Sjednite s učenicima u krug kako biste postigli opušteno ozračje.

Započnite razgovor pitanjima što je uopće razgovor i koliko nam je u životu bitan. Recite učenicima da svoje mišljenje mogu izreći bez dizanja ruku. Pitajte ih potom jesu li se ikad našli u situaciji u kojoj su morali nekoga na nešto nagovoriti, primjerice roditelje, prijatelje ili učitelje, i kojim su se metodama koristili. Pustite učenike da govore, nemojte ih prekidati ni uvoditi pravila u ovom dijelu aktivnosti.

Kako niste postavili nikakva pravila pri iznošenju mišljenja, velika je vjerojatnost da će većina učenika govoriti u isto vrijeme i prekidati svoje kolege iz razreda.

Postavite još koje pitanje o kojem učenici vole govoriti, ali i suprotstavljati se, npr. kamo bi voljeli ići na izlet ili maturalac.

Nakon nekoga vremena zaustavite raspravu i pitajte jednog učenika što je na jedno od vaših pitanja odgovorio neki drugi učenik, koje je njegovo stajalište. Učenik vjerojatno neće znati odgovor s obzirom na to da smo u učionici postigli ozračje u kojem nema pravila i u kojem nitko nikoga nije slušao.

Za sljedeći dio aktivnosti uzmite malu loptu koja će biti alat za uspostavljanje pravila prilikom razgovora. Recite učenicima da imaju pravo reći svoje mišljenje samo u trenutku kada drže lopticu.

Ponovno postavite pitanje kojim ćete potaknuti raspravu. To može biti ono isto koje ste postavili i u prvom dijelu aktivnosti. Bacite lopticu učeniku koji želi odgovoriti, zatim on baca sljedećem i tako redom. Ako je neki učenik prekinuo svoga sugovornika, upao mu u riječ, on prestaje biti dijelom igre i izlazi iz kruga. Povremeno nasumce pitajte nekog učenika da ponovi što je rekao drugi učenik, koje je njegovo stajalište.

Nakon ove igre pitajte učenike u kojem je dijelu aktivnosti bilo ugodnije razgovarati i što je bitno da bismo čuli drugu osobu i njezino mišljenje. Vođenim razgovorom učenici dolaze do zaključka koja su pravila rasprave i što je aktivno slušanje.

Ta pravila učenici u paru zapisuju u obliku infografike u digitalnom alatu Piktochart koji omogućuje preglednost sadržaja.

Imate li mogućnost, infografike možete ispisati i postaviti na neko vidljivo mjesto u učionici kako bi učenicima koristile kao podsjetnik na važna pravila prilikom same rasprave.

U digitalnom alatu za suradnju u kojem provodite nastavu na daljinu, primjerice MS Teams, dogovorite s učenicima termin online sastanka. Kad se svi učenici priključe sastanku, zamolite ih da uključe kamere kako bi se međusobno mogli vidjeti. Započnite razgovor pitanjima što je uopće razgovor i koliko nam je u životu bitan. Recite učenicima da svoje mišljenje mogu izreći bez dizanja ruku. Pitajte ih potom jesu li se ikad našli u situaciji u kojoj su morali nekoga na nešto nagovoriti, primjerice roditelje, prijatelje ili učitelje, i kojim su se metodama koristili. Pustite učenike da govore, nemojte ih prekidati ni uvoditi pravila u ovom dijelu aktivnosti.

Kako niste postavili nikakva pravila pri iznošenju mišljenja, velika je vjerojatnost da će većina učenika govoriti u isto vrijeme i prekidati svoje kolege iz razreda. Nastat će buka i nitko nikoga zapravo neće čuti. To je izraženije tijekom online sastanka nego uživo.

Postavite još koje pitanje o kojem učenici vole govoriti, ali i suprotstavljati se, npr. kamo bi voljeli ići na izlet ili maturalac.

Nakon nekoga vremena zaustavite raspravu i pitajte jednog učenika što je na jedno od vaših pitanja odgovorio neki drugi učenik, koje je njegovo stajalište. Učenik vjerojatno neće znati odgovor s obzirom na to da smo u učionici postigli ozračje u kojem nema pravila i u kojem nitko nikoga nije mogao čuti. Neki će se možda sjetiti i napisati svoje mišljenje u čavrljanje.

