Na početku aktivnosti pokažite učenicima kratki videozapis koji prikazuje TV emisiju Monty Halla Let's Make a Deal koja se počela prikazivati u Americi 1963. godine pa sve do danas u različitim produkcijama diljem svijeta.

U emisiji natjecatelji mogu osvojiti automobil koji se nalazi iza jednih od triju vrata. Nakon što se odluče za jedna vrata, Monty koji zna iza kojih je vrata automobil otvori ona vrata iza kojih se nalazi simbolična nagrada. Potom ih pita žele li se predomisliti i odabrati druga vrata ili će ostati pri prvoj odluci. Upravo oko tog pitanja lomila su se koplja dok nije matematički dokazano u kojem je slučaju veća vjerojatnost pogotka.

Napravite svoju verziju nagradne igre i pripremite tri plastične čaše i čokoladicu. Vi budite Monty i odaberite jednog učenika koji će biti natjecatelj. Recite mu da odabere jednu od tri čaše i potom podignite onu čašu od preostale dvije ispod koje se ne nalazi čokoladica. Pitajte učenika hoće li se predomisliti i odabrati drugu čašu ili će ostati pri prvotnoj odluci.

Isto pitanje možete postaviti i ostalim učenicima u razredu u nekom od digitalnih alata za postavljanje pitanja, npr. Padlet. Potom podijelite učenike u parove na način da su u svakom paru učenici koji imaju istu pretpostavku. Svakom paru dajte po tri plastične čaše i jednu čokoladicu i neka jedan od njih glumi Montya, a drugi natjecatelja. Neka izvedu eksperiment 20 puta i zabilježe jesu li osvojili čokoladicu ili ne. Rezultati eksperimenta trebaju potvrditi da je bolje promijeniti mišljenje jer je vjerojatnost dobitka u tom slučaju 2/3, dok je u slučaju da ostanu pri prvotnoj odluci vjerojatnost 1/3. Raspravite s učenicima rezultate eksperimenta, a nakon toga ih usmjerite da nacrtaju vjerojatnosno stablo i ispišu sve ishode kako bi se uvjerili u valjanost eksperimenta. Do istog zaključka učenici mogu doći i korištenjem Bayesove formule i tako dokazati da je vjerojatnost pogotka veća pri promjeni odluke.

Postupci potpore

Ova aktivnost je u cjelini pristupačna svim učenicima s teškoćama u razredu, čemu doprinosi i planirani rad u paru koji se preporučuje sve do kraja aktivnosti. Svaki učenik za kojeg smatrate da je spreman (svojom odgovornošću i odnosom prihvaćanja) biti u paru s učenikom s teškoćama, odgovarajući je. Učenicima s oštećenjima vida potrebno je da putem opisa i po potrebi opipa omogućite što jasniju sliku o rasporedu čašica i mjestu postavljene čokolade. S obzirom na specifičnosti učenika s PSA, pripremite im prije početka aktivnosti predložak s redoslijedom pojedinih etapa i opisom eksperimenta u paru.

Za učenike koji žele znati više

Učenici mogu istražiti sličan problem iz područja vjerojatnosti, poznat kao problem dvije omotnice. U tom problemu netko vam ponudi dvije omotnice za koje znate da je u jednoj dvostruko više novca nego u drugoj, ali ne znate o kakvim se iznosima radi. Nakon što ste se odlučili za jednu, možete se predomisliti i odabrati drugu. Ponovno se postavlja isto pitanje, trebate li se predomisliti?

Neka učenici sami osmisle eksperiment kojim će potvrditi ili opovrgnuti svoju pretpostavku. Mogu organizirati kviz za ostale učenike u razredu ili snimiti film u kojem objašnjavaju problem.

Upitajte učenike jesu li čuli za poslovicu “Prvo skoči pa reci hop!” i koliko se često sjete ove poslovice pri donošenju odluka. Raspravite s učenicima odgovore na postavljena pitanja. Također ih upitajte što sve utječe na njih u trenutku donošenja odluka i koliki je utjecaj roditelja, prijatelja, medija, nastavnika... Ovo pitanje možete oblikovati i pomoću nekog od digitalnih alata za prikupljanje informacija Mentimeter (Scales). Upitajte ih i koliko se samostalno uključuju u donošenje odluka: koliko detaljno analiziraju situaciju u kojoj trebaju donijeti odluku, koliko detaljno razmišljaju o posljedicama odluke koju donose na njih same, na njiihove prijatelje, na obitelj..., koliko često "idu linijom manjeg otpora", koliko su djetinjasti pri donošenju odluka te koliko su svjesni medijskih "diktata". Na kraju raspravite još i situacije u kojima prepuštaju da drugi donose odluke u njihovo ime i upitajte ih koliko su takve situacije česte i koji su razlozi zbog kojih dopuštaju da drugi odlučuju za njih.

