Obitelj je za Rimljane bila temelj društva. Djevojke bi se udavale za desetak godina starije muškarce u dobi između 12 . i 20. godine. Brakovi su bili uglavnom dogovoreni, a često su sklapani radi ekonomskih i političkih razloga razloga. Na čelu obitelji se nalazio pater familias. On je bio najstariji muški živući član kućans-tva i imao je potpunu kontrolu nad proširenom obitelji. Članovi bogatih obitelji su bili muž, žena , djeca, rođaci, usvojeni sinovi i njihove žene i robovi,tj. svi koji žive pod istim kro-vom. Živjeli su u domusu, luksuznoj rimskoj kući. Kućanstva siromašnih obitelji su bila puno skromnija, a muški članovi obitelji su bili klijenti Rimljana iz uglednih patricijskih obi-telji. Živjeli su u insulama, višekatnim i prenapučenim zgradama, a cijele obitelji bi ponekad živjele u jednoj prostoriji bez prozora i tekuće vode. U Rimu nisu postojale državne škole. Za odgoj djece su bili zaduženi roditelji, a u ško-lu su djeca kretala oko 7 godine života. Djecu se poučavalo čitanju i pisanju, matematici, poljoprivrednim poslovima, vođenju kućanstva i vojnom umijeću. Djevojčice bi se odga-jalo da postanu supruge i majke, a one iz bogatih obitelji su podučavane književnosti i glazbi kod kuće. Vrline koje su Rimljani željeli usaditi djeci su odgovornost, jednostavnost, pobož-nost i poštovanje prema starijima. Bogatiji građani su djeci unajmljivali privatne učitelje (oni su najčešće bili oslobođeni robovi ili učeni Grci koji su došli u Rim). Djeca siromašnih rodite-lja bi često ostala bez ikakvog obrazovanja. Radni dan Rimljanima bi započeo u zoru, i trajao 6 sati. Većina muškaraca i žena radi-la je u poljima. Ostali bi radili u radionicama, kao pekari, ribari ili lončari. Za to vrijeme imućni građani, nazivani su patronima (patroni) bi primali u svojim rezidencijama klijente (clientes) i poslovne partnere, bavili se politikom, pravom, vojnim poslovima i upravljanjem veleposjedom. Najsiromašniji Rimljani najčešće su radili nadničarske poslove na imanjima bogatih Rimljana. Njima su za poslove konkurirali brojni robovi koji su ih morali obavljati besplatno. Imućne žene (matronae= matrone su udane žene patricijskog podrijetla) bi se ujutro uz pomoć robinja , posvetile pripremi frizure i šminkanju. Prijepodne je bilo vrijeme koje su žene mogle iskoristiti za posjet termama. Nakon povratka bi nadgledale robove u obavljanju kućanskih poslova, bavile se djecom i tkanjem vune (što je bila nepisana obveza svake Rim-ljanke). Siromašne žene su uz kućanske poslove bile i primalje, krojačice, frizerke i trgovki-nje. Dok bi roditelji radili djecu su pazila starija braća i sestre. Važan dio bogatih kućanstava su bili robovi. Radili su sve poslove u kućanstvu: pri-premali i posluživali hranu, radili na imanju, a učeni robovi su obrazovali djecu, vodili raču-novodstvo (actor= računovođa) i obavljali pravne poslove. Obrazovani robovi su uživali poseban položaj u obitelji te su imali nešto bolji položaj. Popodneva su bila rezervirana za odlaske u terme, kazalište ili na igre u Kolosej. Jednako su ta mjesta posjećivali muškarci i žene, bogati i siromašni. Obitelj bi se okupljala na glavnom objedu (naziva se cena) između 16h i 18h. Imućniji su imali bogat jelovnik: riba, meso, jaja, voće i povrće, maslinovo ulje i vino. Siromašni bi uglavnom jeli žitarice i kašu.. Transkript: .