Za sljedeći dio aktivnosti uspostavite pravila prilikom razgovora. Recite učenicima da imaju pravo reći svoje mišljenje samo u trenutku kada podignu ruku (kliknu na ikonu ruka u digitalnom alatu) i vi ih prozovete.

Ponovno postavite pitanje kojim ćete potaknuti raspravu. To može biti ono isto koje ste postavili i u prvom dijelu aktivnosti. Pričekajte da nekoliko učenika podigne ruku i prozovite ih jednog po jednog, trudite se slijediti redoslijed podizanja ruke. Ako je neki učenik prekinuo svog sugovornika, upao mu u riječ, on prestaje biti dijelom igre i utišate ga u digitalnom alatu (neće se čuti ako će nešto govoriti). Povremeno nasumce pitajte nekog učenika da ponovi što je rekao drugi učenik, koje je njegovo stajalište.

Nakon ove igre pitajte učenike u kojem je dijelu aktivnosti bilo ugodnije razgovarati i što je bitno da bismo čuli drugu osobu i njezino mišljenje. Vođenim razgovorom učenici dolaze do zaključka koja su pravila rasprave i što je aktivno slušanje.

Dogovorite s učenicima da u obliku infografike u digitalnom alatu Piktochart, koji omogućuje preglednost sadržaja, zapišu pravila rasprave i aktivnoga slušanja. Neka svoje infografike učitaju na dogovoreno mjesto u digitalnom alatu MS Teams.

U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i obilježjima same teškoće.

Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Pri postavljanju (uvodnoga) problemskoga pitanja na početku aktivnosti potaknite i ohrabrite učenike da
iznesu svoje pretpostavke i navedu primjere iz vlastita života. Pritom postavljajte kratka i jasna pitanja koja zahtijevaju kratke odgovore. Prije postavljanja pitanja budite sigurni da ste zaokupili učenikovu pažnju. Ponovite, preoblikujte ili skratite rečenicu ako vas učenik nije razumio. Učeniku dajte dovoljno vremena i prostora za sudjelovanje u razgovoru i raspravi. Učenici s poremećajem pažnje imat će teškoće u čekanju svoga reda ili ponavljanju onoga što su drugi rekli. Neka oni budu prvi koji će govoriti i odgovarati na pitanje. Pohvalite ih ako u tome uspiju.

Provjerite znaju li se učenici koristiti navedenim digitalnim alatima. Izradite pisane ili slikovne upute za korištenje.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.

Učenici koji žele mogu pripremiti kratko predavanje o aktivnom slušanju, što to znači, kada se primjenjuje i zašto je bitno aktivno slušati. Mogu provesti malo istraživanje među svojim kolegama iz razreda, ali i izvan razreda o tome koliko često su se našli u situaciji da ih netko ne sluša ili da oni nekoga nisu slušali, što se u tim slučajevima događa i koje metode nam tada mogu pomoći. Svoje istraživanje mogu prikazati ostalim učenicima i u obliku prezentacije napravljene s pomoću digitalnog alata PowerPoint. 

Učenike na početku aktivnosti podijelite u grupe od četiri člana. Svakoj grupi na radnoj jedinici pripremite jednu tvrdnju. Možete je napisati u digitalnom alatu Word i ispisati.

Neke su od tvrdnji koje možete ponuditi učenicima: Djeca imaju svoja prava, U cijelome svijetu trebali bi vladati isti zakoni, Pametniji popušta, Svi imaju pravo glasa i sl.

Učenici unutar grupe iznose svoje mišljenje o samoj tvrdnji i raspravljaju na temelju iskustva i znanja koja u tome trenutku imaju. Pustite ih neko vrijeme da razgovaraju, ali im naglasite da bi se trebali držati pravila raspravljanja kako bi slušali stavove i mišljenja svojih kolega.

U suradnji sa školskim knjižničarkom svakoj grupi pripremite tekstove koji imaju veze s tvrdnjom koja se našla na njihovoj radnoj jedinici. Osim tih tekstova, učenike uputite na to da s pomoću Google tražilice potraže tekstove kojima će potkrijepiti tvrdnju.

Podsjetite učenike na to kako se ispravno pretražuju mrežne stranice, koje su stranice sigurne, na što moraju paziti prilikom pretraživanja, što su lažne vijesti i sl.

Nakon što su iznijeli svoja stajališta o tvrdnji, učenici unutar grupe s pomoću tekstova traže nove dokaze kojima će potkrijepiti tvrdnju. Naglasite važnost raspodjele zadataka unutar tima i da bi svaki član trebao pridonijeti zadatku.

