Uvod
I sada, 3000 godina kasnije, stoje ostatci Zeusova svetišta koje je kroz Olimpijske igre bilo simbolom grčkog jedinstva. Danas su igre jedan od najslavnijih i najvažnijih globalnih sportskih događaja na Zemlji i utjelovljuju iste vrijednosti. Obilježavaju ih brojna zimska i ljetna sportska natjecanja s tisućama natjecatelja iz cijelog svijeta.
I sada, 3000 godina kasnije, stoje ostatci Zeusova svetišta koje je kroz Olimpijske igre bilo simbolom grčkog jedinstva.
Danas su Olimpijske igre jedan od najslavnijih i najvažnijih globalnih sportskih događaja na Zemlji i utjelovljuju iste vrijednosti.
Obilježavaju ih brojna zimska i ljetna sportska natjecanja s tisućama natjecatelja iz cijelog svijeta.
Povijest ovog događaja datira iz 776. g. pr. Kr. u Olimpiji. Ove igre su se održavale punih dvanaest stoljeća svake četiri godine u svetištu Zeusa u Olimpiji. Posljednje Olimpijske igre održane su u antici 393. god., a ukinuo ih je rimski car Teodozije I. jer su bile dio poganske svetkovine koju kršćani nisu odobravali. No, olimpijski duh i ideja nisu umrli 393. god. Zanimanje za oživljavanje Olimpijskih igara raslo je kako su iskopavanjima njemačkih arheologa, sredinom 19. st. otkrivani ostatci starogrčke Olimpije.
Povijest ovog događaja datira iz 776. g. pr. Kr. u Olimpiji.
Olimpijske igre su se održavale punih dvanaest stoljeća svake četiri godine u svetištu Zeusa u Olimpiji.
Posljednje Olimpijske igre održane su u antici 393. god.
Igre je ukinuo rimski car Teodozije I. jer su bile dio poganske svetkovine koju kršćani nisu odobravali.
No, olimpijski duh i ideja nisu umrli 393. god.
Zanimanje za oživljavanje Olimpijskih igara raslo je kako su iskopavanjima njemačkih arheologa, sredinom 19. st. otkrivani ostatci starogrčke Olimpije.
Moderne Olimpijske igre
Najviše zasluga za obnavljanje Olimpijskih igara pripada francuskom pedagogu, barunu Pierreu de Coubertinu. U Coubertinu je istovremeno zaživjela želja o zajedništvu među narodima te želja o natjecanju svjetske mladosti na sportskom, a ne na bojnom polju. Tako je ideja o obnavljanju olimpijskog duha dobila svoj najdublji smisao.
Najviše zasluga za obnavljanje Olimpijskih igara pripada francuskom pedagogu, barunu Pierreu de Coubertinu.
U Coubertinu je istovremeno zaživjela
- želja o zajedništvu među narodima te
- želja o natjecanju svjetske mladosti na sportskom, a ne na bojnom polju.
Tako je ideja o obnavljanju olimpijskog duha dobila svoj najdublji smisao.
De Coubertin je 1894. godine potaknuo osnivanje Međunarodnoga olimpijskog odbora (MOO) i nakon 15 stoljeća Olimpijske igre (OI) su obnovljene. Održane su 1896. u Ateni i u kontinuitetu se svake četiri godine i dalje održavaju. MOO je otkazao Olimpijske igre 1916., 1940. i 1944. zbog dva svjetska rata.
De Coubertin je 1894. godine potaknuo osnivanje Međunarodnoga olimpijskog odbora (MOO).
Nakon 15 stoljeća uspio obnoviti Olimpijske igre (OI).
Igre su održane 1896. u Ateni.
Olimpijske igre se, kao nekada, održavaju u kontinuitetu svake četiri godine.
MOO je otkazao Olimpijske igre zbog dva svjetska rata 1916., 1940. i 1944.
MOO je nadležan za izbor grada domaćina OI. Na programu OI su natjecanja u pojedinačnim i ekipnim sportovima. Nastupaju sportaši koje su imenovali njihovi državni olimpijski odbori. Službeni olimpijski jezici su, uz jezik nacije domaćina, francuski i engleski.
Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je nadležan za izbor grada domaćina OI.
Na programu OI su natjecanja u pojedinačnim i ekipnim sportovima.
