Odaberite (fotografiran ili naslikan) prizor romantičarskog noćnog pejzaža, primjerice dvoje ljudi kako razgovaraju na mjesečini i zadajte učenicima neka napišu uvodni prizor mogućega dramskog djela – uvodno opisuju ambijent, mjesto radnje i oblikuju uvodni zamišljeni dijalog. Uputite ih neka, radeći u paru, odaberu jedan korijenski morfem koji će se pojaviti u što više različitih oblika i tvorenica, nastojeći u dijalog uklopiti što veći broj riječi koje pripadaju istoj jezičnoj porodici. Također, uvjetujte dva problema koji opterećuju likove u međusobnoj komunikaciji − svatko se koristi svojim (zamišljenim) organskim idiomom − ženski lik sve nenepčane glasove (c, z, s, l, n, d) u pismu i izgovoru pretvara u nepčanike, a muški lik nema mogućnost izgovaranja palataliziranih glasova te u pismu u njegovim replikama u potpunosti izostaju dijakritički znakovi, kao i digrami lj, nj i dž. Naglasite da je riječ o izmišljenom idiomu, svojevrsnoj nepostojećoj inačici palagruškog idioma (nepostojećeg otoka?) ili dijela mjesnih idioma otoka Brača koji također izvorno prednost daju nepalataliziranom glasu (npr. Bracanin prema Bračanin) itd., kako bi se naglasak stavio na zaigrano i po mogućnosti duhovito poigravanje kodom, a ne na potencijalno neprimjereno ruganje govornicima.

Također, dijalog moraju sadržajno obogatiti na način da i jedan i drugi lik navedu ključne osobine i vrijednosti njima idealnoga romantičnog partnera ili partnerice, kao i što su oni spremni kod sebe unaprijediti i prilagoditi želeći izgraditi poželjan partnerski identitet, imajući na umu ishode međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj. Dijalog možete koncentrirati oko nekog suvremenog (razrednog, lokalnog, svjetskog) problema prema kojem sugovornici nastoje zauzeti stav i u vezi s njim ostvariti komunikaciju.

Potom učenici pripremaju svoje dijaloge za izvedbu pred razredom dijeleći ih poveznicom, tako da svi pred sobom imaju digitaliziranu inačicu teksta. Parovi odabiru tuđe dijaloge i prepravljaju ih koristeći se alatom Word Online, usklađujući sve izraze s normom hrvatskoga standardnog jezika. Nakon toga izdvajaju sve alomorfe iz predloška, bilježeći ih u zajedničkoj digitalnoj bilježnici, primjerice u alatu OneNote, kako bi ih u sljedećoj aktivnosti mogli dijeliti i njima manipulirati.

Svaki par iz istog dijaloga posebno izdvaja i zapisuje glasove koji odudaraju od (leksičke, pravogovorne) norme, te ih i proučavaju s obzirom na njihova artikulacijska odnosno akustička svojstva. Uočavaju sibilante i palatale nastojeći utvrditi njihovo porijeklo u riječi, kao i temeljne principe glasovnih promjena koji uvjetuju njihovo pojavljivanje u alomorfu.

U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i na obilježjima same teškoće.

Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, s edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Učeniku s oštećenjem vida osigurajte podršku/pomoćnika koji će mu opisati prikazanu fotografiju/sliku. Upute za pisanje dramskog djela dajte postupno, jednu po jednu, a prema potrebi pravila zapišite u obliku podsjetnika. Zapišite i primjere riječi koje učenici u pisanju trebaju upotrebljavati. Učenici mogu pisati u većem crtovlju, s označenim mjestom za početak pisanja, s fiksiranim papirom za pisanje na podlozi. Omogućite učenicima više vremena za izvođenje grafičkih aktivnosti. Osigurajte im pomoć druge osobe u pisanju, izrađen plan pisanja teksta/sastavka služeći se slikama, ljestvicama za procjenu, rubrikama, grafičkim organizatorima ili potpitanjima. Osigurajte da digitalni alati kojima se učenici koriste imaju prilagodljivo sučelje, kako bi se olakšala navigacija i upotreba. Prilagodljivo sučelje može uključivati ​​veće ili prilagodljive fontove, kontrastne boje, mogućnost povećanja slika ili teksta te jednostavno navigacijsko sučelje. Za upotrebu navedenih digitalnih alata (Word Online, OneNote) izradite pisane ili slikovne upute.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.