Nakon toga stavite sve učenike u četiri različite situacije u kojima trebaju donijeti odluku. Ispričajte im jednu po jednu priču, dozvolite im da razmisle o njoj, neka zamisle da su sami u toj situaciji i zatim neka odluče o svojim daljnjim postupcima. Svoju odluku trebaju pokazati tako da zauzmu određenu, unaprijed dogovorenu poziciju u razredu. Možete im pomoći tako da moguće odluke napišete na papire koje ćete zalijepiti na vidljiva, međusobno udaljena mjesta u učionici. Nakon što svi učenici zauzmu određenu poziciju, tj. donesu odluku, zapišite broj učenika uz svaku mogućnost i za svaku priču posebno.

• Prva situacija opisuje veći broj osoba u savani koje susreću lava. Učenici trebaju odlučiti hoće li se razbježati ili suprotstaviti.
• Druga situacija opisuje osobu u automobilu na prijelazu preko željezničke pruge bez branika i vlak koji nailazi. Učenici trebaju odlučiti hoće li ipak prijeći preko pruge ili će pričekati da vlak prođe.
• Treća situacija opisuje učenika koji ispred sebe ima ispit u kojem su pogrešno ocijenjeni zadatci i zbog toga je ocjena bolja nego što bi bila da su zadatci ispravno vrednovani. Učenici trebaju odlučiti hoće li nastavniku prijaviti pogrešku i zbog toga biti ocijenjeni nedovoljnom ocjenom ili će zatajiti da su uočili pogrešku.
• Četvrta situacija opisuje mladi par koji zagrljeno šeta parkom, ali uz napomenu da se radi o djevojci/mladiću koji je u vezi s njihovim prijateljem/njihovom prijateljicom. Učenici trebaju odlučiti hoće li razotkriti svojoj prijateljici/prijatelju da veza nije iskrena.

Zatim podijelite učenike u četiri skupine i svakoj skupini dodijelite jednu od ove četiri situacije. U skupini neka rasprave o mogućim odlukama uzimajući u obzir i broj učenika u razredu koji je koju odabrao. Zatim neka odaberu jednu mogućnost i neka je detaljno argumentiraju, tj. neka objasne što je uvjetovalo donošenje određene odluke u određenoj situaciji. Dodatno trebaju objasniti moguće posljedice donesene odluke te također objasniti zbog čega su odustali od alternative. Pri tome im istaknite kako je važno u objašnjavanju uzeti u obzir i količinu energije koju će utrošiti u određenu svrhu i hoće li im se to isplatiti. U raspravi s učenicima napravite gradaciju situacija prema kriteriju “uzbuđenja” koje proizvodi, tj. prema količini izlučenog adrenalina. Poseban naglasak stavite na posljedice koje izrazito stresne situacije, koje se često ponavljaju, mogu imati na zdravlje pojedinca.

Postupci potpore

Učenicima s teškoćama pažnje i učenicima s PSA pripremite predložak s planom aktivnosti i okvirnim trajanjem. Poželjno je da svi učenici s teškoćama imaju na posebnom predlošku grafički prikladan. Vidi više u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama. Opis četiri situacije i shemu pokazatelja o vrsti odluke. Prilikom podjele učenika u skupine, dodijelite skupini u kojoj je učenik s PSA prvu ili drugu situaciju, koje su socijalno manje zahtjevne. Učeniku s poremećajem pažnje ili PSA uručite smjernice za raspravu, odnosno pitanja na koja se traže odgovori u završnom dijelu aktivnosti. Ukoliko je u razredu učenik s motoričkim poremećajem, potrebno je u određivanju pozicija učenika za odluke voditi računa da su i njima dostupne. Osigurati učeniku s oštećenjem vida opis pozicija koje zauzimaju učenici, odnosno upoznavanje s odlukama podrškom nekog od vršnjaka.

Za učenike koji žele znati više

Zainteresiranim učenicima predložite dodatno istraživanje situacije u kojima pri donošenju odluke njihovi vršnjaci imaju neke simptome stresa. Mogu osmisliti online upitnik kojim će utvrditi takve situacije, razloge zbog kojih otežano donose odluke u tim situacijama i simptome stresa koje su učenici prepoznali na sebi. Osim toga, mogu pokušati istražiti i načine koji njihovim vršnjacima pomažu u tim stresnim situacijama. Rezultate mogu statistički obraditi, a zaključke istraživanja prikazati u obliku digitalnog postera koristeći neki od digitalnih alata, npr. Piktochart.

Jesu li nam zaista potrebne sve stvari koje smo kupili? Kako možemo prilikom kupovine zamijeniti emocionalni pristup racionalnim pristupom? Racionalni pristup trošenju novca vrlo je cijenjen u Japanu, gdje je razvijena i metoda raspolaganja novcem – Kakeibo.