Nastupaju sportaši koje su imenovali njihovi državni olimpijski odbori.
Službeni olimpijski jezici su, uz jezik nacije domaćina, francuski i engleski.
Početci Olimpijskih igara
Prve Olimpijske igre modernog doba bile su održane od 5. do 14. travnja 1896. g. Bilo je to najveće međunarodno sportsko natjecanje ikada održano, iako je sudjelovao samo 241 muški sportaš iz 14 država. Natjecali su se u 10 sportova (atletika, biciklizam, mačevanje, gimnastika, veslanje, streljaštvo, plivanje, dizanje utega i hrvanje) i 43 sportske discipline. Atena se nadala da će biti domaćin tisućljetnim igrama 1996., što joj nije pošlo za rukom, ali je uspjela 2004. godine.
Prve Olimpijske igre modernog doba održane su 1896. od 5. do 14. travnja.
Igre su uspješno provedene.
Bilo je to najveće međunarodno sportsko natjecanje ikada održano, iako je sudjelovalo samo 241 muški sportaš iz 14 država.
Sportaši su se natjecali u 10 sportova (atletika, biciklizam, mačevanje, gimnastika, veslanje, streljaštvo, plivanje, dizanje utega i hrvanje) i 43 sportske discipline. Atena se nadala da će biti domaćin tisućljetnim igrama 1996., što joj nije pošlo za rukom, ali je uspjela 2004. godine.
Druge Olimpijske igre održane su 1900. u Parizu, u Francuskoj, a te su Igre bile i puno veće: 28 država sudionica, 997 sportaša, a među njima 22 žene.
Druge Olimpijske igre održane su 1900. u Parizu, u Francuskoj.
Druge igre su bile i puno veće od prvih: 28 države sudionice, 997 sportaša, a među njima 22 žene.
Prve Zimske olimpijske igre (ZOI) održane su 1924. u francuskom Chamonixu. Sve do 1992. godine ljetne i zimske igre održavale su se iste godine. Počevši od 1994. godine ZOI se održavaju za vrijeme druge kalendarske godine nakon godine u kojoj počinju OI. OI i ZOI maksimalno traju 16 dana.
Prve Zimske olimpijske igre (ZOI) održane su 1924. u francuskom Chamonixu.
- Sve do 1992. godine ljetne i zimske igre održavale su se iste godine.
- Počevši od 1994. godine ZOI se održavaju za vrijeme druge kalendarske godine nakon godine u kojoj počinju OI.
OI i ZOI maksimalno traju 16 dana.
Pierre de Coubertin, "otac" modernih Olimpijskih igara, sahranjen je u Švicarskoj, u gradu Lausanni, gdje je danas sjedište MOO-a, a njegovo je srce, po njegovoj vlastitoj želji, sahranjeno u Olimpiji.
Pierre de Coubertin, "otac" modernih Olimpijskih igara, sahranjen je u Švicarskoj, u gradu Lausanni.
U čast oca modernih OI u Lausanni je danas sjedište MOO-a (Međunarodnog olimpijskog odbora).
Srce Pierra de Coubertina, po njegovoj vlastitoj želji, sahranjeno je u Olimpiji.
Olimpijska prisega
Olimpijska prisega je prisega koju tijekom ceremonijala otvaranja Olimpijskih igara polažu jedan sportaš i jedan sudac držeći rub olimpijske zastave lijevom rukom i podignuvši desnu ruku.
Olimpijska prisega se polaže tijekom ceremonijala otvaranja Olimpijskih igara.
Lijevom se rukom drži rub olimpijske zastave, a desna ruka je podignuta.
Olimpijska vatra
Praksa plamteće baklje počela je tijekom drevnih igara u Olimpiji. Simbol vječne vatre potječe iz priče o Prometeju koji je ukrao vatru iz doma boga Zeusa te je poklonio ljudima. Zato su Grci za vrijeme održavanja Olimpijskih igara uvijek održavali vječnu vatru. Tu se svake četvrte godine, uz pomoć sunčevih zraka, pali olimpijska vatra i prenosi olimpijskom bakljom u zemlju i grad, u kojima će se te godine održati Olimpijske igre. Olimpijski odbor zapalio je prvi olimpijski plamen tijekom igara 1928. u Amsterdamu, a u Olimpiji se prvi puta plamen nakon 393. god. upalio tek 1936. godine, za 11. Igre u Berlinu. Tijekom ceremonijala otvaranja Olimpijskih igara na olimpijskom stadionu, posljednji nositelj baklje pripaljuje olimpijsku vatru, koja se gasi na svečanosti zatvaranja Igara.
