Većina kućanstava, na žalost, još uvijek koristi isključivo dragocjenu pitku vodu za pokretanje perilica rublja, zalijevanje vrta odnosno za vodokotliće. Prikupljanje, spremanje i filtriranje kišnice iznimno je korisna aktivnost koja obuhvaća prikupljanje kišnice s krovnih površina te njezino spremanje u cisternu ili tank odnosno spremnik. Sakupljanje kišnice je jedan od najjednostavnijih i najstarijih načina korištenja vode odnosno vodoopskrbe za kućanstva, ali i kao dio sustava održivog razvoja većih sistema poput škola, bolnica i drugih ustanova. No, postoje odlično razvijeni sustavi i instalacije podzemnih spremnika koji su zaista ekonomični i isplativi. Sustavi se sastoje od spremnika s teleskopskim poklopcem, filtera koji filtrira kišnicu prije njezinog ulaska u spremnik i crpne stanice koja distribuira kišnicu do kućanstva odnosno trošila. Spremnici za prikupljanje kišnice mogu biti plastični, metalni i armiranobetonski, a dijelimo ih na nadzemne i podzemne. Kišnicu također možemo skladištiti na duža vremenska razdoblja u različitim podzemnim sustavima bazena. Tako prikupljena kišnica štedi pitku vodu, a može se koristiti i za zalijevanje vrtova, kao voda za stoku, navodnjavanje ili pak za uporabu u domaćinstvu. Uz to, odlično će nam poslužiti za vrijeme sušnih perioda, koji su sve češći zbog velikih klimatskih promjena. Ipak, zbog klimatskih promjena i industrijskih postrojenja, prikupljena kišnica je često zagađena odnosno onečišćena, što zahtjeva korištenje filtera koji mogu ukloniti većinu nečistoća. Kombiniranje mehaničkog filtriranja, koje uklanja ostatke lišća, insekata, grančice, prašinu, pelud, plijesan i pijesak, te dezinficiranje, često pomoću UV filtera, koje uklanja sve mikroorganizme koji mogu prouzročiti razne bolesti, odnosno teške metale.. Transkript: .

Kompostni zahodi Kompostni zahod je vrsta suhog zahoda koji pretvara ljudski otpad u kompost, ekološki najprihvatljivije organsko gnojivo. To se događa u procesu koji se naziva kompostiranje. Kompostiranje je je prirodan proces razgradnje organskih stvari pod utjecajem mikroorganizama (bakterije, gljivice) i višestaničnih organizama (kukci, gujavice) uz prisutnost zraka. Mikroorganizmi biološki razlažu organski otpad na jednostavnije spojeve. Pri tome nastaju ugljikov dioksid, voda, toplina i kao finalni proizvod – kompost odnosno humus. Većina kompostnih zahoda ne koriste vodu za ispiranje i zato se zovu suhi zahodi. Kompostiranje predstavlja najstariji i najprirodniji način recikliranja otpada, poznat i primjenjivan još u antičko doba, a kompostni toalet je najbolje i najekološkije rješenje za tretiranje ljudskog otpada. Kompostni zahod je jednostavni sustav koji se sastoji od školjke, kompostne komore u kojoj se odvija proces kompostiranja i sustava za ventilaciju. Često se u kompostnim zahodima, nakon svake uporabe stavlja piljevina, koskosov orah odnosno tresetina, što omogućava prozračenost i regulaciju vlažnosti, pospješuje aerobno raspadanje i eliminira smrad. Takvi zahodi nisu spojeni na septičke jame ni kanalizacijske sustave i često se koriste u parkovima prirode, udaljenim prirodnim resortima i ekoturističkim selima. Pomoću kompostnih wc-a umjesto 90.000 opasnog otpada koji se dobije u uobičajenom toaletu, može se dobiti oko 15 litara kvalitetnog komposta. Kompostiranjem iz organskog odnosno ljudskog otpada nastaju vrijedne hranjive tvari u humusu koje se koriste za poboljšavanje strukturu tla. Humus pomaže zadržavanju vlage, tlo obogaćuje hranjivim sastojcima i povećava njegovu mikrobiološku aktivnost. Time obogaćena zemlja ojačat će biljke koje će biti otpornije na štetočine i bolesti, a hrana uzgojena na taj način ima najbolju moguću kvalitetu Na taj je način kompostiranje izvrstan krug suradnje čovjeka s njegovim okolišem bez zagađivanja.. Transkript: .

Biljni pročistači Biljni pročistači su umjetno oblikovane močvare koje služe za pročišćavanje otpadnih voda koje kroz njih potječu. To su projektirani sistemi koji oponašaju prirode močvare, zajedno s njihovom vegetacijom, zemljom i mikroorganizmima, i time stvaraju uvjete u kojima se pospješuje pročišćavanje otpadnih voda. Ovisno o vrsti otpadnih voda (industrijske, sive vode, olujne vode i dr.), prilagođava se i konstrukcija biljnih pročistača – bira se supstrat, tip vegetacije i vrsta protoka vode. Najčešće se sastoji od tri kaskadno postavljenih bazena. Proces pročišćavanja odvija se pomoću bioloških, fizikalnih i kemijskih procesa, kao što su sedimentacija, adsorpcija, asimilacija putem biljnih tkiva i mikrobna razgradnja. Biljke koje se koriste u ovim uređajima imaju jako visoku sposobnost uklanjanja teških metala i povećavaju biološku raznolikost područja. Upravo zato, nalik na prirodne močvare, biljni pročistači djeluju i kao biofilter i mogu razgraditi razne zagađivače (nutrijente, patogene, teške metale) u vodi. Također mogu djelovati kao sanitarni sustav koji uklanja patogene (bakterije, viruse, praživotinje i sl.) te dušik i fosfor. Postoje dvije glavne vrste – uređaji s površinskim i podpovršinskim tokom, a ovisno o položaju toka, uređaj može imati veći naglasak na aerobne odnosno anaerobne uvjete procesa pročišćavanja, ovisno o potrebama i vrsti otpadnih voda. Biljni pročistači se mogu koristiti za pročišćavanje voda kanalizacija, industrija ili pak poljoprivrednih otpadnih voda. Prednosti biljnih pročistača su brojne: jednostavnost uporabe, niski troškovi izgradnje, lagano i jednostavno održavanje i eksploatacija uređaja te najvažnije – izrazito visok stupanj pročišćavanja. S obzirom na to, pročišćena se voda može ponovno upotrijebiti u industriji ili u poljoprivredi čime se jako štedi voda za navodnjavanje te omogućava i vraćanje hranjivih tvari u ciklus proizvodnje hrane. Također, za njihov rad nije potrebna električna energija, a pogodni su i za korištenje u ruralnim područjima bez kanalizacijskih sustava. Uz to, upotrebljavaju se autohtone biljke, nema neugodnih mirisa, a uređaj se idealno uklapa u okoliš. Zbog svega toga biljni uređaji pročistači imaju puno više prednosti od uobičajenih tehničkih metoda za pročišćavanje otpadnih voda.. Transkript: .