Ne promatraj, ne okreći glavu - djeluj Nitko od nas ne želi da mu se dogodi neka nesreća ili nešto nažao, no na trenutak pokušaj zamisliti loš scenarij. U slučaju da ti se nesreća ipak dogodi – želiš li da pritom postoje svjedoci? Vjerojatno da. Neki od nas bi čak poželjeli da se to dogodi u što prometnijem području, s logikom u pozadini - što je više ljudi prisutno, veća je šansa da će mi netko priskočiti u pomoć. No to i nije u potpunosti točno. Fenomen koji se zove difuzija odgovornosti ili efekt promatrača kaže da što je više svjedoka prisutno, manja je šansa da će netko osjetiti odgovornost da baš on bude taj koji će pomoći unesrećenom. Veće su šanse da ljudi nekome pomognu ukoliko su oni jedini svjedoci, u blizini nema nikog ili ima jako malo ljudi. Bitno ime za spomenuti u ovom kontekstu je Kity Genovese - mlada žena koja je 1964. godine stradala u New Yorku. U razdoblju od pola sata, njezin napadač napao ju je tri puta na ulici, dok je 38 njenih susjeda čulo njene povike u pomoć, neki gledajući prizor sa svojih prozora, ne reagirajući, ne alarmirajući policiju. Taj je događaj postao simbol hladnog i otuđujućeg načina života u velikom gradu. Ljudi su pretpostavljali da će netko drugi nazvati ili pretpostavljaju da, budući da nitko ništa ne poduzima, problem zapravo nije ozbiljan. Policiju nitko nije nazvao bas zato što je 38 ljudi čulo njezine vriske. Ironično je, no da je Kitty Genovese bila napadnuta u praznoj ulici sa samo jednim svjedokom, možda bi preživjela. Efekt promatrača događa se i u školskom okruženju. Možeš li se sjetiti nekog primjera iz vlastitog iskustva? Možda je pred tvojim očima netko bio žrtva vršnjačkog nasilja, možda su to drugi učenici također vidjeli, no kako nitko nije reagirao, svi su pomislili da je šala u pitanju. No žrtva u sebi pati tim više što je okružena većim brojem učenika koji ju promatraju. Nažalost, svima nam se to može dogoditi. Psiholozi preporučaju, ukoliko se nađeš u prilici da si u potrebi za pomoć, a ljudi oko tebe ne reagiraju, nije dovoljno samo vikati “Upomoć”. Ako možeš, pogledaj oko sebe i obrati se točno određenoj osobi, npr. “Gospodine u žutoj jakni, pomozite”. Time povećavaš šanse da će te točno ta osoba čuti i, osjetivši se osobno odgovorno, zaista će ti pomoći. Nekada ćeš možda i ti biti promatrač. Tako da - ako već sutra budeš u prilici nekome pomoći, sjeti se ovoga i svjesno odluči da ne budeš samo promatrač, već djeluj najbolje što znaš.. Transkript: .