Učenike podijelite u grupe. Optimalno bi bilo da grupu čini četvero učenika.

Podijelite učenicima papire na kojima oni moraju nešto nacrtati ili napisati.

Kad završe, zatražite od njih da svoje uratke izrežu na više manjih dijelova, primjerice, ako ih je u grupi četvero, neka izrežu svoj rad na tri dijela.

Na svakom izrezanom dijelu neka na vrhu zapišu uvijek isto ime jednog člana grupe, a u podnožju svakog dijela neka napišu 0/1. Svaki izrezani dio neka podijele članovima grupe čije ime nije zapisano na papiru. Sada svaki član grupe svoj papir koji je tek dio cijelog rada mora dostaviti članu čije ime piše na papiru.

Član grupe koji je dobio dijelove dokumenta mora ih ponovno spojiti u cjelinu. Zaključite da su dijelovi različitim putevima došli do odredišta i da im je tako trebalo mnogo manje vremena, odnosno da tako podatci mnogo brže putuju mrežom.

Ako su uradci učenika ponovno spojeni u cjelinu, učenik koji je spajao rad zaokružuje broj jedan koji se nalazi na začelju svakog papirića. To znači da je sve stiglo kao što je i trebalo. Tu povratnu informaciju šalje natrag početnom pošiljatelju preko svih pošiljatelja.

Pojasnite učenicima da tako podatci putuju mrežom i da se taj način zbog malih paketa naziva paketni prijenos podataka mrežom.

Za kraj, neka učenici u grupama sistematiziraju pojmove koji se pojavljuju u ovoj nastavnoj jedinici i o tome izrade plakat na hameru. Plakat neka predstave ostalim učenicima u razredu i nakon toga plakate izvjesite u učionici.

Pri prilagodbi scenarija važno je imati na umu da učenici s teškoćama u razvoju čine heterogenu skupinu te da odabir metoda i postupaka prilagodbe treba temeljiti na pojedinačnim značajkama svakog učenika (jakim i slabim stranama, specifičnim interesima i sl.) te na obilježjima same teškoće.

Učeniku s teškoćama unaprijed pošaljite temu nastavnog sata i ključne riječi ili vizualni raspored sata te mu tako osigurajte mogućnost interakcije i suradnje, a smanjite frustraciju. U svim aktivnostima uzmite u obzir teškoće učenika (poremećaj pažnje, oštećenja jezično-govorne glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju, oštećenje sluha, oštećenje vida itd.) te osigurajte dovoljno vremena.

Učeniku s teškoćama osigurajte dodatno vrijeme za rješavanje zadatka. Omogućite uporabu vizualnih pomagala, kao što su slike ili fotografije, kako bi se olakšalo razumijevanje pojmova. Upotrijebite vizualni raspored. Izražavajte se jasnim i jednostavnim jezikom koji je prilagođen sposobnostima učenika. Usredotočite se na ključne aspekte zadatka koji se mogu lakše razumjeti, a druge dijelove zadatka ostavite za naknadno rješavanje. Pružite povratne informacije i podršku nakon ostvarenog zadatka kako bi se učenicima pomoglo u razumijevanju pojma i daljnjem razvoju vještina.

Ako je moguće, osigurajte učeniku rad u grupi s kojom je već surađivao. U dogovoru s drugim učenicima iz grupe zadajte učeniku s teškoćama specifični dio unutar zadatka koji treba obaviti. Unaprijed pripremite vizualni raspored ili korake kako bi učenik lakše usmjerio pozornost. Učeniku s oštećenjem sluha osigurajte unaprijed napisane upute. Za učenika s organskim oštećenjima osigurajte fizičku podršku učenika mentora ili mu sami pružite podršku kako bi sudjelovao u aktivnostima.

Ako za učenika izrađujete pisane upute, upotrijebite povećani font, Arial ili Calibri, veličine barem 14 pt, s povećanim razmakom između riječi i redova. Ako učenik s teškoćama bolje surađuje i ako je uspješniji kad se koristi digitalnim alatima, zamijenite izradu plakata na hameru nekim od dostupnih alata. Pohvalite učenika s teškoćama radi stvaranja pozitivne slike o sebi i veće motiviranosti. Učenika s teškoćama nemojte izlagati predstavljanju rada ako se svojevoljno ne javi. Pri služenju digitalnim alatima prilagodite svjetlinu i kontrast na zaslonu. Ako je u razredu učenik s poremećajem pažnje, omogućite da njegova grupa prva izlaže. Tijekom izlaganja rada uvjerite se da je učeniku ugodno. U grupi s učenikom s oštećenjem jezično-govorne glasovne komunikacije i specifičnim teškoćama u učenju dogovorite da rad izlaže vršnjak ili prilagodite način izlaganja. Neka učenik s teškoćama bude aktivni sudionik u skladu sa svojim mogućnostima, a ne pasivni promatrač.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama. Također, potražite Smjernice za rad s učenicima s teškoćama i savjete učiteljima na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju.

