U projektnoj nastavi učenike trebate uvesti u problem, tj. trznuti im emocionalnu žicu i zapaliti im iskru za stvaranje promjena u samome sebi, a na taj način i u svojemu okruženju. Problemsku situaciju stvorite npr. popularnokulturnim tekstom Urban&4 - Iskra pa na ploču zapišite problemsko pitanje: Kako ja mogu učiniti svoju zajednicu sretnijom ako izađem iz zone komfora?

Zamolite učenike da usmeno prokomentiraju na koji način bi mogli dovesti u vezu postavljeno pitanje i pjesmu (tekst i video) Urban&4 - Iskra. Potom podijelite učenike u skupine ili parove i potaknite oluju ideja uz problemsko pitanje, a početne zamisli nek bilježe na papir A3 formata. U razgovoru provjerite muče li učenike unutarnje dvojbe vezane uz postavljeno problemsko pitanje, pa pojasnite da odgovor koji će davati može i treba biti kompleksan i opsežan. Pojasnite i da problemsko pitanje može poticati suprotstavljanje različitih gledišta članova skupine, ali da to treba utjecati na obogaćivanje raznovrsnosti odgovora. Najavite im da će odgovore na postavljeno pitanje razrađivati tijekom istraživanja različitih tekstova, a da će u konačnici predstaviti rezultate svojega rada i svojih poduzetničkih zamisli sadržajem koji će izraditi na mrežnoj stranici, kreiranoj u digitalnom alatu Wix.

Naglasite im da, nakon početnih odgovora i zapisanih ideja, na problemsko pitanje mogu odgovarati i navođenjem vlastitih iskustava i priča. Nakon što na list dopišu svoje ideje i zamisli recite da ćete ih dalje u projektnoj nastavi voditi kroz problemsko istraživanje, s ciljem proširivanja odgovora na problemsko pitanje. U etapama nudite intervjue/ankete/fotografije/članke/tekstove na internetu, u udžbeniku…. Tako će učenici stjecati nova znanja i do rješenja dolaziti prikupljanjem činjenica na prikladnim izvorima, proučavati sadržaje i stjecati znanja potrebna za osmišljavanja odgovora na postavljeno pitanje: Kako ja mogu učiniti svoju zajednicu sretnijom ako izađem iz zone komfora? Tijekom rada učenike usmjeravajte u pregledno bilježenje ideja, kritičkih osvrta, mogućih rješenja, važnih bilješki, izvora. U razmjeni mišljenja ponudite i sami neke mogućnosti (osnivanje kluba za poticanje aktivizma, za pokretanje festivalskih zbivanja, za uređivanje sadržaja i prostorija u kojima se mladi druže vikendom, pokretanje društvene mreže s ciljem povezivanja i osnaživanja zajednice…).

Učenike nakon istraživanja i razmjene mišljenja uputite na stvaralački rad, tj. kreiranje različitih mrežnih stranica i predstavljanje rješenja na postavljeno pitanje. Tijekom rada potičite ih na kreativnost u predstavljanju vlastitih ideja i zamisli kojima bi mogli doprinijeti svojoj zajednici, ali i sebi i svome osjećaju zadovoljstva i sreće nakon što su izašli iz zone komfora. Razgovarajte s njima o mogućnostima šire primjene predloženih rješenja i o mogućem učinku provedbe predloženih rješenja. Na taj način im pomažete u razvoju osobnih potencijala i socijalnih uloga. Na kraju ih pitajte koliko se njihov odgovor na postavljeno pitanje mijenjao, uspoređujući početničke odgovore iz oluje ideja s prvog sata s odgovorima do kojih su dolazili tijekom projektne nastave? Pitajte ih što je utjecalo na promjenu mišljenja, koliko član skupine može utjecati na mišljenje nekog drugog člana skupine, koliko su važne informacije u formiranju zaključaka i odgovora na postavljeno pitanje. Napomenite da ste svjesni da su mladi na različite načine svakodnevno okruženi brojnim negativnim primjerima, ali im zahvalite na poticanju pozitivnog mišljenja i izlaganju rješenja kojima nude mogućnosti stvaranja bolje perspektive. Najbolje mrežne stranice prezentirajte na Danu škole ili pozovite učenike da ih prezentiraju na sjednici Nastavničkog vijeća.