Zainteresirane učenike možete uputiti na to da prouče na koji se način provodi ili ne provodi palatalizacija i jotacija u hrvatskim dijalektima, odnosno mjesnim govorima te neka u obliku kontaktnih sinonima predstave njima najzanimljivije primjere.

Učenici dijele poveznicu na izdvojene alomorfe koje su zabilježili u digitaliziranom obliku pretražujući svoju mrežnu komunikaciju ili, želite li, preuzimajući ih iz prethodne aktivnosti. Pritom nastoje uočiti koji se glas u njima promijenio i zbog čega, radeći u paru. Spoznaje dijele s ostatkom razreda i međusobno ih uspoređuju na što većem broju primjera, nakon čega ih nastoje usustaviti prema zajedničkim osobinama. Svatko to može za sebe učiniti oblikujući umnu mapu u alatu Coggle te potom u paru i infografiku u alatu Canva kojom bi se razvrstali i objedinili temeljne spoznaje i temeljni slučajevi – koji glasovi sudjeluju u promjenama, na koji se način mijenjanju i pod kojim uvjetima.

Nakon toga učenici od prikupljenih primjera pišu rasplet dramske igre u kojoj protagonisti rješavaju moguće komunikacijske nesuglasice nastale zbog mogućih različitih odraza odabranih alomorfa u njihovim organskim idiomima - možete se poslužiti i već uspostavljenim likovima i odnosima iz prethodne aktivnosti. Pridružite dramskoj igre novi lik koji će pospješiti komunikaciju među protagonistima. On im ima zadatak pojasniti kojim se jezičnim priručnicima na mreži mogu koristiti, kako prepoznati stranice od povjerenja na svemrežju, pouzdane jezične savjetnike koji im mogu pomoći u savladavanju njihova potencijalnoga problema u sporazumijevanju, u skladu s očekivanjima međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, kao i glasovnu promjenu koju različito provode.

Nakon toga učenici mijenjaju izvorni dijalog prema spoznajama o uočenim glasovnim promjenama, pojašnjavajući junaku i junakinji koje je glasove potrebno promijeniti prema standardnojezičnim pravilima, a koje ostaviti nepromijenjenima sa svrhom što bolje komunikacije i izbjegavanja nesporazuma. U završnici drame koju će učenici raspisati likovi mogu ostvariti bolju povezanost zahvaljujući boljem međusobnom (spo)razumijevanju, ističući vrline hrvatskoga standardnoga jezika i njegove norme, koje su im pomogle u prevladavanju mogućih komunikacijskih nesporazuma.

U dramski nesporazum možete ubaciti neki od gorućih aktualnih problema koji opterećuje likove. Potencijalni sukob (koji proizlazi iz nerazumijevanja junaka) odraz je stava o nekom (razrednom, lokalnom, svjetskom) suvremenom problemu koji ga uzrokuje.

Nakon svega možete oblikovati nastavni listić zasićen primjerima glasovnih promjena – palatalizacije, sibilarizacije i jotacije te jotacije s epentezom, koristeći se alatom Wizer, kako biste usustavili i vrednovali novostečene spoznaje. Učenici nastoje ispravno riješiti zadatke detektirajući promjene – leksem je potrebno zapisati u kanonskom obliku i izolirati foneme koji sudjeluju u promjeni.

Prema potrebi, učenici prepravljaju i ispravljaju infografiku o glasovnim promjenama i objavljuju je na mreži u vlastitoj razrednoj grupi.

U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i na obilježjima same teškoće.

Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, s edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Koristite se jasnim i jednostavnim jezikom prilikom objašnjavanja pojedinih pojmova ili koncepata. Izbjegavajte prekomjernu upotrebu stručnih pojmova i složenih rečenica. Redovito provjeravajte razumiju li učenici izrečeno, ponavljajte ključne pojmove, postavljajte im pitanja, zadajite im kratke zadatke. To će vam pomoći u praćenju napretka i identifikaciji područja u kojima su potrebne dodatne prilagodbe.

Upute za rješavanje zadatka savjetovanja dajte postupno; nakon što učenik riješi jedan problem zadajte mu sljedeći. Pri rješavanju nastavnog listića izaberite primjeren broj i složenost zadataka, brinite se za preglednost (grafičku organiziranost zadataka) i način pružanja podrške pri rješavanju listića.