Praksa plamteće baklje počela je tijekom drevnih igara u Olimpiji.
- Simbol vječne vatre potječe iz priče o Prometeju koji je ukrao vatru iz doma boga Zeusa te je poklonio ljudima.
- Zato su Grci za vrijeme održavanja Olimpijskih igara uvijek održavali vječnu vatru.
Olimpijska vatra se pali uz pomoć sunčanih zraka svake četvrte godine.
- Vatra se prenosi olimpijskom bakljom u zemlju i grad, u kojima će se te godine održati Olimpijske igre.
Olimpijski odbor zapalio je prvi olimpijski plamen tijekom igara 1928. u Amsterdamu.
U Olimpiji se prvi puta plamen nakon 393. god. upalio tek 1936. godine, za 11. Igre u Berlinu.
Posljednji nositelj baklje pripaljuje olimpijsku vatru tijekom ceremonijala otvaranja Olimpijskih igara na olimpijskom stadionu.
Vatra se gasi na svečanosti zatvaranja Igara.
Olimpijska zastava
Simbol olimpijskog pokreta, pet isprepletenih krugova, nalazi se na bijeloj pozadini bez rubova. Krugovi se isprepleću slijeva prema desno. Plavi, crni i crveni krug je iznad, a žuti i zeleni ispod njih. Simboliziraju jedinstvo pet kontinenata i susret sportaša iz čitavog svijeta jer sve zastave na Zemlji imaju barem jednu boju olimpijske zastave (plavu, žutu, crvenu, plavu i crnu). Zastavu je predstavio Pierre de Coubertin u Parizu 1914. godine, a prvi je puta podignuta na svečanom otvaranju OI 1920. u Antwerpenu. Spušta se prigodom zatvaranja OI i predaje na čuvanje predstavniku grada idućih OI.
Simbol olimpijskog pokreta je pet isprepletenih krugova koji se nalaze na bijeloj pozadini bez rubova.
- Krugovi se isprepleću slijeva prema desno.
- Plavi, crni i crveni krug je iznad, a žuti i zeleni ispod njih.
Krugovi simboliziraju
- jedinstvo pet kontinenata i
- susret sportaša iz čitavog svijeta.
Sve zastave na Zemlji imaju barem jednu boju olimpijske zastave (plavu, žutu, crvenu, plavu i crnu).
Zastavu je predstavio Pierre de Coubertin u Parizu 1914. godine.
Prvi puta je zastava podignuta na svečanom otvaranju OI 1920. u Antwerpenu.
Zastava se spušta prigodom zatvaranja OI i predaje na čuvanje predstavniku grada idućih OI.
Olimpijsko geslo
Citius, altius, fortius (brže, više, jače) je u svom govoru, prilikom osnivanja školskog sportskog društva, izrekao prijatelj barona de Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon. Pierre de Coubertin proširio je njezino značenje na sport i pedagogiju: brže u živosti duha, više u moralnom pogledu, a snažnije u životu uopće.
Geslo Važno je sudjelovati, ne pobijediti. pogrešno se pripisuje barunu de Coubertinu. U propovijedi na misi za sudionike Olimpijskih igara u Londonu 1908. to je izrekao biskup Talbot.
Citius, altius, fortius (brže, više, jače) je u svom govoru, prilikom osnivanja školskog sportskog društva, izrekao prijatelj barona de Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon. Pierre de Coubertin proširio je njezino značenje na sport i pedagogiju: brže u živosti duha, više u moralnom pogledu, a snažnije u životu uopće.
Geslo Važno je sudjelovati, ne pobijediti pogrešno se pripisuje barunu de Coubertinu. Geslo je u propovijedi izrekao biskup Talbot na misi za sudionike Olimpijskih igara u Londonu 1908.