Tehnikom vruće olovke učenici neka na papir zapišu sve što znaju o dva pojma – impulzivno kupovanje i dopamin. Zatim pomoću alata Padlet simulirajte impulzivnu virtualnu kupovinu. To možete učiniti tako da na zajedničkom digitalnom zidu učenicima pokažete virtualnu kreditnu karticu s određenim iznosom i slike proizvoda s cijenama (slobodno primijenite psihološke “trikove” koji će izazvati “pomamu” za kupovinom, npr. možete prikazati prvo iznos, a onda slike ili neke proizvode staviti na popust uz prekriženu višu cijenu). Dogovorite se s učenicima da u zadanom vremenu (npr. oko 5 minuta) naprave listu proizvoda koje žele kupiti. Neka na papir zapišu proizvode koje žele kupiti, a zatim neka međusobno usporede svoje liste.
Nakon toga im recite da je kreditna kartica trenutno zamrznuta i da će je moći koristiti nakon nekog vremenskog perioda. Npr. 30 minuta.

S obzirom da moraju čekati dok ne dobiju karticu na raspolaganje, putem alata Padlet podijelite učenicima upitnik s pitanjima iz Kakeibo metode.

Mogu li živjeti bez ovog predmeta? Mogu li si to priuštiti na temelju svoje financijske situacije? Hoću li ga zapravo koristiti? Imam li prostora za to?

Kakvo je danas moje emocionalno stanje? (Smireno? Stresno? Svečano? Osjećam se loše zbog sebe?) Neka odgovore na pitanja iz upitnika za svaki predmet koji namjeravaju kupiti.

Nakon ispunjavanja upitnika, putem aplikacije jednoj skupini učenika podijelite članak na temu impulzivne kupnje, i zamolite ih da ga u paru analiziraju Insert metodom, a drugu skupinu učenika zamolite da istraže sve što znaju o dopaminu i njegovoj ulozi u organizmu. Ponašanja povezana s dopaminom vezana su uz zadovoljstvo, izvršavanje obveza, slijeđenje ciljeva, energičnost, radost, kvalitetniji san, lakše učenje i pamćenje te bolje i lakše fokusiranje. Manjak dopamina uzrokuje brojne psihičke smetnje (ovisnosti, bezvoljnost, depresija, beznadnost itd.), stoga bi bilo dobro istražiti i kojim aktivnostima se prirodno potiče izlučivanje dopamina.

Nakon dosjećanja, čitanja, obilježavanja i istraživanja, učenici neka iznesu bilješke i o njima rasprave te izvedu zaključke o prevenciji impulzivnog kupovanja. Zaključci se mogu zapisati na zidu alata Padlet, kao trajni vodič za kupovinu. Nakon provedene rasprave učenici se mogu vratiti na svoje liste koje su napravili tijekom prve “kupovine” te ih izmijeniti na temelju novostečenih spoznaja (tako da stave neki znak (npr. + ili -) pored proizvoda na listi koje bi kupili ili ne bi kupili i/ili dodati neki novi proizvod). Na kraju, u paru, mogu usporediti svoje liste u obje kupovine i diskutirati u čemu se razlikuju, zašto su neke proizvode odlučili kupiti i nakon što je kartica odmrznuta, zašto neke proizvode nisu kupili u drugoj kupovini i slično.

Postupci potpore

Na satu koji prethodi ovoj aktivnosti, zadajte učenicima s teškoćama da prikupe informacije o dopaminu i njegovoj ulozi. Učenicima koji se teže snalaze na internetu dajte poveznicu. Pripremite redoslijed aktivnosti koji ćete uručiti na početku aktivnosti učenicima s poremećajem pažnje i učenicima s PSA. Prilikom simulacije impulzivne virtualne kupovine na zajedničkom digitalnom zidu, osigurajte učeniku s oštećenjem vida zvučnu podršku. Poželjno bi bilo da svi učenici u razredu rade listu proizvoda koje žele kupiti u paru, tako da svako za sebe načini svoju listu proizvoda koje želi kupiti, a zatim svoje liste uspoređuju. Pokažite paru u kojem je učenik s teškoćama kako korištenjem Padleta (ako nisu još vješti u tome) mogu otvoriti upitnik s pitanjima iz Kakeibo metode. Učenici zajedno prate svoje liste proizvoda i odgovaraju na pitanja.

Za učenike koji žele znati više

Učenici koji žele znati više mogu pomoću Kakeibo metode u potpunosti pratiti trošenje svog džeparca (ili zarade ako imaju priliku raditi). Sve što trebaju napraviti je zapisivati svaki trošak koji naprave unutar mjesec dana i svrstati ga u jednu od četiri kategorije (preživljavanje, neobavezno, kultura, dodatno).
Na kraju svakog mjeseca trebaju zapisati i odgovoriti na sljedeća pitanja: "Koliko novca imate? Koliko biste novca željeli uštedjeti? Koliko doista trošite? Kako se možete poboljšati?" S obzirom da na ovaj način osvješćuju svoje trošenje, lakše će im biti razlučiti na koje stvari nepotrebno potroše novac i gdje imaju prostor za uštedu. Metoda se može primjenjivati samo uz papir i olovku ili se za to može koristiti aplikacija Kakeibo.