Učenici koji žele znati više neka istraže povijest ovakvog prijenosa podataka. Neka od pitanja na koja trebaju dati odgovor mogu biti:

1. Kada se ovaj sustav prvi put počeo koristiti?
2. Tko je prvi osmislio ovakav prijenos podataka?
3. Zbog čega se podatci dijele na manje dijelove?
4. Zašto putuju različitim putovima do odredišta?

Učenici kroz igru dolaze do zaključka kako funkcioniraju algoritam zbrajanja niza brojeva i prebrojavanje koliko ima brojeva u nizu (brojač).

Najprije im pokažite, a nakon toga neka učenici u četveročlanim ili peteročlanim grupama to ponove kako bi utvrdili znanje. Naravno, moći će zapisati druge brojeve.

Na sat ponesite onoliko plastičnih posudica ili kartonskih vrećica koliko će u razredu biti grupa. Budete li se koristili plastičnim posudicama, tada ćete na njih morati zalijepiti papir po kojem se može pisati.

Cilj je ove aktivnosti da učenici shvate izraz:

zbroj = zbroj + x (zbroj + = x) i brojac = brojac + 1 (brojac + = 1)

Recite učenicima da je posuda/vrećica kontejner za brojeve koje će oni zapisati na papir i ubaciti u posudu/kontejner. Kontejner u svakom trenutku vodi evidenciju zbroja brojeva koji se nalaze u njemu.

Na početku je kontejner prazan. Pitajte učenike kako ćete to zapisati.

Zajednički zaključite da ćete zapisati zbroj = 0.

Na papirić zapišite jedan broj, npr. 5, i ubacite ga u kontejner. Na papiru koji je zalijepljen na posudu zapišite:

Zbroj = zbroj + x
Zbroj = 0 + 5
Zbroj = 5

Dok zapisujete, govorite: Novi zbroj = starom zbroju + broj koji ubacujem. Stari zbroj iznosi 0, a zbroju dodajem broj 5. Ukupno je to 0 + 5 = 5 pa je novi zbroj = 5.

Sad idite od učenika do učenika i svaki mora ponoviti postupak i zapisati zbroj na papir zalijepljen na posudu. Primjerice, sljedeći učenik zapiše na svoj papirić broj 11 pa njegov zapis na kontejneru izgleda ovako:

Zbroj = zbroj + x
Zbroj = 5 + 11
Zbroj = 16

I tako redom.

Nakon što svaki učenik u kontejner ubaci svoj broj i zapiše koliki je zbroj brojeva u kontejneru, učenike podijelite u grupe i dodijelite im kontejner (posudu ili vrećicu) i papiriće na koje će upisivati brojeve i ubacivati ih u kontejner grupe. Mogu to ponoviti više puta. Aktivnost neka traje desetak minuta.

Zatražite od svake grupe da zbroji brojeve iz kontejnera i kaže zbroj. Zatim ih pitajte kolika je vrijednost zbroja i je li riječ o istoj vrijednosti.

Zajednički zaključite da računalo na ovaj način bilježi zbroj brojeva. Kontejneri su varijable u koje računalo pohranjuje vrijednosti.

Ponovite postupak igre s kontejnerom, ali sada naglasite da kontejner samo bilježi koliko brojeva trenutačno ima u kontejneru. Kontejner nazovite brojac.

Kontejner je na početku prazan pa zapišite brojac = 0. Zajedno s učenicima zaključite da pri brojenju svaki put brojac povećate za 1.

Učenici to moraju zapisati na kontejneru nakon što ubace svoj broj.

Brojac = 0
Brojac = brojac + 1
Brojac = 0 + 1
Brojac = 1

Sljedeći učenik mora zapisati:

Brojac = brojac + 1
Brojac = 1 + 1
Brojac = 2 i tako redom.

Aktivnost učenici provode u istoj grupi. Ubacuju i zapisuju više puta dok ne zaustavite aktivnost.

Zatražite od svake grupe da pobroji koliko ima brojeva u kontejneru, a nakon toga kolika je vrijednost brojaca i je li riječ o istoj vrijednosti.