Izvannastavnu aktivnost mogu provoditi, primjerice, nastavnici Hrvatskog jezika (voditelji dramske skupine), Glazbene umjetnosti (voditelji glazbenih projekata i glazbene slušaonice) i Likovne umjetnosti (voditelji likovne skupine – fotografi, slikari, grafičari i sl.). U aktivnosti će učenici najprije govorom tijela predstaviti i oživjeti različite životne situacije, konflikte i probleme (primjerice, spolno (ne)odgovorno ponašanje, vršnjačko nasilje i sl.), koje će potom promijeniti nabolje. Prije same aktivnosti učenike ukratko upoznajte s pojedinim dijelovima aktivnosti te ulogama koje će u njima preuzeti.

Na početku aktivnosti svaki učenik razmišlja o negativnom primjeru iz okruženja koji smatra lošim utjecajem i ukratko ga opisuje na papirić. Formirajte najmanje dvije skupine od 3 - 4 učenika. Ostali učenici su u statusu publike, koja će nakon „izrade kipova“ raspravljati o efektima aktivnosti. Publika može i zatvoriti oči dok traje izrada kipova, kako bi se zadržao efekt iznenađenja. Jedan učenik (kipar, kiparica) iz svake skupine izvlači papirić, pritom ne odaje ostatku skupine koji je listić izvučen. Njegov je zadatak konstruirati situaciju napisanu na papiriću ne dodirujući pritom učenike-kipove, niti im dajući verbalne upute, već samo gestikulacijom i mimikom. Na kiparov/kiparičin znak se učenici zaustavljaju u određenoj poziciji. Kada završi oblikovanje situacije, kipar/kiparica živim kipovima ukratko šapatom objašnjava koju situaciju prikazuju.

Zatim moderator započinje razgovor s publikom. Ovo su moguća pitanja za opis prizora, razgovor o emocijama koje postoje kod publike te iznošenje pretpostavki što bi pojedina skupina mogla prikazivati:

1. Što učenici uočavaju? Koliko je osoba obuhvaćeno pojedinom situacijom? Tko što radi?
2. Koje je emocije prizor izazvao kod određenog učenika u publici?
3. Što bi pojedini prizor mogao prikazivati? Kakve međusobne odnose sugerira govor i položaj tijela?

Zatim moderator tri puta pljesne rukama. Pri svakom pljesku kipovi imaju priliku promijeniti sebe ili situaciju nabolje – izrazom lica, govorom tijela u odnosu na druge sudionike u pojedinoj sceni i sl. Želje za promjenom nabolje kipovi mogu izreći i rečenicom u prvom licu jednine te u afirmativnom obliku.

Potom učenici iz pojedine skupine raspravljaju o promjenama iz perspektive uloge koju su igrali te iz osobne perspektive – što se je promijenilo i koji su se osjećaji javili tijekom vježbe. Potaknite razgovor sa svim sudionicima o tome što ih se posebno dojmilo, koja su alternativna rješenja za prikazane konflikte i sl.

Učenike iz publike uključite u ranije formirane skupine i ponovite cijelu igru. Opis i zaključke na kraju aktivnosti neka izlože pomoću zajedničke umne mape ili grozda, primjerice koristeći alat Coggle, grananjem od središnjeg naslova Jedan, dva, promjena! Put promjene svaka skupina neka ilustrira glazbom, pretraživanjem videozapisa koriseći YouTube i postavljanjem istih u umnu mapu ili stvarajući vlastite glazbene ideje pomoću alata Musescore. Pritom neka se posluže različitim glazbenim primjerima, od glazbe koja ih na neki način izaziva, pobuđuje na akciju ili stvara nelagodu, a vezano uz početne osjećaje, asocijacije i promišljanja, do glazbe uz koju se osjećaju ugodno, samopouzdano i zadovoljno i koja ih osnažuje. Neka ukratko obrazlože svoj odabir. Učenici likovne skupine mogu promjene ilustrirati reprodukcijama ili vlastitim slikama, fotografijama i sl.

U događanje uključite i fotografsku grupu, koja će zabilježiti pojedine faze aktivnosti te izraditi video i izložiti fotografije na školskom panou i sl. Video mogu izraditi koristeći alat Animoto, a fotografije mogu urediti koristeći alat Pixlr.

Započnite aktivnost kratkom vježbom iz usredotočene svjesnosti (mindfulnessa). Recite učenicima da pažljivo pogledaju oko sebe i zatim zapišu: 5 stvari koje vide, 4 stvari koje mogu dodirnuti, 3 stvari koje čuju, 2 stvari koje mogu namirisati,1 stvar koju okuse.