Podijelite učenike u četiri grupe i dodijelite im uloge u raspravi o uporabi nuklearne energije. Učenicima u pojedinim grupama zadajte zadatak da pomoću interneta/literature istraže i predstave određene činjenice koje će, ovisno o njihovim ulogama, prikazati stavove koji idu u prilog uporabi nuklearne energije, ali i ukazati na opasnosti i probleme koji se mogu pojaviti prilikom njenog korištenja. Grupe ne trebaju imati jednak broj učenika. Grupe neka budu sljedeće:

Investitori (3 – 5 učenika) – zastupaju profit, navode dobre strane i zagovaraju gradnju nuklearnih elektrana i uporabu nuklearne energije argumentirajući i dajući odgovore na pitanja Koliko tona mazuta može zamijeniti jedna tableta nuklearnog goriva? Koliki postotak u ukupnoj opskrbi električnom energijom u Republici Hrvatskoj dolazi iz NE Krško? Također objašnjavaju sigurnost i mjere zaštite u nuklearnim elektranama. Kako biste učenike bolje uputili na uživljavanje u ulogu, uputite ih na videozapis koji govori o potencijalima nuklearne energije.

Tekst uz videozapis: Tri razloga zašto je nuklearna energija zakon!
1. Nuklearna energija spašava živote: 2013. g. NASA je provela istraživanje i zaključila da je nuklearna energija spasila 1,8 milijuna života. Čak i ako uključimo katastrofe u Černobilu i Fukushimi, nuklearna energija je na posljednjem mjestu po broju izgubljenih života po jedinici proizvedene energije. Nuklearni otpad vrlo je otrovan, ali se skladišti na siguran način, dok se otrovni otpad proizveden izgaranjem fosilnih goriva ispušta direktno u zrak kojeg udišemo. Uz najpovoljnije uvjete, prelazak na obnovljive izvore energije neće se dogoditi prije 2055. g. Do tada će nuklearna energija spasiti više života nego što će ih oduzeti.
2. Nuklearna energija smanjuje emisiju CO₂: značajno je manje štetna za okoliš u pogledu klimatskih promjena od energije dobivene fosilnim gorivima. Od 1976. g. do danas oko 64 gigatone stakleničkih plinova nije ispuštenu u atmosferu zahvaljujući nuklearnoj energiji, a do sredine 21. stoljeća možemo tome pridodati dodatnih 82 240 gigatona. Nuklearna energija trenutno je jedini način da usporimo ili zaustavimo globalno zagrijavanje. Dugoročno bilo bi dobro prestati koristiti i nuklearnu energiju, ali tijekom idućih stotinjak godina ona je dobra alternativa fosilnim gorivima.
3. Nove tehnologije: moguće je da ćemo primjenom novih tehnologija pronaći način sigurnog zbrinjavanja nuklearnog otpada. Nuklearni reaktori koje koristimo su zastarjeli, a inovacije na polju nuklearne energije su stale 1970-ih godina. Postoje modeli torijskih reaktora koji bi mogli riješiti problem. Ne možemo biti sigurni da će alternativne nuklearne tehnologije biti uspješne, ali trebali bismo ih istražiti za dobrobit čovječanstva.

Znanstvenici (3 – 5 učenika) – iznose činjenice, argumentiraju i odgovaraju na pitanja; Kolika je emisija štetnih plinova koju emitira nuklearna elektrana u odnosu na termoelektranu na mazut ili ugljen?, Zrači li više nuklearna elektrana ili elektrana na ugljen?, Koliko zrače pojedine biljke i koliko zrači tlo?. Također učenici u grupi Znanstvenici objašnjavaju princip rada nuklearnih elektrana i vrijeme poluraspada. Kako biste učenike bolje uputili na uživljavanje u ulogu, predlažemo uputiti ih na sljedeći videozapis.

Tekst uz videozapis: Pokušati odgovarati na pitanje je li nuklearna energija dobra ili loša može biti frustrirajuće i zbunjujuće. Nakon Drugog svjetskog rata i bačenih atomskih bombi, nuklearna energija predstavila je zaokret koji je trebao pomoći čovječanstvu. Mogućnosti su rasplamsale maštu: hoće li energija biti besplatna, hoće li nam pomoći naseliti Antarktik, pokretati automobile, zrakoplove i kuće… Nakon par godina došlo je do zasićenja nuklearnom energijom jer se ispostavilo da je tehnologija povezana s nuklearnom energijom vrlo složena i skupa. Unatoč tome, nisu se svi htjeli odreći onoga što je nuklearna energija imala za ponuditi: nove tehnologije, jeftina energija, neovisnost o uvozu nafte i plina te mogućnosti izrade nuklearnog oružja. Zlatno doba nuklearne energije uslijedilo je 1970-ih godina tijekom rata na Bliskom istoku kada su cijene nafte znatno porasle.

