Počnite s učenicima slobodan razgovor o zvuku (tonovima i šumovima). Podsjetite ih na osnovne značajke tonova (jakost, visina, boja i trajanje). Jesu li glasni zvukovi uvijek poželjni? U koje doba dana nije pristojno stvarati buku? Potaknite učenike na razmišljanje: kako i zašto čujemo jedni druge? Učenici šestih razreda uglavnom će spomenuti uho, grlo, glasnice i možda bubnjić. Katkad će i podijeliti svoja iskustva s ekstremno glasnim ili tihim izvorima zvuka. Nije potrebno iscrpno objašnjavati anatomiju osjetila sluha.

Vodite razgovor tražeći odgovor na pitanje: „Što je zapravo zvuk?” Osvijestite učenicima činjenicu da nam nedostaje posrednik između glasnica govornika i uha slušatelja – zrak. Zvuk je zato posljedica gibanja zraka u valovima. Potaknite učenike da se prisjete kako izgledaju vodeni valovi ako u mirnu vodenu površinu ubacimo zrno riže, mali kamenčić ili veliki kamen. Navedite ih da uoče svojstava valova: razlikuju se prema visini i dužini, a šire se u svim smjerovima: od izvora prema okolini. Zvučni se valovi, doduše, ne gibaju okomito (poput valova na vodi) nego vodoravno (poput padajućih domino kocaka), no sva ostala svojstva izravno su usporediva. Kako bi izgledali zvučni valovi kada bi molekule zraka bile vidljive pogledajte u alatu Music Lab. Ako žele, učenici to mogu i sami. Potaknite ih da opaze brzinu valova (ne pojedinih čestica): zvučni valovi uvijek putuju istom brzinom, neovisno o brzini titranja. U stvarnosti je približna brzina zvuka u zraku 343 metra u sekundi ili 1235 kilometara na sat.

Objasnite učenicima način poimanja visine tona. Kratke zvučne valove (koji titraju brzo), ljudi doživljavaju kao „visoke tonove”. Duže zvučne valove (koji titraju sporije) ljudi doživljavaju kao „dublje tonove”. Duljina zvučnih valova koje ljudsko uho može opaziti približno je od 17 milimetara do čak 17 metara. Osim duljinom, valove je moguće opisati i mjerenjem broja titraja u sekundi. Ta se vrijednost označava mjernom jedinicom herc (Hz). Otvorite digitalni alat Online Tone Generator i objasnite učenicima njegovo sučelje. Izmjerite nekolicini učenika približne granice čujnosti u najdubljem i najvišem dijelu spektra pazeći na to da ukupna glasnoća ne bude visoka (napomena: spomenuta tehnika nije ekvivalentna profesionalnoj audiometriji – izradu audiograma nužno je prepustiti liječnicima). Učenici mogu sami zaključiti koje sve tonove (ne) mogu čuti, ponoviti ispitivanje kod kuće i provjeriti kako čuju njihovi prijatelji ili ukućani.

U prilagodbi ove nastavne aktivnosti, važno je imati na umu da su učenici s teškoćama heterogena skupina pa je odabir metoda i postupaka prilagodbe potrebno temeljiti na učenikovim pojedinačnim potrebama i značajkama. Prilagodba aktivnosti treba biti u skladu s preporukama stručnog tima škole.

Preporučuje se da učenici s teškoćama budu smješteni u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobili primjerenu potporu i pomoć pri zadavanju i obavljanju aktivnosti.

Tijekom uvodnog razgovora nemojte inzistirati na tome da u njemu sudjeluju učenici kojima je izazovno usmeno se izražavati (primjerice, učenici s oštećenjima jezično-govorne glasovne komunikacije), osim ako izraze želju. Nemojte isticati eventualne pogreške učenika s teškoćama, a nakon razgovora omogućite tim učenicima odgovore na pitanja o zvuku koja su se postavljala u razgovoru.

Provjerite poznaju li učenici s teškoćama rad u digitalnim alatima Music Lab i Online Tone Generator. Pripremite pisane i slikovne upute i objašnjenja o radu alata u svrhu lakšeg snalaženja pazeći pritom da su pisane upute jezično i gramatički prilagođene.

Pri mjerenju približnih granica čujnosti nemojte za mjerenje odabrati učenike s oštećenjem sluha, osim ako sami izraze želju.