Olimpijska himna
Glazbeno djelo čiji je naziv Olimpijska himna napisao je Spyridor Samaras, grčki skladatelj, a sadrži tekstove grčkog pjesnika Kostisa Palamasa. Himna svira svaki put kad se podigne olimpijska zastava. Postala je službenom himnom Olimpijskih igara 1958. godine, a od 1960. godine svira se tijekom podizanja zastave na ceremoniji otvaranja i spuštanja zastave na ceremoniji zatvaranja.
Glazbu za Olimpijsku himnu skladao je je grčki skladatelj Spyridor Samaras.
Himna sadrži tekstove grčkog pjesnika Kostisa Palamasa.
Postala je službenom himnom Olimpijskih igara 1958. godine.
Olimpijska himna od 1960. godine svira se tijekom
- podizanja zastave na ceremoniji otvaranja i
- spuštanja zastave na ceremoniji zatvaranja.
Otvaranje Olimpijskih igara
Grčki sportaši uvijek vode mimohod tijekom ceremonije otvaranja, a slijede ih sportaši drugih zemalja po abecednom redu jezika olimpijske države domaćina, izuzev sportaša države domaćina koji idu posljednji.
Grčki sportaši uvijek vode mimohod tijekom ceremonije otvaranja.
Slijede ih sportaši drugih zemalja po abecednom redu jezika olimpijske države domaćina.
Sportaši države domaćina tijekom ceremonije idu posljednji.
Olimpijsko selo
Olimpijsko selo je sklop zgrada (stanova, restorana, trgovina…) za smještaj natjecatelja i njihovih vodstava na OI. Prvi je put izgrađeno 1932. u Los Angelesu, a gradi se radi udobnosti i sigurnosti sudionika.
Olimpijsko selo je sklop zgrada (stanova, restorana, trgovina…) za smještaj natjecatelja i njihovih vodstava na OI. Prvi je put izgrađeno 1932. u Los Angelesu, a gradi se radi udobnosti i sigurnosti sudionika.
Olimpijske medalje
Organizacijski odbor zemlje domaćina uvijek oblikuje medalje. Svaka medalja je zadane debljine i promjera. Zlatna medalja je srebro pokriveno sa 6 grama zlata, a posljednja 100% zlatna medalja dodijeljena je na Olimpijskim igrama 1912. godine.
Organizacijski odbor zemlje domaćina uvijek oblikuje medalje. Svaka medalja je zadane debljine i promjera. Zlatna medalja je srebro pokriveno sa 6 grama zlata, a posljednja 100% zlatna medalja dodijeljena je na Olimpijskim igrama 1912. godine.
Olimpijski pobjednici
Što na temelju karata zaključuješ o popularnosti Olimpijskih igara?
Temeljna načela olimpizma
1. Olimpizam je životna filozofija kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma. Spajajući sport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam želi stvoriti način života koji se temelji na
- radosti koja proizlazi iz napora
- obrazovnoj vrijednosti dobrog primjera i
- poštovanju univerzalnih temeljnih etičkih načela.
2. Cilj olimpizma je stavljanje sporta u službu skladnog razvoja čovječanstva radi stvaranja mirnog društva koje nastoji očuvati ljudsko dostojanstvo.
3. Olimpijski pokret svoj vrhunac doseže okupljanjem sportaša svijeta na najvećem sportskom festivalu, na Olimpijskim igrama.
4. Bavljenje sportom je ljudsko pravo. Svakom pojedincu mora biti omogućeno bavljenje sportom, bez diskriminacije bilo koje vrste i u olimpijskom duhu, što zahtijeva obostrano razumijevanje u duhu prijateljstva, solidarnosti i fair play-a.
5. Olimpijski pokret nastoji doprinijeti izgradnji boljeg i mirnijeg svijeta.
Olimpijske igre su po svojem načinu organiziranja, ozračju i oduševljenju ljudi koji su dolazili iz svih krajeva Grčke pridonosile zbližavanju i osjećanju međusobne duboke solidarnosti unatoč suparništvu i mnogim različitostima i interesima.
Razmisli vrijedi li ekeheiria (sveti mir) i danas?
Olimpijske igre su svojom organizacijom, ozračjem i oduševljenjem ljudi pridonosile zbližavanju i osjećaju duboke solidarnosti među ljudima unatoč
- suparništvu ljudi i
- mnogim različitostima i neusklađenim interesima.
Razmisli vrijedi li ekeheiria (sveti mir) i danas?