Polovina svih nuklearnih reaktora izgrađena je od sredine 1970-ih do 1985. godine. Postavljalo se pitanje koji reaktor izgraditi s obzirom na veliku količinu raznih tipova reaktora. Odluka je pala na tzv. lakovodni reaktor Osnovni princip rada lakovodnog reaktora vrlo je jednostavan – zagrijava vodu koristeći umjetnu lančanu reakciju. Nuklearna fisija oslobađa nekoliko milijuna puta više energije nego bilo koja druga reakcija. Težak element na rubu stabilnosti kao što je uran235 bombardira se neutronima. Neutroni se apsorbiraju, ali je rezultat vrlo nestabilan. Većina ih se razdijeli na dva lakša elementa i dodatne slobodne neutrone i energiju u obliku zračenja. Zračenje zagrijava vodu dok neutroni ponavljaju proces s drugim atomima proizvodeći još neutrona i još zračenja u kontroliranoj lančanoj reakciji. Ovaj proces vrlo je različit od brze i razarajuće reakcije u nuklearnoj bombi. Kao moderator (usporivač neutrona) u lakovodnom generatoru koristi se voda, što je vrlo praktično jer se ta ista voda koristi za pokretanje turbina koje proizvode energiju. Lakovodni reaktor prevladao je zato što je jeftin i jednostavan, ali nije najsigurniji, najiskoristiviji i tehnološki najsuperiorniji. Početni zanos nuklearnim reaktorima trajao je do sredine 1980-ih godina.

Nesreće:

- 1979. g. Katastrofa na Otoku tri milje – zamalo je izbjegao katastrofu kada se jezgra rastalila

- 1986. g. katastrofa u Černobilu direktno je ugrozila središnju Europu radioaktivnom oblakom

- 2011. g. katastrofa u Fukushimi dodatno je potaknula preispitivanje i zabrinutost vezanu za nuklearnu energiju.

1980-ih u pogon je pušteno 218 novih reaktora, a njihova brojka od tada stagnira. Trenutno nuklearna energija zadovoljava oko 10 % svjetske potražnje za energijom. Postoji 439 reaktora u 31 zemlji. Oko 115 reaktora u planu je za izgradnju na svjetskoj razini.

Danas su mnoge zemlje suočene s izborom skupocjene zamjene starih reaktora s iskoristivijim, ali manje ispitanim modelom ili odmicanjem od nuklearne energije prema novijoj ili starijoj tehnologiji s različitim utjecajem na okoliš.

Ekološke udruge (2 – 3 učenika) – postavljaju pitanja o učincima na okoliš poput Hoće li voda koja se koristi za hlađenje zbog više temperature narušiti ekološku ravnotežu u rijeci u koju se ispušta?, Hoće li se rad nuklearne elektrane odraziti na zdravlje ljudi koji žive u blizini? Potaknite učenike da se pritom vode provjerenim informacijama, a kao pomoć u radu uputite ih na članak.

Stanovništvo (10 – 12 učenika) – protive se uporabi nuklearne energije u njihovom okolišu. Svoje stavove brane ukazujući na utjecaj ionizirajućih zračenja na žive organizme, propituju skladištenje radioaktivnog otpada, nesreće u nuklearnim elektranama i postavljaju pitanja svim ostalim grupama. Kako biste učenike bolje uputili na uživljavanje u ulogu, uputite ih na videozapis koji govori o razlozima zašto bismo trebali prestati s upotrebom nuklearne energije.

Tekst uz videozapis:

Tri razloga zašto ne bismo trebali koristiti nuklearnu energiju:

1. Povećanje broja nuklearnog oružja: nuklearna tehnologija predstavljena je svijetu na najstrašniji mogući način. Samo godinu dana nakon prvog testiranja nuklearnog oružja, dva velika grada uništena su sa samo dvije bombe. Nakon toga, reaktorska tehnologija razvijana je za proizvodnju energije, ali još uvijek se povezivala sa svojim razarajućim učincima nuklearnog naoružanja. Sporazum o neširenju nuklearnog naoružanja služi u svrhu razvoja nuklearne energije bez razvoja nuklearnog oružja, ali ima djelomičan uspjeh. Tijekom proteklih 40 godina, pet je zemalja proizvelo nuklearno oružje uz pomoć reaktorske tehnologije.
2. Nuklearni otpad i zagađenje: potrošeno nuklearno gorivo nije samo radioaktivno, već sadrži vrlo otrovne kemijske elemente poput plutonija koji gubi samo polovinu svoje toksičnosti tijekom 10-ak tisuća godina. Plutonij se može ponovno koristiti za izradu nuklearnog oružja ili kao gorivo u nuklearnim elektranama. Jedan miligram plutonija može ubiti čovjeka, a nekoliko kilograma je dostatno za atomsku bombu. Nakon što je zabranjeno bacanja nuklearnog otpada u oceane, nuklearni otpad se zakopava. Problem je pronaći mjesto na kojem će taj otpad biti siguran desetcima tisuća godina. Više od 30 zemalja upravlja s gotovo 400 reaktora proizvodeći stotine tona otpada, a samo Finska trenutno radi na rješavanju problema zbrinjavanja nuklearnog otpada.
3. Nesreće i katastrofe: tijekom 60 godina korištenja nuklearne energije bilo je sedam velikih nesreća s reaktorima. Tri su zadržane pod nadzorom, ali četiri su ispustile značajne količine zračenja u okoliš. Broj stradalih je diskutabilan, no vjerojatno ih je više tisuća. Nesreće su se dogodile na reaktorima različitih tipova u različitim zemljama, u razmaku od nekoliko desetljeća. Je li 10 % svjetske energije vrijedno katastrofalnog razaranja svakih tridesetak godina?

