HUMANITARIZAM Humanitarizam je pojam koji često vežemo uz pojam humanost. Humanost (čovječnost ili ljudskost) je pojam koji ima dva značenja. Prvo značenje je vrijednosno neutralno i obuhvaća sve dobre i loše karakteristike čovjeka. Drugo značenje, ono koje vežemo za humanitarizam, je vrijednosno pozitivno i obuhvaća samo one karakteristike čovjeka koje smatramo vrijednima i dobrima, kao što su primjerice promoviranje sreće i dobrobiti pojedinaca i društva, poštovanje dostojanstva, identiteta i života čovjeka i poštovanje individualne slobode. Poveznica humanitarizma i humanizma je altruizam. Altruizam je ponašanje koje za cilj ima pomoć drugome, a bez očekivanje koristi ili nagrade za izvršeno djelo. Humanitarizam je aktivno vjerovanje u vrijednost ljudskog života, pri čemu ljudi pružaju pomoć drugim ljudima kako bi im poboljšali uvjete života. Povijest humanitarizma Početke humanitarnog djelovanja možemo pronaći već u Srednjem vijeku u djelovanju crkvenih redova. Najviše kroz rad crkvenih hospitala i ubožišta. No organizirano humanitarno djelovanje koje više nije samo lokalnog karaktera se javlja tek u 19.st. Osobe koje su tada postale simboli humanitarnog djelovanja su Florence Nightingale i Henry Dunant. Florence Nightingale je tijekom Krimskog rata organizirala zdravstvenu njegu za ranjene vojnike. Zaključila je da je jedan od uzroka velike smrtnosti vojnika u bolnicama manjak sestara, lijekova i zanemarivanje osnovnih higijenskih standarda. Od tifusa, kolere i dizenterije umiralo je do deset puta više vojnika nego od ratnih rana. Nakon provođenja njenih mjera smrtnost u bolnicama se smanjila na 1/10 ranije smrtnosti. Jean Henry Dunant je švicarski filantrop i osnivač Crvenog križa. Iskustvo bitke kod Solferina u Italiji navelo ga je da 1864. predloži konvenciju prema kojoj se u ratu moraju poštedjeti svi bolesni i ranjeni vojnici, te sanitetsko osoblje. U 20. st. jedan od najvećih simbola humanitarnog rada je Majka Tereza. Redovnica albanskog podrijetla koja je svoj humanitarni rad obavljala u Indiji. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti koja je služila siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Zajednica danas djeluje u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. U Hrvatskoj i svijetu danas djeluju brojne humanitarne organizacije. One su presudno utjecale ne promjene u svijetu kroz pružanje pomoći potrebitima, ali i kroz pritisak prema vladama i međunarodnoj zajednici za donošenjem viših standarda u nacionalnom i međunarodnom humanitarnom pravu.. Transkript: .

ČOVJEČE BUDI HUMAN Humanitarna pomoć je kratkoročna materijalna i logistička pomoć ljudima u nevolji. Pruža se beskućnicima, izbjeglicama, žrtvama prirodnih katastrofa, ratova i gladi. Načela kojima se vodi humanitarno djelovanje su humanost, neutralnost, nepristranost i neovisnost. Što znači da se pomoć mora usmjeriti isključivo na humanitarnim načelima. Osnovni ciljevi humanitarne pomoći su spas ljudskih života, pružanje pomoći za osnovne ljudske potrebe (voda, hrana, smještaj), pružanje osnovnih higijenskih potrepština i medicinske pomoći. Humanitarnu pomoć mogu pružati države, nevladine organizacije i pojedinci. Od nadnacionalnih organizacija najveći pružatelji humanitarne pomoći su Ujedinjeni narodi i Europska unija. Među nevladinim organizacijama ističu se Međunarodni Crveni križ, Liječnici bez granica, Oxfam, CARE International i Caritas. U Hrvatskoj su se humanitarnim radom posebno istaknule organizacije Hrvatskog Crvenog križa i Hrvatskog Caritasa. Prednosti nevladinih organizacija u pružanju humanitarne pomoći nad državnim institucijama je što poznaju rad na terenu, brže reagiraju, ne ovise s sporim političkim odlukama i lako se prilagođavaju promjenama u planiranju aktivnosti. Moguće mane su nepostojanje potrebne infrastrukture, nedovoljna financijska sredstava, nedostatak stručnjaka i otežano dugotrajno planiranje programa zbog ovisnosti o povremenim donacijama. S obzirom da se humanitarna pomoć često pruža u ratom ugroženim područjima humanitarne se organizacije suočavaju s velikim problemima u pristupu ugroženim osobama. Često su i žrtve napada, a više od 1000 humanitaraca je poginulo u 21. st. Svjetskim humanitarnim danom obilježava se 19. kolovoza u sjećanje na bombardiranje sjedišta Ujedinjenih naroda u Bagdadu u Iraku 2003. u kojem su smrtno stradala 22 humanitarna radnika. Razmisli, koje nevladine humanitarne organizacije u čiji rad bi se mogao uključiti djeluju u tvojoj zajednici?. Transkript: .