Putuje li zvuk brzo ili sporo? Ovisi. U svakidašnjemu životu je 343 metra u sekundi velika brzina. No, ako je izvor daleko, brzina zvuka može zavarati. Jeste li kada čuli zrakoplov na nebu, a zatim podignuli pogled i shvatili da uopće nije tamo gdje ste očekivali? Brzinu zvuka možemo „osjetiti” i u oluji. Ako ugledate munju (bljesak), a točno jednu sekundu poslije čujete grmljavinu, koliko je daleko udar te munje? 343 metra! Što ako zvuk „zakasni” dvije sekunde? Dvostruko toliko metara. Idućom prigodom iskoristite kronometar (štopericu) mobilnog telefona i izračunajte koliko je daleko oluja praćena grmljavinom.

Ponovite s učenicima pjevanje neke od naučenih pjesama. Poželjno je odabrati pjesmu nešto većega melodijskog opsega i sporijeg tempa. Kada su učenici raspjevani, odaberite među njima osobu koja želi vidjeti grafički prikaz svojega glasa. Zbog nastavka aktivnosti, bilo bi poželjno da je odabrana osoba intonativno precizna.

Upotrijebite digitalni alat Virtual Oscilloscope i pozovite odabranog učenika ili učenicu bliže računalu. Budući da stolna računala najčešće nemaju ugradbeni mikrofon, idealno je upotrijebiti prijenosno računalo priključeno na projektor. Na taj način svi zainteresirani mogu vidjeti sadržaj zaslona. Također, u istom je pregledniku moguće otvoriti više instancija tog alata. Svaki radi neovisno, u svojoj kartici ili „tabu”. Pokušajte upotrijebiti tri virtualna osciloskopa odjedanput. Tijekom pjevanja svakog od njih „zamrznite” na nekom drugom tonu pjesme. Bilo bi dobro uhvatiti tonove različitih visina te uhvaćene „slike” sačuvati za naknadnu usporedbu.

Učenici nakon toga mogu (samostalno ili s pomoću učitelja) donijeti svoje zaključke i uvjeriti se u istinitost izgovorenih tvrdnji o visini tona i duljini vala. Napomena: „zamrznutom” virtualnom osciloskopu moguće je naknadno mijenjati parametre poput širine i visine (Volts/div i Seconds/div) a da se ne izgubi sadržaj na zaslonu.

Otvorite još tri osciloskopa (postojeće „zamrznute” osciloskope ostavite otvorenima u pozadini). Pozovite neku drugu osobu da otpjeva istu pjesmu i „uhvatite” ista tri tona. Pomno usporedite dobivene slike. Kako izgledaju „slike” istih tonova (koje su otpjevale dvije različite osobe)? Komentirajte s učenicima razlike u glasnoći, ako postoje. Zatim izjednačite „visinu grafa” (glasnoću) klizačem označenim „Oscilloscope gain”. Uočite kako i sada, kad su visina i glasnoća izjednačene, i dalje postoje razlike u obliku zvučnog vala. Navedite učenike na zaključak da su vidljive razlike grafički iskaz onog što smo dosad definirali kao „boja” glasa.

U prilagodbi ove nastavne aktivnosti važno je imati na umu da su učenici s teškoćama u razvoju i učenici sa specifičnim teškoćama heterogena skupina pa je odabir metoda i postupaka prilagodbe potrebno temeljiti na učenikovim pojedinačnim potrebama i značajkama. Prilagodba aktivnosti treba biti u skladu s preporukama stručnog tima škole.

Preporučuje se da učenici s teškoćama budu smješteni u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobili primjerenu potporu i pomoć pri zadavanju i obavljanju aktivnosti.

Za učenike s teškoćama pripremite ispisane tvrdnje o visini tona i duljini vala, za koje mogu zaključiti jesu li točne ili netočne. Neka tvrdnje budu jezično i gramatički prilagođene. Jezična prilagodba podrazumijeva upotrebu kraćih rečenica uobičajenog poretka riječi s jasno izrečenim svim rečeničnim dijelovima, bez metafora, s izdvojenim i objašnjenim nepoznatim i/ili ključnim pojmovima. Grafička prilagodba podrazumijeva, primjerice, upotrebu određene vrste fonta (npr. Arial, Verdana), koji je uvećan, dvostrukog proreda, povećanog razmaka među slovima te ljevostranog poravnanja.

Ako u razredu postoji učenik s poremećajem iz autističnog spektra, omogućite mu da vidi grafički prikaz svojega glasa ako pokaže zanimanje.