Učenici bilježe dokaze i zapisuju ih u obliku bilježaka u digitalnom alatu Word.

U istraživanju će učenici doći do zaključka koliko je važno provesti istraživanje teme rasprave kako bi njihovi argumenti doveli do zajedničkoga cilja, odnosno prihvaćanja ili odbacivanja tvrdnje i da na taj način mogu bolje dokazati svoju tvrdnju te da vlastita iskustva ponekad nisu dovoljna. Također, doći će do zaključka kako se kroz istraživanje naši stavovi mogu promijeniti ili se još više učvrstiti. To ćete sve komentirati s učenicima nakon njihova izlaganja.

Svaka grupa trebala bi izabrati svoga predstavnika koji će u ime cijele grupe ostalim učenicima prvo reći tvrdnju koju su branili ili opovrgavali, slažu li se s tom tvrdnjom ili ne te iznijeti sve dokaze do kojih su došli istraživanjem teme. Ostale grupe slušaju predstavljanje dokaza i glasaju jesu li ih članovi te grupe svojim dokazima uvjerili u svoje stajalište ili ne, jesu li njihovi dokazi bili dovoljno jaki za dokazivanje tvrdnje.

Na ovaj način učenici će shvatiti koliko je bitno dobro se pripremiti prije bilo kakva oblika razgovora i rasprave i kako ponekad naši vlastiti stavovi nisu dovoljni za uvjeravanje druge osobe.

Nakon što su sve grupe izložile svoje dokaze, komentirajte s učenicima sve zaključke do kojih su došli.

U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i obilježjima same teškoće.

Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Učeniku s teškoćama dajte jasnu ulogu u grupi te odredite pravila ponašanja rada u grupi. Pitanja o kojima će raspravljati dajte im prije kako bi se mogli pripremiti za raspravu. Važno je da u grupi budu učenici različitih osobina kako bi mogli učiti jedni od drugih i pružati si međusobnu podršku. Za sudjelovanje u raspravi ili kao poticaj za raspravu možete pripremiti nekoliko jednostavnih pitanja koje će učenike potaknuti na razmišljanje o tvrdnji o kojoj raspravljaju.

Tekstove koje ćete unaprijed pripremiti sadržajno i perceptivno prilagodite potrebama učenika s teškoćama. Uputite učenika na točno određenu mrežnu stranicu i sadržaj koji treba proučiti. Izdvojite naputke i pitanja od prethodnoga ili preostaloga teksta zasebnim oznakama. Preoblikujte izvorni tekst na rečenice s ključnim informacijama. Izostavite višekratno ponavljanje ili neključne informacije. Zamijenite riječi zahtjevnije za čitanje i razumijevanje odabirom alternativnih riječi kako bi smisao i bit rečenice u tekstu bilo lakše razumjeti. Promijenite red riječi u rečenici ako je potrebno. Objasnite novi pojam unutar teksta, na marginama stranice ili kao “saznaj više”, unutar zasebnoga pojmovnika. Podebljajte ključne pojmove unutar rečenica na način da se njihovim čitanjem razumije bitna poruka rečenice i teksta.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.

Učenici koji žele mogu napraviti malo istraživanje koliko često ljudi mijenjaju svoje mišljenje i zbog čega se to događa. Mogu intervjuirati svoje prijatelje, roditelje ili osobe iz škole kako bi prikupili što više dokaza, a potom napisati izvješće o rezultatima istraživanja.

Na početku aktivnosti s učenicima na platformi YouTube pogledajte animirani film Zid. Film će poslužiti kao polazište rasprave koja će uslijediti.

Kako biste učenike upoznali s načinom na koji će raspravljati, možete ih uputiti da na platformi YouTube pogledaju isječak iz emisije Parlaonica.

Objasnite da će njihov zadatak biti snimiti jednu takvu emisiju.

Postavite tvrdnju koju će braniti afirmacijska grupa, npr. Bolje je biti uglađeni gospodin, i tvrdnju koju će braniti negacijska grupa, npr. Bolje je biti divljak. Obje su tvrdnje povezane s prethodno odgledanim filmom pa prije uputa kako se pripremiti za raspravu, s učenicima analizirajte film, a vođenim razgovorom učenici bi trebali doći do zaključka koji tip ljudi predstavlja uglađeni gospodin, a koji tip divljak.