Zajednički zaključite da je to način na koji računalo bilježi broj brojeva odnosno broji brojeve. I ovdje je kontejner varijabla u koju računalo pohranjuje vrijednosti.

Svaki program ima svoju sintaksu. Python osim zbroj = zbroj + x razumije i zbroj + = x, a brojac = brojac + 1 može se zapisati kao brojac + = 1.

Pri prilagodbi scenarija važno je imati na umu da učenici s teškoćama u razvoju čine heterogenu skupinu te da odabir metoda i postupaka prilagodbe treba temeljiti na pojedinačnim značajkama svakog učenika (jakim i slabim stranama, specifičnim interesima i sl.) te na obilježjima same teškoće. Preporučuje se da se učenik s teškoćama smjesti u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobio adekvatnu podršku i pomoć prilikom zadavanja i provedbe aktivnosti.

Učeniku s teškoćama unaprijed pošaljite temu nastavnog sata i ključne riječi ili vizualni raspored sata te mu tako osigurajte mogućnost interakcije i suradnje, a smanjite frustraciju. U svim aktivnostima uzmite u obzir teškoće učenika (poremećaj pažnje, oštećenja jezično-govorne glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju, oštećenje sluha, oštećenje vida itd.) te osigurajte dovoljno vremena.

Učeniku s teškoćama osigurajte dodatno vrijeme za rješavanje zadatka. Omogućite uporabu vizualnih pomagala, kao što su slike ili fotografije, kako bi se olakšalo razumijevanje pojmova. Izradite vizualni raspored. Izražavajte se jasnim i jednostavnim jezikom koji je prilagođen sposobnostima učenika. Usredotočite se na ključne aspekte zadatka koji se mogu lakše razumjeti, a druge dijelove zadatka ostavite za naknadno rješavanje. Pružite povratne informacije i podršku nakon ostvarenog zadatka kako bi se učenicima pomoglo u razumijevanju pojma i daljnjem razvoju vještina.

Provjerite razumije li učenik s teškoćama igru s kontejnerima. Korake aktivnosti možete više puta ponoviti ili izdvojiti na papiru formata A4.

Ako je moguće, osigurajte učeniku rad u grupi s kojom je već surađivao. U dogovoru s drugim učenicima iz grupe zadajte učeniku s teškoćama specifični dio unutar zadatka koji mora obaviti. Unaprijed pripremite vizualni raspored ili korake kako bi učenik lakše usmjerio pozornost. Učeniku s oštećenjem sluha osigurajte unaprijed napisane upute. Za učenika s organskim oštećenjima osigurajte fizičku podršku učenika mentora ili mu sami pružite podršku kako bi sudjelovao u aktivnostima.

Ako za učenika izrađujete pisane upute, upotrijebite povećani font, Arial ili Calibri, veličine barem 14 pt, s povećanim razmakom između riječi i redova. Ako učenik s teškoćama bolje surađuje i ako je uspješniji kad se koristi digitalnim alatom, zamijenite izradu plakata na hameru nekim od dostupnih alata. Pohvalite učenika s teškoćama radi stvaranja pozitivne slike o sebi i veće motiviranosti. Učenika s teškoćama nemojte izlagati predstavljanju rada ako se svojevoljno ne javi. Pri upotrebi digitalnih alata prilagodite svjetlinu i kontrast na zaslonu. Ako je u razredu učenik s poremećajem pažnje, omogućite da njegova grupa prva izlaže. Tijekom izlaganja rada uvjerite se da je učeniku ugodno. Neka učenik s teškoćama bude aktivni sudionik u skladu sa svojim mogućnostima, a ne pasivni promatrač.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama. Također, potražite Smjernice za rad s učenicima s teškoćama i savjete učiteljima na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju.

Zadajte učenicima da osmisle zadatak u kojemu trebaju upotrijebiti algoritam zbrajanja i prebrojavanja, a uključuje izraz zbroj = zbroj + x i brojac = brojac + 1. Potaknite ih da uzmu primjer iz svakodnevnog života.

Na kraju neka skupe sve osmišljene zadatke i naprave slikovnicu s rješenjima. Svaki zadatak neka oslikaju na odvojenom papiru, tj. jedan zadatak, jedan papir. U gornjem dijelu papira neka bude zapisan tekst zadatka, a u desnom dijelu papira neka bude ostavljeno mjesto za rješenje i pojašnjenje zadatka u koracima.