Nakon toga neka pažnju usmjerenu na sadržaj izvana, usmjere na svoj unutarnji osjećaj. To mogu učiniti tako što će samom sebi reći: Sada sam svjestan nekog osjećaja koji je ugodan/neugodan. Neka pokušaju otkriti što je to što izaziva ugodu/neugodu u njima. Upitajte ih traje li njihova pažnja duže na ugodnim ili na neugodnim stvarima. Mogu li otkriti neko pravilo ili sličnost u načinu na koji osvještavaju ugodne i neugodne sadržaje. Porazgovarajte o tome što čine kako bi promijenili ove neugodne osjećaje, čekaju li da sami od sebe prođu ili možda očekuju da će netko drugi riješiti problem koji je izazvao te osjećaje ili pokušavaju sami pronaći rješenje. Naglasite im kako je svjesnost poput baterijske svjetiljke kojom mogu u mraku osvijetliti jedan dio sebe ili svoje okoline. Istaknite kako je to važan prvi korak koji im omogućuje da ne budu pasivni promatrači života koji prolazi nego aktivni pokretači promjena.

Podijelite učenicima ispisan listić A4 formata “Najvažnije mi je” na kojem ćete navesti sljedeće tvrdnje koje opisuju ljudske potrebe, jednu ispod druge: Imati dovoljno novca i dobar materijalni položaj; Ostvariti profesionalni uspjeh, postati poznat po rezultatima svog rada; Imati ugled u društvu; Doći na rukovodeći položaj, imati vlast; Uspješno se politički afirmirati u radu neke političke stranke; Postati poznat u sportu, glazbi i medijima; Iskazivati svoju nacionalnu pripadnost; Živjeti u skladu s učenjem svoje vjere; Živjeti mirno u krugu obitelji i prijatelja; Zabavljati se, ugodno i bezbrižno živjeti; Baviti se samo onim što želim i biti sam svoj gospodar. Listić izradite koristeći program za obradu teksta Microsoft Word te uz tvrdnje dodajte i SmartArt grafiku Piramida.

Objasnite učenicima da će pomoću navedenih potreba graditi svoju Piramidu života - neka rangiraju potrebe na način da na dno piramide stave one koje su im najvažnije, a na vrh one koje su im najmanje važne. Zatim omogućite svakom učeniku da sam dopiše potrebe koje nisu navedene, a njemu su važne i smjesti ih u piramidu.

Podijelite zatim učenike u tročlane grupe u kojima će usporediti svoje piramide i uočiti sličnosti i razlike među njima. Dajte svakoj grupi isti listić ispisan na A3 formatu papira da pokušaju napraviti zajedničku, grupnu piramidu te, nakon dogovora, na nju upišu potrebe koje su im zajedničke. Povedite razgovor o tome što je slično, a što različito kad usporedbe individualne i grupne piramide, te neka izvedu zaključak o tome što je najvažnije na razini pojedinca, a što na razini grupe. Raspravite o tome na koji način i koliko su naši osjećaji vezani uz ostvarenje osobnih ciljeva i zadovoljavanje potreba, a koliko i kako uz ostvarenje grupnih ciljeva koji nam mogu, ali i ne moraju biti zajednički. Povežite s tim osjećaj odgovornosti svakog od nas ne samo za ostvarenje osobnih ciljeva nego i ciljeva i dobrobiti šire socijalne zajednice.

Pokažite učenicima jednostavan i zabavan način pomoću kojeg mogu sami sebe motivirati za provođenje, ali i pratiti provođenje svojih dobrih djela - stvarajući lanac dobrih djela. Na raznobojne šarene trake papira neka napišu po jedno dobro djelo, npr. pomaganje susjedi nošenjem namirnica; poruka ohrabrenja sestri prije ispita; pomaganje prijateljici kod zadaće; i slično. Kada naprave neko od tih dobrih djela, neka uzmu traku na kojoj je to napisano, naprave kariku i započnu lanac. Za svako učinjeno dobro djelo, dodaje se nova karika na kojoj je to napisano te lanac postaje sve dulji.

Na kraju, zamolite ih da se prisjete nekog događaja kada je netko učinio nešto lijepo ili posebno za njih (prijateljica ti je napravila odličnu frizuru, tata te iznenadio pozivom u kino…). Neka se vrate u taj trenutak, prisjete se tko je to bio i kako su se oni osjećali. Pitajte ih kako se upravo sada osjećaju dok se prisjećaju tog sretnog događaja. Osjećaju li i sada toplinu u tijelu i osmijeh na licu. Ovaj osjećaj sreće je povezan i s osjećajem zahvalnosti što u našem životu postoji osoba koja je dobra i pažljiva prema nama. Neka toj osobi, govoreći tiho u sebi, kažu “hvala”. Neka to “hvala” kažu glasno toj osobi kada ju slijedeći puta vide. Neka to bude prva karika u njihovom lancu dobrih djela.

