Posttraumatski rast Riječ trauma dolazi iz grčkog jezika i znači povreda. Izrazom traumatski doživljaj označavaju se neki teški događaji kao što su ratna iskustva, bolesti, prometne nesreće, doživljavanje raznih oblika nasilja i slično. Psihotrauma znači duševna povreda ili rana. Nije lako proživjeti neku traumu, ali zapitaj se da li ona baš svaki puta ima isključivo negativne posljedice? Istraživanja pokazuju da osim negativnih, traumatski događaji mogu imati i pozitivne posljedice što može rezultirati tzv. posttraumatskim rastom. Posttraumatski rast zapravo označava pozitivnu promjenu koju možete doživjeti nakon traumatskog događaja ili životne krize. Tako na primjer nakon traumatičnog događaja možemo postati otvoreniji i: • Stvoriti nove prilike i iskustva u životu • Imati više suosjećanja prema onima koji su prošli slično iskustvo • Biti hrabriji i sigurniji razmišljajući na način „Ako sam ovo preživio, mogu preživjeti sve“ • Bolje razumjeti i cijeniti život koji nam je dan • Promišljanje o prioritetima i vrijednosti u životu Na žalost, posttramumatski rast neće ukloniti patnju i traumu. Psihološki stres koji prolazimo u teškim životnim situacijama je negativan i težak. Na negativnim emocijama moramo raditi, neke situacije „odbolovati“, ali zar nije utješno da iz neke negativne životne situacije možemo izaći promijenjeni na bolje? Prema nekim istraživanja 30 – 70% ljudi koji su doživjeli neku traumu svjedoče i o pozitivnim promjenama i rastu kojem je ta trauma pridonijela. Međutim rast ne dolazi sam od sebe. Za ovakav osobni rast potrebno je određeno vrijeme nakon traumatskog događaja, on ovisi o okolnostima samog događaja, ali i o samoj osobi pogođenoj traumom. Najveće šanse za rastom imaju osobe spremnije tražiti podršku drugih i preispitati svoje sustave vjerovanja koji su neposredno nakon traume često negativni i izmijenjeni. Ono što je iznimno važno naglasiti je strpljenje umjesto forsiranja posttraumatskog rasta osobama pogođenim traumom jer prerano iniciranje ove teme i poticanje optimizma može osobama djelovati kao umanjivanje traume koju proživljavaju.. Transkript: .

Vježbe otpornosti Sigurno se pitate postoje li neke osobine pojedinaca ili životne prilike zbog kojih je posttraumatski rast vjerojatniji? Znanstvenim istraživanjima dokazana su 4 čimbenika povezana s mogućim rastom, otpornošću i napredovanjem nakon traumatičnih iskustava (Tedeschi i Calhoun, 2004). Pa krenimo redom. 1.FIZIČKA OTPORNOST Pojedinci koji su optimistični, koji svoju budućnost vide u pozitivnom svjetlu imaju veću vjerojatnost za posttraumatski rast nakon proživljene stresne situacije. Oni su uvjereni da će im biti bolje čak i ako im je trenutno jako teško. Osobina ličnosti koja im je karakteristična je otvorenost prema novim iskustvima, što znači otvorenost prema novim događajima i svijetu općenito usprkos eventualnom dbijanju koje doživljavaju, neuspjehu ili povrijeđenosti. 2. SOCIJALNA OTPORNOST Socijalizacija je važan dio posttraumatskog rasta. Svi znamo da je lakše nositi se s problemima i stresnim situacijama kada imamo nekoga kome se možemo požaliti, s kime možemo podijeliti svoju bol i tko može preuzeti dio tereta na svoja leđa. Ekstraverzija kao osobina ličnosti nam olakšava stvaranje prijateljstava koja će nam pomoći prebroditi krizne situacije pune stresa. Imat ćemo prijatelje koji će navijati za nas, ohrabrivati nas te biti uz nas u teškim trenucima. Tada ćemo se osjećati dovoljno snažno i sigurno da se suočimo sa svim nevoljama koje nam život stavlja na put. 3. EMOCIONALNA OTPORNOST Posttraumatski rast je povezan s nekim osobinama ličnosti i ponašanjima koja su karakteristična za emocionalnu inteligenciju. Ako smo sposobni doživjeti pozitivne, ugodne emocije i učiniti ih dijelom svakodnevnog života, lakše ćemo se izdići iz stresne situacije i postići rast. Ako možemo prepoznati i izraziti emocije koje doživljavamo u stresnim situacijama, koliko god te emocije bile neugodne, olakšat ćemo si nošenje s trenutnom stresnom situacijom i naučiti kako se nositi s budućim. No, najvažnije od svega je osvijestiti da je emocionalna bol samo privremena te da ju je moguće prevladati. 4. MENTALNA OTPORNOST Želja za svjesnim procesuiranjem traumatskog događaja tj. objašnjavanjem samom sebi na razumljiv način što je predstavljala proživljena trauma, jedan je od najvažnijih čimbenika posttraumatskog rasta. Trauma terapeuti pomažu klijentima na mnogo načina, no jedan od najvažnijih koraka u liječenju traume je povratiti smisao života klijenta, da se prestane vrtjeti oko traumatičnog događaja i da se usmjeri na ostale važne stvari u svom životu. ŠTO POJEDINCI MOGU NAPRAVITI NAKON NEKOG TRAUMATIČNOG I STRESNOG DOGAĐAJA KAKO BI POSTIGLI POSTTRAUMATSKU RAST? Mogu potražiti pomoć terapeuta. Negativni utjecaji traume mogu bujati u tajnosti, izbjegavanju i njenom poricanju. Potrebna je nevjerojatna hrabrost da se nekom povjeri bolno traumatično iskustvo. Prepoznavanje i definiranje onoga što smo doživjeli kao traumatično iskustvo, prvi je korak prema izlječenju. Terapeut ili osoba od povjerenja može nam pomoći u prevladavanju sumnje u sebe i intenzivnog srama. Traženje pomoći povećava nadu i vjeru u budućnost, a time i posttraumatski rast.. Transkript: .