Za nastavu pripremite nekoliko slika/fotografija i pripremite izrezane predmete koji se prikazuju na njima.

Podijelite učenike u grupe. Optimalno je da u grupi bude četvero učenika. Svakoj grupi podijelite po jednu sliku i izrezane predmete koje mogu pronaći na slici. Učenici, kao da slažu slagalicu, izrezane dijelove slike pronalaze na cjelokupnoj slici i lijepe ih na nju.

Recite im da istodobno mogu tražiti samo jedan predmet.

Nakon što sve grupe zalijepe sve predmete na sliku, neka vam ispričaju kako su tražili predmete.

Nakon toga dodijelite im još jednu sliku s predmetima u nizu i jedan izrezani predmet koji se nalazi na slici. Kad ga pronađu, neka i njega zalijepe iznad istovrsnog predmeta.

Pitajte ih što su dobili u zadatak i kako su to ostvarili. Navedite ih da zaključe da su pretraživali sliku tako što su uspoređivali predmet po predmet sa svojim predmetom dok nisu došli do mjesta gdje su se predmeti podudarali. Recite im da se takvo pretraživanje naziva sekvencijalno pretraživanje.

Pri prilagodbi scenarija važno je imati na umu da učenici s teškoćama u razvoju čine heterogenu skupinu te da odabir metoda i postupaka prilagodbe treba temeljiti na pojedinačnim značajkama svakog učenika (jakim i slabim stranama, specifičnim interesima i sl.) te na obilježjima same teškoće. Preporučuje se da se učenik s teškoćama smjesti u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobio adekvatnu podršku i pomoć prilikom zadavanja i provedbe aktivnosti.

Učeniku s teškoćama unaprijed pošaljite temu nastavnog sata i ključne riječi ili vizualni raspored sata te mu tako osigurajte mogućnost interakcije i suradnje, a smanjite frustraciju. U svim aktivnostima uzmite u obzir teškoće učenika (poremećaj pažnje, oštećenja jezično-govorne glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju, oštećenje sluha, oštećenje vida itd.) te osigurajte dovoljno vremena.

Učeniku s teškoćama osigurajte dodatno vrijeme za ostvarivanje zadatka. Koristite se vizualnim rasporedom. Izražavajte se jasnim i jednostavnim jezikom koji je prilagođen sposobnostima učenika. Usredotočite se na ključne aspekte zadatka koji se mogu lakše razumjeti, a druge dijelove zadatka ostavite za naknadno rješavanje. Pružite povratne informacije i podršku nakon ostvarenog zadatka kako bi se učenicima pomoglo u razumijevanju pojma i daljnjem razvoju vještina.

Ako je moguće, osigurajte učeniku rad u grupi s kojom je već surađivao. U dogovoru s drugim učenicima iz grupe zadajte učeniku s teškoćama specifični dio unutar zadatka koji mora obaviti. Unaprijed pripremite vizualni raspored ili korake kako bi učenik lakše usmjerio pozornost. Učeniku s oštećenjem sluha osigurajte unaprijed napisane upute. Za učenika s organskim oštećenjima osigurajte fizičku podršku učenika mentora ili mu sami pružite podršku kako bi sudjelovao u aktivnostima.

Ako izrađujete pisane upute za učenika, upotrijebite povećani font, Arial ili Calibri, veličine barem 14 pt, s povećanim razmakom između riječi i redova. Pohvalite učenika s teškoćama radi stvaranja pozitivne slike o sebi i veće motiviranosti. Učenika s teškoćama nemojte izlagati predstavljanju rada ako se svojevoljno ne javi. Pri služenju digitalnim alatima prilagodite svjetlinu i kontrast na zaslonu. Ako je u razredu učenik s poremećajem pažnje, omogućite da njegova grupa prva izlaže. Tijekom izlaganja rada uvjerite se da je učeniku ugodno. Omogućite učeniku da aktivno sudjeluje u skladu sa svojim mogućnostima.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama. Također, potražite Smjernice za rad s učenicima s teškoćama i savjete učiteljima na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju.

Potaknite učenike koji žele znati više da pretraže internet i pronađu nekoliko karakterističnih primjera sekvencijalnog pretraživanja koji se usvajaju pri učenju programiranja. Nakon toga mogu pronaći nekoliko primjera iz života u kojima se koristi sekvencijalno pretraživanje. Na kraju, neka pronađu odgovor na pitanje je li sekvencijalno pretraživanje jedini način pretraživanja. Neka o tome naprave prezentaciju i s tim upoznaju ostale učenike iz razreda.