Dvoje učenika neka dobiju ulogu moderatora rasprave. Kompleksnost uloge moderatora iziskuje da pomno odaberete ove učenike i za njih po potrebi pripremite dodatne materijale. Za tu ulogu će se pripremiti tako da će proučiti sva stajališta (i za i protiv), ali ne moraju duboko istraživati pojedino stajalište.

Rasprava neka traje 35 minuta. Nakon rasprave, narednih 10 minuta, svi učenici ispunjavaju anketu. Anketa ne treba dati odgovor je li uporaba nuklearne energije dobra ili loša, nego treba učenike potaknuti da sami sebi odgovore na tvrdnje, primjerice:

• Pristao bih raditi u nuklearnoj elektrani za pet puta veću plaću od prosječne.
• Pristao bih živjeti u mjestu u kojem je nuklearna elektrana pod uvjetom da dobivam odgovarajuću naknadu.
• Pristao bih živjeti u mjestu u kojem je uskladišten nisko i srednje radioaktivni otpad pod uvjetom da dobivam odgovarajuću naknadu.
• Pristao bih živjeti u mjestu u kojem je uskladišten visoko radioaktivni otpad pod uvjetom da dobivam odgovarajuću naknadu.
• Otišao bih u turistički obilazak Černobila.
• Smatram da je razvoj nuklearne energije važan zbog uloge u medicini.
• Smatram da je razvoj nuklearne energije važan zbog očuvanja okoliša.
• Smatram da je razvoj nuklearne energije važan zbog očuvanja mira u svijetu.

Učenici anonimno ove tvrdnje mogu ocijeniti od 1: uopće se ne slažem do 5: potpuno se slažem tako da ispunjavaju anketu tiskanu na papiru ili da tvrdnje ocjenjuju putem aplikacije Mentimeter.

Po rješavanju ankete, učenici neka preispitaju i usmeno iskažu jesu li se u svojim odgovorima vodili više emocionalnim ili racionalnim pristupom te u kojoj mjeri su dodijeljene im uloge potencijalno utjecale na njihovo donošenje odluka. Je li način prezentacije argumenata pojedinih članova skupine, vlastiti stavovi koje su ranije usvojili, doprinijeli njihovim odlukama? Po njihovoj procjeni, koje skupine su bile više „emocionalno obojene“ u svom nastupu?

Postupci potpore

Na prethodnom satu zadajte učenicima s teškoćama prikupiti informacije o upotrebi nuklearne energije koristeći se literaturom i internetom. Za one koji se teže snalaze na internetu dati ćete im poveznicu. Pripremite redoslijed aktivnosti koji ćete uručiti na početku aktivnosti učenicima s poremećajem pažnje i učenicima sa PSA. Vodite računa o sastavu skupina, kako bi skupina s učenikom s teškoćama imala jednake mogućnosti za uspješnu raspravu kao i ostale. Isto tako je važno provjeriti hoće li učenik s teškoćama imati mogućnost dobiti vršnjačku pomoć u odabranoj skupini. Učenik sa PSA će se bolje snalaziti u grupi investitora ili znanstvenika s obzirom na njima bliži, racionalni, pristup. Učeniku s poremećajem pažnje ili sa PSA uručite smjernice za raspravu, odnosno pitanja na koja se traže odgovori.

U pripremi teksta ankete kao i u drugim tekstovima, koje pripremate za učenike sa PSA, poremećajem pažnje i teškoćama učenja rukovodite se uputama za izradu teksta: Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama.

Za učenike koji žele znati više

Uputite učenike da putem interneta istraže prednosti i mane novije nuklearne tehnologije kao što je uporaba torija za nuklearno gorivo. Možete ih uputiti na primjere izvora na internetu poput:

Video 1

Opis videa: Budući da su trenutne nuklearne elektrane neodrživ način dobivanja energije (opasnost od katastrofe, otrovni otpad), trebali bismo se prebaciti na druge načine dobivanja energije iz nuklearnih reaktora. Elementi kao što su uran235, uran238 i plutonij pokazali su se kao izuzetno opasan izbor goriva za nuklearne reaktore jer za svoj rad koriste vodu kao moderator, što je povijesno bio uzrok mnogih katastrofa. Druga opcija bio bi torij, točnije izotop torij232, koji dobro upija spore neutrone, a može se pretvoriti u uranij233 i koristiti kao nuklearno gorivo. Vrsta reaktora koja se koristi u tom slučaju je reaktor s tekućim torijevim fluoridom (LFTR), a izrađuje se uporabom dviju vrsta tekuće fluoridne soli: jedna sadrži uranij233 i održava nuklearnu reakciju, a druga dovoljno torija232 da upije polovicu neutrona iz fisijske reakcije i pri tome proizvede još uranija233. Budući da takav reaktor ne zahtijeva vodu kao moderator, nema potrebe za ogromnim postrojenjem i samim time smanjuje vjerojatnost nesreće na minimum. S obzirom na to da je ovo gorivo u tekućem agregacijskom stanju, vrlo je jednostavno isprazniti ga iz reaktora u spremište koje mu onemogućuje fisijsku reakciju. S obzirom na to da ne zahtjeva puno prostora takav reaktor bi se lagano mogao iskoristiti u postojećim elektranama na ugljen ili autima, podmornicama, avionima, naseljima na Mjesecu, Marsu, svemirskim brodovima…

