3.1.2. Kako radi polarimetar?

Svjetlost koja se širi iz nekog izvora (obično je to natrijeva lampa) sastoji se od elektromagnetskih valova koji titraju u svim ravninama okomito na smjer širenja. Ako se takva svjetlost propusti kroz polarizator, valovi izlaznog svjetla titraju samo u jednoj ravnini, također okomitoj na smjer širenja zračenja. Takva je svjetlost linearno polarizirana.

U polarimetar između dviju prizama postavi se odgovarajuća kiveta s otopinom uzorka točno određene koncentracije. Kada monokromatsko svjetlo prođe kroz sloj molekula optički aktivnog spoja u kiveti, polarizacijska ravnina zakreće se te je na izlazu iz kivete zakrenuta za neki kut.

Ako analizator treba zakrenuti u smjeru kazaljke na satu da bi se dobio maksimum intenziteta svjetlosti, onda se kaže da je ta tvar desnozakrečuća i obratno.

Veličina kuta zakretanja, α, može se odrediti pomoću analizatora, a ovisi o valnoj duljini monokromatske svjetlosti, λ, koncentraciji molekula u uzorku, c, i duljini puta, l.

Specifično zakretanje, [α], stalna je fizička osobina određene vrste molekule. Specifično zakretanje obično se označava [α]_D gdje D označava valnu duljinu od 589 nm, odnosno D-liniju natrijeve lampe koja se koristi u polarimetru. Prema konvenciji, u izražavanju specifičnog zakretanja, [α], ne koriste se jedinice.

Svjetlost koja se širi iz nekog izvora sastoji se od elektromagnetskih valova.

Ti valovi titraju u svim ravninama okomito na smjer širenja.

Ako se takva svjetlost propusti kroz polarizator,

valovi izlaznog svjetla titraju samo u jednoj ravnini, također okomitoj na smjer širenja zračenja.

Takva je svjetlost linearno polarizirana.

 

U polarimetar između dviju prizama postavi se odgovarajuća kiveta s otopinom uzorka točno određene koncentracije.

Kada monokromatsko svjetlo prođe kroz sloj molekula optički aktivnog spoja u kiveti,

polarizacijska ravnina zakreće se te je na izlazu iz kivete zakrenuta za neki kut.

Ako analizator treba zakrenuti u smjeru kazaljke na satu da bi se dobio maksimum intenziteta svjetlosti,

onda se kaže da je ta tvar desnozakrečuća i obratno.

 

Veličina kuta zakretanja, α, može se odrediti pomoću analizatora.

Veličina kuta zakretanja, α, ovisi o:

• valnoj duljini monokromatske svjetlosti, λ, 
• koncentraciji molekula u uzorku, c, 
• duljini puta, l.

Specifično zakretanje, [α], stalna je fizička osobina određene vrste molekule.