Postupci potpore

Uz vođenje učitelja svi učenici mogu sudjelovati u ovoj aktivnosti,. Možda će biti potrebne minimalne prilagodbe za učenike s oštećenjem vida (umjesto što vide-što mogu dodirnuti oko sebe). Za rješavanje listića učenicima s PSA dajte jasne kratke upute i provjerite jesu li ih razumjeli. Učenike s PSA dobro je prije početka aktivnosti upoznati s tijekom aktivnosti.

Više u: Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama.

Za učenike koji žele znati više

Učenicima koji žele znati više ponudite video Robert Dilts and Stephan Gilligan u kojem ova dva psihologa pokazuju gledateljima kako će u malim koracima iznaći kreativne i efikasne načine nošenja s kriznim situacijama za osobnu samopomoć ili pomoć drugima. Nakon gledanja videa, učenici mogu napraviti kratki tutorial koji mogu izraditi i prezentirati u obliku stripa koristeći alat Make Beliefs Comix.

Uputite učenike da kod kuće pogledaju video i riješe kviz koji su dio interaktivnog sadržaja Sigurna zona. Na satu povedite razgovor o njihovoj svakodnevnici, osjećaju li se da stagniraju, da ne napreduju, jesu li zadovoljni svojim životom ili misle li da mogu više, razmišljaju li o nečemu što žele, a nemaju hrabrosti to i učiniti i jednog dana bi im možda moglo biti žao što nisu uradili više i imali više vjere u sebe. Ohrabrite ih da je život samo jedan i da vrijedi potruditi se više i ispuniti svoje želje, a ne želje ljudi koji ih okružuju, a ponekad i sputavaju.

Djeca i mladi najlakše komuniciraju kroz igru, pristupaju jedni drugima bez strahova i predrasuda pa usvajanje zahtjevne vještine rada na sebi započnite upravo tako.

Upitajte ih: koliko često ste se našli u situaciji u kojoj ste osjetili da vam nedostaje samopouzdanja da provedete neku vašu želju i poslije vam je bilo žao što ste propustili priliku? Koliko često vam je nedostatak samopouzdanja negativno utjecao na izvedbu vježbe na satu TZK jer ste mislili kako će to izgledati i hoće li vam se netko nasmijati? Samopouzdanje je vrlo važna osobina u životu i treba ga razvijati.

Ovisno o tom vole li učenici više elementarne ili štafetne igre, podijelite ih u četiri skupine i zadajte da osmisle pravila svoje elementarne ili štafetne igre. Ovakav pristup učenicima omogućuje da budu ravnopravni, da izraze svoju kreativnost i jačaju samopouzdanje. Prilikom osmišljavanja igre moraju uključiti sve učenike, pravila igre trebaju biti jasna, a sama igra treba biti provediva u danim uvjetima rada. Učenici u dogovoru s nastavnikom dogovaraju koji će nastavni sat realizirati svoju ideju. Svaka skupina nakon što osmisli igru treba objasniti zašto ju je odabrala i navesti što je sve potrebno za provedbu odabrane igre te gdje će se igra provoditi (dvorana, park, šuma, potrebni rekviziti). Potaknite učenike da upotrijebe različite rekvizite kako bi im bilo što zanimljivije.

Da biste ohrabrili i dodatno motivirali učenike za što bolju izvedbu vježbi prema njihovom planu, odigrajte igru "Križić-kružić" koja je provediva u svim uvjetima i s minimalnim brojem rekvizita, a ujedno potiče njihovu snalažljivost i kreativnost. Desetak minuta prije kraja sata odabrana skupina učenika koja će provesti svoju igru preuzima ulogu nastavnika - opisuju, demonstriraju i objašnjavaju pravila igre. Učenici kontroliraju tijek igre, sude, proglašavaju pobjednika. Na kraju povedite raspravu s učenicima. Pitajte ih kako su se osjećali u ulozi nastavnika; kako su se osjećali prije, a kako nakon provedene vježbe; kako im je bilo raditi u timu; žele li ovakvu aktivnost ponoviti i kako bi je poboljšali; osjećaju li se da mogu poboljšati i druge domene svog života?

Postupci potpore

Učenici s teškoćama obično imaju probleme sa samopouzdanje te ih je potrebno dodatno ohrabriti i motivirati za sudjelovanje u ovoj aktivnosti. Zbog toga birajte igru u kojoj bi oni mogli ravnopravno i uspješno sudjelovati bez obzira na teškoću. Grupi u kojoj je učenik s teškoćama pomozite s prijedlozima primjerenih aktivnosti.