Provjerite znaju li se učenici koristiti navedenim digitalnim alatima: Canva, Coggle i Wizer. Izradite pisane ili slikovne upute za njihovo korištenje.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.

Zainteresiranim učenicima možete zadati da snime skeč koji se temelji na dijalogu oblikovanom u aktivnosti ili da oblikuju meme koji bi bio usmjeren na usustavljivanje spoznaja o uočenim glasovnim promjenama, iznimke od pravila provođenja glasovnih promjena ili na jedan problem ili pogrešku koji su vezani uz navedene morfološke alternacije.

Učenici istražuju po arhivi svoje mrežne komunikacije – razgovore na društvenim mrežama i razmijenjene poruke na mobilnim telefonima. Izdvajaju primjere na kojima nisu ubilježili nepčanike nastojeći otkriti koju su glasovnu promjenu (ako postoji) na taj način zanemarili ili propustili ostvariti u pismu. Možete razgovarati o razlozima izostavljanja pisanja dijakritičkih znakova u svakodnevnoj komunikaciji te mogućim posljedicama takve (jezične) ekonomičnosti. Za usporedbu i jezičnu igru koja može pomoći u problematizaciji moguće je zadati učenicima i da se poigraju popularnim engleskim – neka u bilo kojem engleskom tekstu sve palatale pokušaju označiti hrvatskim grafemima te nastoje usporediti u kojem od idioma nastaju veće zabune uzrokovane nebilježenjem nepčanika.

Potom od prikupljenog materijala, podijeljeni u parove, učenici snimaju podcast namijenjen strancima koji uče hrvatski jezik. Svaki par odabire jedan od nepčanika za zasebnu epizodu podcasta kojim će predstaviti odabrani glas, posebno se osvrćući na njegovu ulogu u glasovnim promjenama palatalizacije i jotacije, kao i mogućim zabunama kod sibilarizacije, koristeći se primjerima iz svoje pisane komunikacije. Podcasti mogu biti šaljivo intonirani, a mogu biti i namjerno naglašeno ozbiljni, ovisno o raspoloženju autora ili stavu o relevantnosti predstavljenoga aktualnog jezičnog fenomena. Podcast je moguće snimiti uobičajenim alatom dostupnim na mobilnim telefonima, a montirati u nekom od dostupnih digitalnih alata, primjerice u digitalnom alatu Kizoa.

Svoje epizode učenici mogu objavljivati na mreži koristeći se razrednim portfolijem koji je moguće izraditi digitalnim alatom Mahara, gdje je moguće i dopunjavati građu posvećenu odabranom nepčaniku – možete otvoriti natječaj, primjerice, za najbolju odu glasu č (u kojoj bi sve riječi sadržavale odabrani glas) ili najbolji štos s poantom na š i sl. Sve je primjere naknadno moguće jezično analizirati izdvajajući koji su glasovi nastali kao rezultat glasovnih promjena te ih za vježbu označiti i imenovati.

U prilagodbi scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama predstavljaju heterogenu skupinu i da odabir prilagodbi te razinu i intenzitet podrške valja temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i na obilježjima same teškoće.

Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, s edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Učeniku s teškoćama dajte jasnu ulogu u suradničkom učenju te odredite pravila ponašanja tijekom suradničkog učenja. Odredite i kriterije i postupke vrednovanja i samovrednovanja ponašanja tijekom rada u paru. Važno je da u paru budu učenici različitih osobina, kako bi mogli učiti jedni od drugih i pružati podršku jedni drugima. Pripremite pisane i/ili slikovne upute i korake u radu s digitalnim alatima (Kizoa i Mahara) kako bi kasnije služili kao podsjetnik.

Omogućite razumijevanja izgovorenog u odnosu na odrednice sadržaja i njegov tijek (primjerice, primjerenost tempa, brzine, glasnoće i izražajnosti govora ili čitanja, uporaba poznatih riječi, jednostavnih, semantički razumljivih rečenica), dajte jasne i kratke uputa uz provjeru shvaćenog (upute za rješavanje praktičnog zadataka, radnji i radnih operacija prilikom snimanja podcasta).

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama i priručniku Smjernice za rad s učenicima s teškoćama te na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju u rubrici Kako pomoći − savjeti učiteljima.

Zainteresiranim učenicima zadajte da, koristeći se alatom Worwall, osmisle nekoliko različitih igara kojima će se razred nadmetati u detektiranju i objašnjavanju naučenih glasovnih promjena.