Međutim, ovdje se krije i najveća opasnost. Kada bi reaktor bio svima dostupan, bilo bi jako teško nadzirati i kontrolirati činjenicu da bi se uranij233 mogao koristiti za izradu nuklearnog oružja. Ostaje nam pitanje je li nam to potrebno ili bi se trebali okrenuti drugim održivim izvorima energije kao što su vjetroturbine ili solarna energija pod uvjetom da se tehnologija skladištenja energije bitno promijeni?

Video 2

Opis videa: Usprkos svim naporima da se potrošnja energije smanji, ona se iz godine u godinu sve više povećava. Kako su fosilna goriva glavni izvor energije, logično je da se povećava i ispuštanje CO₂ u atmosferu. Što bi se dogodilo kada bismo imali nuklearno gorivo koje ne ispušta CO₂, jeftino je i proizvodi nuklearni otpad čije je vrijeme poluraspada relativno kratko, a ima ga u dovoljnim količinama da napaja cijelu Zemlju idućih 1000 godina?

U prirodi se torij nalazi kao izotop torij232 koji je kao takav odmah iskoristiv kao nuklearno gorivo, za razliku od uranija kojeg u prirodi pronalazimo u obliku uranija238 te ga je potrebno dodatno osiromašivati do uranija235 koji je iskoristiv kao gorivo. Nadalje, torij232 se raspada na uranij233 koji je još bolje gorivo od uranija235 te kao nuklearni otpad ostanu elementi koji već nakon 300 godina prestaju biti radioaktivni.

Otprilike 1 kg torija dovoljan je za napajanje skoro 500 000 domova godinu dana. Usporedimo li da je za isti broj domova potrebno 200 kg uranija, 600 000 t ugljena ili 400 000 t nafte, računica je jasna. Prednosti tu ne prestaju. Možemo usporediti i potreban prostor po jedinici energije: za nuklearnu elektranu on je otprilike 3,4 kvadratna kilometra za 1 MW, za vjetroturbine je između 674 i 932 kvadratna kilometra, a za solarnu energiju između 100 i 200 kvadratnih kilometara prostora koji se ne može upotrijebiti za ništa drugo, a tu su i troškovi održavanja.

Najpoznatiji je reaktor s tekućim torijevim fluoridom (LFTR) koji se sastoji od tri dijela:

1. kemijsko procesuiranje
2. nuklearna jezgra
3. generator energije.

Ukratko, sastoji se od kombinacije dviju vrsta tekuće fluoridne soli. Jedna sadrži fisijsko gorivo u obliku uranija233 ili uranija235 koje je potrebno da održava nuklearnu reakciju, a druga sadrži dovoljno torija koji može upiti barem polovinu neutrona iz fisijske reakcije, a pri tome proizvede još uranija233. Glavna značajka je da je potrebna samo mala količina uranija kako bi se započeo cijeli proces, za razliku od reaktora s čvrstom jezgrom.

Članak

Opis članka: Jednom kada se osigura proizvodnja uranija233, glavnu ulogu u sigurnosti ima grafitni moderator koji usporava neutrone i daje više mogućnosti da se dogodi fisijska reakcija, ali i propušta neke neutrone koji dolaze do torijske soli i omogućuju proizvodnju uranija233. To se osigura tako da se grafit stanji na nekim mjestima gdje želimo da neutroni prođu. To je jedan od razloga zašto je ovaj sustav najsigurniji. Bez grafita fisija će jednostavno prestati zbog toga što tzv. brzi neutroni imaju malu mogućnost za fisiju. Grafit usporava neutrone i time povećava šansu za fisijsku reakciju. U takav reaktor ugrađen je i tzv. “freeze plug” (doslovni prijevod – smrznuti čep) koji je ustvari ventil koji se hladi ventilatorima. U slučaju potpunog gubitka napona, ventilatori se zaustave, čep se otopi i gorivo može iscuriti u sigurne spremnike u kojima nije moguća fisijska reakcija.

Iskoristivost torijskog reaktora je oko 45%, dok je iskoristivost reaktora s krutom jezgrom oko 30–35%. Dok cijeli sistem izgleda jako komplicirano, sva potrebna tehnologija postoji i već je ispitana diljem svijeta. Ipak, postoji nekoliko problema. Prvi je dobivanje soli koja ima najbolji omjer elemenata koji su potrebni za fisijsku reakciju, a drugi je proizvodnja spremnika koji su jako otporni na koroziju jer trebaju zadovoljiti visoke zahtjeve što znatno poskupljuje cijeli proces. Međutim, najveći problem je prihvaćenost jer nuklearna energija nema dobar ugled i potrebno je jako puno dozvola kako bi jedna nuklearka proradila.

