Intervju s Albertom Gajšakom 1 Moje je ime Albert Gajšak i direktor sam tvrtke CircuitMess, to je jedan startupkoji sam pokrenuo prije četiri godine. Moja priča je unikatna zbog toga što sam s 18 godina već krenuo u biznis,odnosno postao poduzetnik.Zbog togašto samni iz čeganapravio tvrtku koja sada ima 23 osobe, koja uspješno posluje po cijelom svijetu i koja prodaje elektroničke uređaje,koji su zapravo igračke za učenje programiranja elektronike. Sve je započelo tako što sam imao ideju da bih htio napraviti neku igraću konzolu i plasirati je na tržište. Prije toga sam se natjecao na natjecanjima iz robotike, elektronike i išao sam po različitim smotrama, skupštinama i prezentirao te svoje ideje. Jednostavno,volio sam stvarati nešto i nisam imao neke ambicije da to prodajem. Onda se pojavila ideja da bih tomoždamogao plasirati na tržište jer je ljudima bilo jako interesantno i zbog toga sam odlučio krenuti u tu cijelu priču. Sve je počelo s tim jednim sajmom inovacija u Rimu.Već sam bio na dosta tih sajmova,ali ovaj je bio najveći do sada.Tamo su nas zapazili neki mediji, malo su nešto pričali i pisali o nama i tako je zapravo to svezapočelo. Mislim da je ono što radimo u CircuitMessu jakobitno pogotovo za sadašnje i buduće generacije zbog toga što su elektronika i programiranje vještine koje će trebati svima u budućnostibez obzira bavite li se programiranjem ili sastavljanjem nekih uređaja.Zbog togašto smo svi postali ovisni o tehnologiji. Živimo u jednom predivnom dobu gdje nam tehnologija omogućava nevjerojatne stvari zbog toga svi moramo na neki način pomalo biti programeri. Moramo znati kako upravljati tim našim uređajima i mislim da je jako bitno to što će u budućnosti trebati, barem ja tako mislim, sve više kreativaca. Ljudi koji će se izražavati, koji će stvarati neki sadržaj, koji će snimati neke YouTube videe, Tik Toksadržaje, programiratiuređaje i nekako se kreativno izražavati. Drugim riječima,raditi stvari koje strojevi ne mogu i još dugo neće moći raditi, mislim da je to vrlobitno. Tvrtku imam ovdje u Hrvatskoj zato što ne vidim neki pretjerani hendikep u tome. Nisam neki veliki patriot da jako volim Hrvatsku i zamatam se u zastave svaki danu firmi, ali mislim da je lijepa zemlja za životi da nemam manje prilike od nekog tko se rodio u SAD-u, Njemačkojili slično. Mislim da je to tako zato što danas zbog globalizacije interneta možete raditi biznis po cijelom svijetu. Mi od samog početka prodajemo najviše Amerikancima, Britancima, Nijemcima, prodajemo po cijelom svijetu i to je nešto što je stvarno predivno što naša generacija ima, a naši roditelji nisu imali. Mislim da jeto super stvar. Susretao sam se s različitom terminologijom, s pojmovima i stvarima koje nisam poznavaokad sam krenuo. Sad se još uvijek s time susrećem, imam dojam da sam bolji i pametniji u nekim stvarima, ali još uvijek konstantno morate učiti kada ste poduzetnik. Konstantno morate osluškivati tržište, pratiti trendove, čitati različite portale, proučavati što radi konkurencija, taj neki proces koji se konstantno događapogotovo ako ste u tehnologiji. Ovo što mi radimo tu se u godinu dana toliko sve izmijeni, toliko novih čipova, procesora, arhitekture nečega izađe da više i ne možete to pratiti ako niste konstantno u tome. Tako da mislim da se to primjenjuje na bilo koji vid poduzetništva. Jednostavno morate uvijek htjeti i raditi na sebi, zapravo stremiti prema tome da postanete bolji. Jako puno učenja iz vlastitih grešaka. Često ćete pogriješiti, često vam nešto neće uspjeti, češće će vam nešto propasti nego uspjeti, barem se meni tako događa. U takvim slučajevima mislim da je najbitnije to shvatiti kao iskustvo učenja, kao nešto iz čega možete izvući poučno iskustvo i onda to primijeniti u svom daljnjem radu. Mislim da je to vrlo bitna osobina.. Transkript: .