Pripremite mnogo tematskih listića s pojmovima koje bi učenici mogli prikazati glumom: ako je tema „proljeće“, pojmovi mogu biti: cvijet, mačka, alergija, Uskrs, spavanje i sl., uz temu „škola“ pojmovi mogu biti: pisanje ispita, školska užina, ljetni praznici, kreda i dr. Objasnite učenicima da moraju bez riječi odglumiti pojam, a ostali će učenici pogađati što pokušavaju odglumiti. Tko točno pogodi, može odglumiti sljedeću riječ.
Razgovarajte s učenicima o tome kako su doživjeli svoj zadatak i kakvi su im dojmovi vezani za vršnjačku glumu. Možete ih pitati što bi drugačije odglumili da mogu ponovno glumiti svoj pojam. Potaknite učenike na to da zaključe kako su imali različite izvedbe i različite pojmove koji su objedinjeni zajedničkom temom. Usmjerite učenike na zaključak kako svi zajedno svojim različitostima doprinosimo stvaranju smislene cjeline.
Nakon toga odigrajte s učenicima dramsku igru „zapetljavanje“. Ako razred ima dvadesetak učenika, mogu se podijeliti u dvije grupe. Učenici neka stanu u krug i lijevu i desnu ruku polože na ramena učenika pored sebe. Naglasite im neka zapamte tko im je slijeva i zdesna. Na znak učenici spuste ruke i počinju se šetati razredom, ali u omeđenu prostoru (ne prevelikom). Na sljedeći znak učenici se moraju zaustaviti i s toga mjesta pokušati uhvatiti za ruke iste učenike koji su bili pored njih na početku igre. Vjerojatno će se pritom „zapetljati“ i zadatak je da se polako pokušaju „otpetljati“ držeći se cijelo vrijeme za ruke. Ako uspiju, usmjerite ih na razgovor o tome kako su surađivali i jesu li zajedništvo i povezanost koje su ostvarili, praćeni osjećajem zadovoljstva. Ako ne uspiju, mogu pokušati ponovno. Usmjerite ih na zaključak da je potreban trud i suradnja svih članova kako bi se ostvario zajednički cilj.
Razgovarajte s učenicima o tome što bi promijenili u svojoj svakodnevici, a zatim neka napišu dramski monolog na temu iz svoje svakodnevice (školske brige, odnos s roditeljima, zaljubljenost, manjak slobodnoga vremena i sl.). Zatim podijelite učenike u manje grupe i svaki učenik treba izvesti svoj monolog. Vršnjačkom procjenom svaka grupa izabire najbolji monolog. Izrađuju pozivnicu kojom će pozvati gledatelje, odnosno učenike iz drugih grupa na izvedbu njihova najboljega monologa. Pozivnice mogu fotografirati i poslati kao e-poruku. Učenik čiji je monolog u grupi bio najbolji, bit će glumac, a ostali se učenici brinu o glazbi i zvukovima, sceni i kostimografiji. Nakon izvedbe u razrednom odjelu, najbolji monolog svake grupe može se izvesti i na javnome mjestu (ispred škole, na tržnici, ispred knjižnice, ovisno o mogućnostima). Drugi učenici iz grupe zaduženi su pritom za fotografiranje, pisanje vijesti o događaju, intervjuiranje glumaca te postavljanje svih materijala na razredno mrežno mjesto ili razrednu oglasnu ploču u digitalnom alatu MS Teams. Učenici upisuju komentare pohvaljujući uspješne dijelove izvedbe.
U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i obilježjima same teškoće.
Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).
Pozitivno osnažite učenika s teškoćama za sudjelovanje u svim aktivnostima jer mogu sudjelovati uz minimalne prilagodbe i razrednu, vršnjačku pomoć. Tematske listiće prilagodite specifičnim interesima i funkcioniranju učenika s teškoćama.
Za razgovor o različitostima koje doprinose cjelini možete iskoristiti i prisustvo učenika s teškoćama u razredu.
U dramskoj igri osigurajte siguran prostor za kretanje učenika s teškoćama. Ako je u razredu učenik s oštećenjem vida, učenike koji stoje uz njega možete "označiti" tako da mi na ruke pričvrstite zvončiće. Tako će ih učenik s oštećenjem vida moći pronaći u igri zapetljavanja.
Iskoristite jake strane učenika s teškoćama i prilikom odabira njegove uloge u zadatku pripremanja monologa.
Provjerite znaju li se učenici koristiti navedenim digitalnim alatima. Izradite pisane ili slikovne upute za korištenje.
Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.
Primjena digitalnih tehnologija u radu s učenicima s teškoćama:
Učenici mogu objediniti najbolje monologe u cjelovit dramski tekst osmišljavajući kompoziciju, dodajući nova dramska lica, replike i didaskalije. Pritom uputite učenike na to da dramski tekst treba pridonijeti promišljanju o svakodnevici. Dramski se tekst može i pripremiti za izvedbu u suradnji s izvannastavnom dramskom ili scenskom družinom.
