European Union flag

Određivanje starosti fosila

Određivanje starosti fosila radioaktivnim izotopima


Jedna od najvažnijih metoda određivanja starosti materijala poput fosila jest radioizotopno datiranje. To je metoda kojom se mjeri udio radioaktivnih izotopa poznatih vremena poluraspada u uzorcima fosila. Za potrebe ovih metoda mogu se koristiti radioaktivni izotopi različitih elemenata poput ugljika, kalija ili urana.


Primjerice, radioaktivni ugljik ili ugljik-14 (14C) nastaje u gornjim slojevima Zemljine atmosfere pod utjecajem snažnog Sunčeva zračenja. Dio tog ugljika-14 veže se za kisik čineći radioaktivni ugljikov(IV) oksid. Fotosintezom se dio tog ugljika ugrađuje u biološki važne molekule biljaka, a hranidbenim lanacima i u sve druge organizme. 
Udio ugljika-14 u atmosferi je konstantan te je tako i konstantan omjer radioaktivnog ugljika-14 i stabilnog ugljika-12 u svim živućim organizmima. Nakon što neki organizam ugine, izmjena se tvari zaustavlja, a radioaktivni ugljik-14 raspada se i nestaje. Omjer ugljika-12 i ugljika-14 u nekom fosilu može se mjeriti naprednim kemijskim uređajima. Što je udio ugljika-14 u uzorku manji, to je fosil stariji.


Za radioaktivne izotope pojedinih elemenata određeno je njihovo vrijeme poluraspada. Za ugljik-14 ono iznosi 5730 godina, što znači da će se početna količina atoma ugljika-14 nakon 5730 godina prepoloviti, odnosno da će se polovica radioaktivnih atoma ugljika-14 raspasti unutar 5730 godina. Nemoguće je predvidjeti kada će se pojedini radioaktivni atom raspasti, bez obzira koliko je dugo postojao. Neki radioaktivni atomi raspast će se u djeliću sekunde, a neki tek nakon 50000 godina, a njihovo vrijeme raspada zapravo je nasumično. 


Napravimo jedan matematički pokus kojim ćemo simulirati raspad radioaktivnog ugljika u uzorku organskoga podrijetla.


Postupak
Za pokus ćete trebati 50 kovanica bilokakvog oblika ili 50 komadića slagalice ili 50 bombona koji samo s jedne strane imaju kakvu oznaku. Naposljetku, mogu se koristiti i komadići papira koji samo s jedne strane imaju oznaku po želji. Kovanice u pokusu predstavljaju radioaktivne izotope ugljika-14 koji će se u jednom trenutku raspasti.


Svih 50 kovanica ili korištenih predmeta stavite u neku posudu, šalicu ili vrećicu. Sadržaj te posude prostresite te isipajte sve kovanice na stol. Nakon ovog aprvog kruga bacanja izbrojite sve kovanice koje su okrenute na stranu „pisma“ i zbrojite ih. Ukoliko ste koristili komadiće slagalice, onda izbrojite one komadiće kojima je vidljiva strana s dijelom slike.


One kovanice koje su se okrenule na stranu „glave“ bilježimo kao raspadnute i mičemo ih iz hrpe. Preostale kovanice koje su okrenute na strani „pisma“ nisu se raspale i one ostaju u hrpi. Zbroj preostalih kovanica ili komadića slagalice bilježimo u tablicu 1.
Hrpu s preostalim kovanicama ponovno stavimo u posudu koju zatim protresemo i opet isipamo na stol. Kovanice s prikazanom stranom „glave“ ponovno odbacujemo, a preostale kovanice bilježimo u tablicu. 


Sveukupno ponovimo bacanje i zbrajanje šest puta. Svaki je put preostalih kovanica sve manje, a njihov zbroj bilježimo u tablicu 1. U tablici je već zabilježen početni broj kovanica, 50.


Svaki krug bacanja, odnosno sipanja kovanica na stol predstavlja jedno vremensko razdoblje u iznosu od vremena poluraspada. U slučaju ugljika-14, jedan krug bacanja predstavlja 5730 godina, dva kruga bacanja predstavljaju 11460 godina, tri kruga predstavljaju 17190 godina itd.


Tablica 1. Broj preostalih komadića nakon svakoga kruga bacanja

krug bacanja preostalih komadića postotak
0 50 100 %
1    
2    
3    
4    
5    
6    


Svoje rezultate zabilježite i prikažite grafički. Na X osi označite svih šest krugova bacanja, a na osi Y označite udio preostalih komadića izraženih u postocima.


Zadatci
1. Objasnite ovisi li postupak određivanja starosti radioaktivnim izotopima o količini početnoga uzorka.
2. U nekom je fosiliziranom biološkom uzorku određeno samo 12.5 % početne količine radioaktivnog ugljika-14. Odredite približnu starost uzorkovanog fosila.
3. Za određivanje starosti uzoraka za koje smo sigurni da su stariji od 50000 godina ne preporuča se korištenje mjerenja udjela ugljika-14. Raspravite zašto je pouzdanost tih mjerenja manja s povećanom starosti uzorka.
 

Natrag