Više u: Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama.

Za učenike koji žele znati više

Učenicima zadajte da istraže zastupljenost elementarnih igara u odnosu na štafetne igre na nastavi. Rezultate svog istraživanja neka prezentiraju razredu koristeći alat za izradu interaktivnih grafičkih sadržaja Visme. Nakon istraživanja učenici provode natjecanje u štafetnim ili elementarnim igrama, koje su sami osmislili, na razini drugih razreda te osmišljavaju medalje.

Podijelite učenicima papiriće te im zadajte da svatko od njih napravi vlastitu listu od 3 do 5 vrijednosti (sportske, obiteljske, moralne, tradicijske i sl.). Ujedno neka zamisle i napišu svoju percepciju idealnog života. Recite im da prilikom opisivanja svog idealnog života budu što detaljniji npr. neka napišu kako bi željeli izgledati, što bi htjeli imati, gdje bi htjeli živjeti itd. Napomenite im kako bi njihovi odgovori morali biti anonimni. Nakon što učenici završe sa zadatkom, pokupite papiriće i promiješajte ih, a zatim zamolite svakog učenika da izvuče neki papirić. Nakon toga, zamolite ih da pročitaju što piše na papiru koji su izvukli te podudaraju li se njihove vrijednosti s pročitanom vizijom idealnog života.
Istaknite učenicima kako ljudi imaju različite sustave vrijednosti kao i vizije idealnih života i da je to u redu. No, problem se često javlja tamo gdje se nečije vrijednosti ne poklapaju s idealnom vizijom života ili kada zanemarujemo svoje vrijednosti kako bismo ih prilagodili uvriježenoj percepciji idealnog života.
Podijelite učenike u tri do pet grupa i zadajte im da istraže različite medije (filmove za mlade poput Tajni snovi jedne šopingholičarke, serije za mlade poput Tračerica, raznovrsne reklame u različitim medijima itd…). Neka obrate pozornost na što navedeni mediji primarno ciljaju kod mladih i kakvu im sliku života žele stvoriti te pokušaju istražiti kako mediji utječu na naše kupovne navike i na koji nas način navode da kupujemo stvari koje nam ne trebaju.
Neka usporede tu sliku s onim što su na početku opisali kao svoju idealnu sliku života. Rezultate svojeg istraživanja neka zapišu koristeći alat za obradu teksta Google Dokumenti. Na Google Disku kreiraje zajedničku mapu za sve učeničke radove.
Zatim im pustite pjesmu Hladnog piva Sreća pa porazgovarajte o poruci pjesme. Zamolite ih da poruku pjesme usporede s rezultatima svojeg istraživanja.
Uputite zatim učenike da određeni vremenski period (tjedan, mjesec) prate svoje kupovne navike, neka bilježe što su sve kupili koristeći Google Proračunske tablice izuzevši nabavku namirnica za kućanstvo. Neka analiziraju svoje kupovne navike i odrede što im od kupljenih stvari zaista treba kako bi njihov život bio usklađen s vrijednostima koje su naveli na početku aktivnosti.
Pojasnite učenicima učenja Diogena (bespotrebnost kao ideal), E. Mouniera (“Čovjek komfora domaća je životinja svih predmeta svoga komfora. Komfor je građanskom svijetu...posljednja vrijednost, motiv akcije.”) i M. Horkheimera (Dva tipa čovjeka: pokorni tip - tip koji se, pod utjecajem aparata masovne manipulacije, služi oponašanjem pa se od ljudskog bića pretvara u člana organizacije (takva je većina ljudi) i tip otpora - živi životom sukoba jer ne žrtvuje istinu vladajućim standardima). Porazgovarajte s njima o učenjima ovih filozofa te im kroz razgovor osvijestite krajnost koja se, u odnosu prema materijalnom, očituje u Diogenovom učenju i načinu života u odnosu na percepciju materijalnih vrijednosti kojima smo danas skloni. Također povežite sklonost konzumerizmu s Mounierovim shvaćanjem komfora, ali i ponude rješenja u čovjeku otpora kojeg pojašnjava Horkheimer.
Naglasite im kako je poanta života pronaći ravnotežu u životu između stvarnih materijalnih potreba i onoga što kupujemo da bi drugi imali dobro mišljenje o nama. Istaknite im kako su moralne vrijednosti važnije od materijalnih dobara i vanjštine koja često odudara od onoga što uistinu jesmo.