Učenici temeljem proučavanja mogu izraditi Powerpoint prezentaciju koju će prikazati kolegama u razredu. Nakon prezentacije potaknite raspravu o temi. Uputite ih da raspravom usporede noviju nuklearnu tehnologiju sa starom.

Na početku sata upitajte učenike jesu li se ikada našli u situaciji kada su reagirali bez razmišljanja. Kako su se tada osjećali? Jesu li bili ljuti, tužni, nervozni ili pozitivno raspoloženi? Možemo li naučiti prikladno reagirati u situacijama u kojima reagiramo u afektu, a kasnije požalimo zbog posljedica te odluke?

Nakon kratke rasprave, pitajte učenike, da imaju vremenski stroj, u koju godinu bi otputovali. Tu godinu neka napišu na papir te se poredaju u vrstu. Zatim formirajte četiri skupine tako da prvih šest učenika bude jedna skupina, drugih šest druga itd. (možete prilagoditi s obzirom na broj učenika u razredu). Svakoj skupini date dva papira na kojima piše isti početak priče, s tim da na vrhu jednog papira piše riječ: racionalno, dok na vrhu drugog papira piše: emocionalno. Objasnite učenicima koji su dobili papir s racionalnim (tri učenika) da je zadatak napisati u nekoliko rečenica kakav bi bio završetak priče kada bi osoba u priči koristila samo racio, bez emocija, prilikom donošenja konkretne odluke. Uputite učenike koji su dobili papir na kojem piše emocionalno (tri učenika) da je njihov zadatak završiti konkretnu priču koristeći samo emocije. Neka priča opisuje realnu situaciju iz svakodnevice učenika, primjerice:

Izašao sam van s prijateljem koji je konzumirao alkohol te je došlo vrijeme za povratak kući. On je punoljetan i vozi (ja još nemam položen vozački ispit), no budući da je u alkoholiziranom stanju, nisam siguran hoću li se vratiti kući s njim ili ići pješice (što će mi trajati duže, no nemam više novca za taksi). Što učiniti?

Nakon navedene aktivnosti raspravite s učenicima: U čemu se krajevi priča razlikuju i zbog čega? Je li moglo biti još različitih završetaka? Možete li to povezati sa situacijama iz stvarnog života? Kojim situacijama i kako ste tada reagirali, racionalno ili emocionalno? Bi li bio bolji završetak vaše priče da ste koristili drugi način donošenja odluka od onog koji ste prvotno odabrali?

Nakon rasprave potaknite učenike da usporede sve priče koje su dobili u zadatak te rasprave kako bi priče završile da su koristili i racionalni i emocionalni pristup donošenju odluka.

Kao dodatnu aktivnost za razmišljanje kod kuće možete učenicima zadati da svoju životnu priču usmjere prema kraju koji im se više sviđa pomoću izrade stripa u digitalnom alatu Make beliefs comics. Stripove možete izložiti na razrednom panou te vam mogu poslužiti u razrednim raspravama ili drugim aktivnostima na nastavi na narednim satovima.

Postupci potpore

Pripremite plan aktivnosti po koracima označenim rednim brojevima i uručite prije aktivnosti učeniku s teškoćama (poremećaj pažnje, PSA). Vodite računa o prikladnoj grafici teksta koji ćete dati skupini s učenikom s teškoćama (poželjno bi bilo da sve skupine dobiju tekstove jednako uređene: uvećanog fonta, s razmacima između riječi i redova). Slijepi učenik će dobiti svoj primjerak na brajici ili će ga pročitati jedan od učenika. Učenik s PSA će sudjelovati u završavanju priče u trojki s papirom na kojem stoji: racionalno, a učenik s poremećajem pažnje u trojki: emocionalno. Pripremite ovim učenicima predložak sa smjernicama za diskusiju. Ova aktivnost pruža priliku za istaknuti razlike u osobnosti među ljudima, koje se mogu vidjeti i među vršnjacima.

Za učenike koji žele znati više

Učenicima koji žele znati više ponudite da istraže postoje li situacije u kojima je bolje reagirati samo emocionalno i koje su to situacije ako postoje. Uputite učenike da navedene situacije prikažu u obliku plakata izrađenog u alatu Canva te da ih prezentiraju na sljedećem satu.

Također, možete ponuditi učenicima da izrade mentalnu mapu u alatu Coggle kojom će opisati beskonačno mnogo završetaka jedne odabrane situacije u kojoj je poželjno reagirati samo slušajući svoje emocije. Koristeći navedeni alat za izradu mentalnih mapa, učenici bi krenuli od situacije (npr. Vidim poskoka na cesti.) te bi je granali u beskonačno smjerova, racionalno i emocionalno. Sukladno odabiru strategije donošenja odluke, kreirali bi nekoliko završetaka situacije. Na kraju bi zaključili je li u navedenoj situaciji bilo bolje racionalno ili emocionalno reagirati te zašto.