Uzmite pametni telefon i prošećite otvorenim prostorom. Iskoristite Virtual Oscilloscope (ili srodnu aplikaciju bolje prilagođenu radu na mobilnim telefonima) za analizu zvukova iz okoline. Ovisno o dobu godine, možete usporediti zvuk kiše, šum mora, zvuk motocikla, sirenu vatrogasnog vozila, pjev ptica, zvuk sportske zviždaljke i slično.

Razgovarajte s učenicima o puhaćim glazbalima. Kojih se sve puhaćih glazbala mogu prisjetiti? Jesu li sva puhaća glazbala jednake veličine? Poslušajte s učenicima tri glazbena ulomka. Prije početka reprodukcije napomenite im da obrate pozornost na razlike između solističkih glazbala koje će slušati. Nakon svakoga glazbenog primjera u razgovoru komentirajte poslušane glazbene ulomke.

1. Antonio Vivaldi: Koncert za pikolo u C-duru, RV 433, 3. stavak (prva minuta izvedbe)
2. Antonio Vivaldi: Koncert za fagot u e-molu, RV 484, 1. stavak (prva minuta izvedbe)
3. Ludwig van Beethoven: tema iz 4. stavka 9. simfonije, opus 125

Uz osvještavanje uobičajenih glazbeno-stilskih sastavnica (izvođača, tempa, dinamike), istaknite različitosti u visini, (zvukovnoj) boji i veličini solističkih glazbala u svakom od primjera.

Pripremite mrežni alat Virtual Musical Instruments i otvorite modul „Virtual Pan Flute”. Objasnite učenicima način „sviranja” i potaknite ih da zasviraju virtualnu panovu flautu klikanjem ili dodirom gornjeg dijela cijevi/sviraljki. Što se može opaziti? Duže cijevi proizvode dublje tonove, a kraće cijevi proizvode više tonove. Podudara li se to s naučenim spoznajama o zvuku i zvučnim valovima? Glazbala su u pravilu duga polovinu valne dužine najdubljeg tona koji mogu proizvesti.

Za kraj, prisjetite se i pojma frekvencije iz prve aktivnosti. Kolika je najmanja brzina titranja potrebna kako bismo zvučni val mogli čuti? Nije potrebno insistirati na točnom odgovoru jer je svaki odgovor veći od 20 Hz dovoljno dobar. Zaključimo da ljudske glasnice mogu titrati tako brzo, no ostali dijelovi tijela ne mogu. Puhanjem u glazbalo nekako moramo postići tu „brzinu”. Različita glazbala to postižu na različite načine. Pikolo, glazbalo iz prvog primjera, svira se tako da struju izdahnutog zraka usmjerimo prema oštrom rubu na cijevi. Time zrak „prisiljavamo” na titranje (slično možemo postići kod kuće puhanjem u rub prazne staklene boce). Fagot, glazbalo iz drugog primjera, svira se tako da struja zraka prolazi kroz dva tanka drvena listića, koji zbog nje titraju. Tuba, glazbalo iz trećeg primjera, svira se tako da svirač „zuji” vlastitim usnama te tako u glazbalo upuhuje isprekidanu struju zraka.

U prilagodbi ove nastavne aktivnosti važno je imati na umu da su učenici s teškoćama i učenici sa specifičnim teškoćama heterogena skupina pa je odabir metoda i postupaka prilagodbe potrebno temeljiti na učenikovim pojedinačnim potrebama i značajkama. Prilagodba aktivnosti treba biti u skladu s preporukama stručnog tima škole.

Preporučuje se da učenici s teškoćama budu smješteni u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobili primjerenu potporu i pomoć pri zadavanju i obavljanju.

Provjerite kako se učenici s teškoćama snalaze u digitalnom alatu Virtual Musical Instruments. Pripremite pisane i slikovne upute radi lakšeg snalaženja. Neka pisane upute budu jezično i gramatički prilagođene. Ako se učenici s teškoćama ne snalaze u alatu, potaknite vršnjake mentore da ih ohrabre i objasne kako će se njime koristiti.

Tijekom završne rasprave nemojte isticati eventualne pogreške učenika s teškoćama, a nakon rasprave omogućite tim učenicima odgovore na pitanja koja su se postavljala u raspravi.

Moguće je izraditi vlastito glazbalo od mrkve. Potrebno je imati dopuštenje roditelja ili staratelja, dvije mrkve (manju i veću), kuhinjski nož i bušilicu (ili široki odvijač). U izradi će vam pomoći videozapis na kanalu YouTube video How To Turn A Carrot Into A Recorder.