Pripremite u digitalnom alatu Wordwall kotač pojmova s ulogama za svakog učenika u razredu. Pritom neka uloge budu poticajne poput sljedećih: zaljubljena sestra tinejdžera, trgovkinja rabljenim čarapama, zabrinuti automehaničar, čistač cipela i sl. Učenik treba pripremiti kratak monolog prema ulozi na kojoj se kotač zaustavio. Prije izvedbe zajedno oblikujte kriterije vrednovanja monologa i pritom ih usmjerite na uživljenost, rečeničnu intonaciju, mimike i geste, glasnoću i dr. Nakon izvedbe provedite vrednovanje kao učenje kako bi učenici imali priliku procijeniti i samoprocijeniti uspješnost monologa. Vrednovanje možete provesti putem digitalnog alata KwikSurveys te tako u trenutku odmah nakon izvedbe možete usmjeravati učeničku pozornost na pozitivna obilježja izvedenih monologa i ona koja se mogu poboljšati.
Učenici zatim čitaju dramski tekst (primjerice „Pustolovine baruna Münchausena“ G. A. Burgera i R. E. Raspea) i uočavaju didaskalije i obilježja monologa te uspoređuju obilježja monodrame s drugim dramskim vrstama. Imenuju dramska lica te raspravljaju o dramskom sukobu. Aktualizirajte dramu i potaknite ih na to neka predvide završetke u okolnostima današnjega svijeta: kako bi drama mogla završiti ako dramsko lice odluči studirati pravo, osvoji veliko nasljedstvo, pobijedi u svjetskom natjecanju u igranju videoigara i sl.
Prikažite im isječke iz predstave „Stilske vježbe“ redatelja Tomislava Radića u kojoj glume Lela Margitić i Pero Kvrgić.
Razgovarajte o osjećajnim stanjima dramskih lica. Provedite govorne vježbe tako da istu rečenicu učenici izgovaraju s različitim osjećajima i mijenjajući boju glasa. Podijelite učenike u grupe i neka svaka grupa na mreži pogleda nekoliko videoisječaka iz monodrama ili poznate monologe. Učenici potom zajedno uočavaju obilježja monologa i oblikuju umnu mapu kojom će ih objediniti.
U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i obilježjima same teškoće.
Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).
Kotač pojmova dopunite slikama kako bi učenici s teškoćama lakše razumjeli situaciju za koju trebaju napisati monolog. Prije početka rada na tekstu ponovite što je to monolog. Učenicima možete pomoći i tako da im pripremite potpitanja uz pomoć koji će im biti lakše napisati monolog. Primjerice za zanimanje čistača cipela: koliko ima godina, gdje radi, kako se osjeća na poslu, kako se osjeća kod kuće, što bi zapravo želio raditi u životu i slično.
Za aktivnost čitanja naglas unaprijed pripremite tekst s odgovarajućim kontrastom između pozadine i fonta. Prilagodite vrstu fonta − veličina fonta treba biti 14 − 18, a prored 1,5, lijevo poravnajte tekst.
Produžite vrijeme za aktivnost čitanja. Prethodno upoznajte učenika sa sadržajem tekstova. Tekst podijelite u nekoliko kraćih dijelova. Važne dijelove koji su ujedno odgovori na postavljena pitanja istaknite podebljanjem ili drugom bojom teksta.
Ne izlažite javnome govoru i glumi učenike s oštećenjem jezično-govorne glasovne komunikacije ako to oni ne žele. Provjerite znaju li se učenici koristiti navedenim digitalnim alatima. Izradite pisane ili slikovne upute za korištenje.
Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.
Primjena digitalnih tehnologija u radu s učenicima s teškoćama:
Učenici mogu pogledati dio ili cijelu predstavu „Stilske vježbe“ na mreži te istražiti zašto je uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda. Neka istraže i druge rekorde iz svijeta kazališta te naprave radijsku emisiju ili videozapis u kojem će izvijestiti o rezultatima svojeg istraživanja.
Najavite učenicima čitanje dramskoga teksta (na primjer igrokazi Mire Gavrana, Tina Kolumbića, Sunčane Škrinjarić i dr.) te strategijom predviđanja provjerite očekivanja prije čitanja. Pritom možete odgovore prikupiti u digitalnom alatu Mentimeter te ih komentirati i usmjeriti. Nakon čitanja s učenicima komentirajte jesu li se njihova predviđanja ostvarila te ih potaknite na uočavanje obilježja dramskoga teksta: dramska lica, dramski sukob, vanjska i unutarnja kompozicija, didaskalije, dijalog i monolog. Potaknite učenike na to da čitaju tekst po ulogama.
Nakon toga podijelite učenike u grupe imenovane prema poznatim dramatičarima, kazališnim glumcima ili dramskim djelima (primjerice: Šekspirijanci, Brodvejci, Exitovci i sl.). Istražujući na mreži, učenici pronalaze fotografije i zapise vezane uz ime svoje grupe. Kako bi predstavili svoju grupu drugim učenicima, u digitalnom alatu PowToon izrađuju jednominutnu animiranu prezentaciju rezultata istraživanja. Potaknite ih na to da u prezentaciju uključe fotografije.