Kada su analizirali medijski predložak i pogledali isječak iz emisije Parlaonica, učenicima zadajte sljedeće zadatke kojima će se pripremiti za raspravu. Prije zadataka podijelite učenike u dvije grupe te naglasite da za ove zadatke imaju dulje vremensko razdoblje, npr. dva tjedna.

Zadatci mogu biti:

• u digitalnom alatu Tricider (poveznicu s oblikovanom tvrdnjom postavite u virtualni prostor za suradnju Google Classroom) tijekom zadanoga razdoblja učenici upisuju svoje argumente i dokaze kojima će potkrijepiti tvrdnju
  
• učenici prikupljaju dokaze iz vlastita iskustva, ali i iz različitih književnih i neknjiževnih tekstova i medija (ovaj dio učenici mogu odraditi u suradnji sa školskom knjižničarkom)
• učenici pronalaze gosta za svoju emisiju koji će zastupati njihovu tvrdnju (to može biti pedagog, roditelj, učenik iz drugog razrednog odjela i sl.)
• učenici pripremaju uvodnu riječ.

Ovaj pripremni dio učenici mogu napraviti s pomoću digitalnog alata Conceptboard jer na taj način mogu istovremeno raditi na pripremi i vidjeti što su drugi osmislili.

Zamolite nekoliko osoba iz škole da budu porota koja će donijeti odluku koja je grupa bolje obranila svoju tvrdnju. Jedan učenik, ili više njih, neka preuzme ulogu snimatelja vaše emisije.

Kada su pripreme odrađene, rasprava može početi. Imate li mogućnost, raspravu možete organizirati u školskoj dvorani ili nekom drugom većem prostoru kako biste pozvali učenike drugih razreda da budu gledatelji. I oni mogu vrednovati raspravu na način da glasaju s pomoću digitalnog alata Mentimeter, a taj dio možete odraditi u suradnji s učiteljem Informatike.

Postavite prostor za članove rasprave, porotu i gledatelje.

Svaka grupa prvo iznosi svoju tvrdnju i uvodnu riječ, a zatim članovi grupa naizmjence iznose argumente i dokaze koje su prikupili putem digitalnog alata Tricider. U jednom dijelu rasprave pozivaju svoga gosta koji će podržati njihove stavove.

Bilo bi dobro prije rasprave ponoviti pravila kojih se svi moraju pridržavati te što znači replika.

Nakon rasprave porota i učenici gledatelji donose odluku koja je grupa bolje zastupala svoju tvrdnju, a vi tu grupu možete nagraditi nagradom po izboru.

Učenik snimatelj svoj videozapis postavlja u Google Classroom, a svaka grupa ga preuzima i montira na način da dodaje nove elemente, npr. uvodnu najavu, kratki pregled, popis članova, glazbu i sl. Videozapis učenici montiraju s pomoću digitalnog alata Kizoa i postavljaju ga u Google Classroom. Zajednički pogledajte videozapise obje grupe i komentirajte jesu li uspješno odradili zadatak te što bi promijenili ako s nekim dijelom nisu zadovoljni.

U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i obilježjima same teškoće.

Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Učeniku s oštećenjem vida osigurajte pomoćnika koji će mu opisati viđeno u filmu. Nakon gledanja filma postavljanjem dodatnih pitanja provjerite jesu li ga učenici razumjeli. Objasnite razliku između afirmacijske i negacijske grupe. Učeniku s teškoćama dajte dovoljno vremena za pripremanje rasprave, usmjerite ih na točno određene sadržaje, a za njihov doprinos u grupi i raspravi unaprijed ih pripremite. Omogućite im da čitaju svoj dio ako nisu u mogućnosti zapamtiti ili osmisliti što će reći. Poštujte želju učenika koji se ne žele izložiti javnome govoru. Možete im dati neku drugu ulogu (neka budu moderatori koji će davati riječ nekome od sudionika, članovi porote i slično). Provjerite znaju li se učenici služiti nekim od navedenih digitalnih alata. Izradite pisane ili slikovne upute za korištenje.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.

Učenici koji žele mogu osnovati debatni klub u kojem će učiti učenike mlađe dobi kako raspravljati. Osim kluba mogu organizirati i ogledni sat na kojem će mlađim učenicima predstaviti pravila rasprave, isječke iz njihove emisije, organizirati raspravu i sl. Svoje zamisli mogu predstaviti u obliku prezentacije napravljene s pomoću digitalnog alata Genially.