Zajedno osmišljavaju i snimaju scenu kojom će oprimjeriti dramski monolog te audiozapise u kojima objašnjavaju što su dramski monolog i didaskalije. Izrađuju i umnu mapu putem digitalnog alata Coggle u kojoj sistematiziraju obilježja dramskoga teksta te u korelaciji s predmetom Informatika i s očekivanjima međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije izrađuju mrežnu stranicu u digitalnom alatu Wix na kojoj će predstaviti rezultate svojih istraživanja, učitati videozapise i audiozapise te fotografije i umne mape. Mrežnu stranicu čine vidljivom i dijele putem QR koda na oglasnim pločama u školi i zajednici.
U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i obilježjima same teškoće.
Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).
Za aktivnost čitanja naglas unaprijed pripremite tekst s odgovarajućim kontrastom između pozadine i fonta. Prilagodite vrstu fonta − veličina fonta treba biti 14 − 18, a prored 1,5, lijevo poravnajte tekst.
Produžite vrijeme za aktivnost čitanja. Prethodno upoznajte učenika sa sadržajem tekstova. Tekst podijelite u nekoliko kraćih dijelova. Prilikom prepričavanja postavljajte učeniku potpitanja ili mu ponudite predložak, upute na što treba obratiti pažnju prilikom prepričavanja. Ako učenik ne želi javno govoriti, izbjegnite ovu aktivnost.
Jasno definirajte ulogu učenika s teškoćama u grupnome radu. Zadatke za grupni rad zadajte postupno i uvijek provjerite jesu li učenici razumjeli upute. Provjerite znaju li se učenici koristiti navedenim digitalnim alatima. Pokažite način upotrebe ili izradite pisane ili slikovne upute za korištenje.
Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.
Primjena digitalnih tehnologija u radu s učenicima s teškoćama:
Učenici mogu osmisliti, oblikovati i provesti anketu o kazališnim navikama svojih sumještana ili sugrađana s pomoću digitalnog alata Google Forms. Anketom mogu ispitati koliko se često posjećuju kazališne predstave, poznavanje kazališne terminologije, koji elementi utječu na izbor predstave, koje su najdraže predstave i sl. Anketu mogu provesti u domovima i udrugama koje okupljaju umirovljenike, u dječjem vrtiću, školi, kulturnim udrugama i ustanovama u lokalnoj zajednici. S ciljem razvijanja kazališne publike, rezultate istraživanja mogu prikazati u školi, na sjednici učiteljskoga vijeća, roditeljskim sastancima, ali i u zajednici: na sastanku mjesnog odbora, sjednici općinskog vijeća i sl.
Bićanić, J. (2009). Vježbanje životnih vještina (Priručnik za razrednike). Zagreb: Alineja.
Bouša-Slabinac, D. (2009). Priručnik za interpretaciju književnog djela (Teorija književnosti – Teorija Pisanja). Zagreb: Školska knjiga.
Brajković, S. i Žokalj, G. (2021). Učenje u tijeku (Kako formativnim vrednovanjem potaknuti učenje). Zagreb: Alfa i Pučko otvoreno učilište „Korak po korak“.
Diklić, Z. (1989). Lik u književnoj, scenskoj i filmskoj umjetnosti. Zagreb: Školska knjiga.
Diklić, Z. (2009). Književnoznanstveni i metodički putokazi nastavi književnosti. Zagreb: Školska knjiga.
Hrvatski pravopis (2013). Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. https://pravopis.hr/pravila/
Hrvatska školska gramatika (2017). Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. https://gramatika.hr/
Korkut, D. i Kopal, R. (2018). Kreativnost 4.0: evolucija i revolucija. Zagreb: Algebra i Visoko učilište Effectus.
Listeš, S. i Grubišić Belina, L. (2016). Kompetencijski pristup nastavi Hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga.
Mattes, W. (2007). Nastavne metode (75 kompaktnih pregleda za nastavnike i učenike). Zagreb: Naklada Ljevak.
Miyata, C. (2004). Kako postati dobar govornik. Beograd: Kreativni centar.
Solar, M. (1997). Teorija književnosti. Osamnaesto izdanje. Zagreb: Školska knjiga.
Škarić, I. (2000). Temeljci suvremenog govorništva. Zagreb: Školska knjiga.
Školski rječnik hrvatskoga jezika (2012). Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školska knjiga. rjecnik.hr
Težak, S. i Babić, S. (2009). Gramatika hrvatskog jezika (Priručnik za osnovno jezično obrazovanje). Zagreb: Školska knjiga.
Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika (2015). Zagreb: Školska knjiga.
Visinko, K. (2014). Čitanje – poučavanje i učenje. Zagreb: Školska knjiga.
Visinko, K. (2018). Zvona zvone jer su potezana (Primjena poslovica u nastavi hrvatskoga jezika, jezičnoga izražavanja i književnosti). Zagreb: Profil Klett.
Želite nam reći svoje mišljenje o ovom sadržaju ili ste uočili grešku? Javite nam to popunjavanjem ovog obrasca. Vaše povratne informacije su nam važne.