Kad želim mogu sve! Moje ime je Goran Svetličić. Imam 45 godina. Oženjen sam i otac dvoje prekrasne djece, Juraja i Jakova. Osnovnu školu završio sam u Velikoj Gorici, a srednju tekstilnu u Zagrebu i kasnije sam se prekvalificirao u kemijskog tehničara što mi je dalo mogućnost da završim, da upišem i fakultet gdje sam stekao višu stručnu spremu. U svom životu imao sam jedan problemčić, ću ga ja nazvati, koji se zove epilepsija i koji je tada meni jako smetao u samom razvoju jer sam bio sprječavan od razno raznih ljudi koji su mi ustvari dobro željeli da se igram, da skačem, da se penjem, da ne znam što radim, sve što ono u biti djeca vole raditi. Sa strane svojih prijatelja doživljavao sam nekad i pogrdne nazive u kontekstvu robocop. Sama epilepsija je ustvari bolest gdje čovjek pada u nesvjest i prije same nesvjestice nastupa grčenje i s time su željeli mi reći da sam robocop. To me je tada i strašno vrijeđalo, ali s tim problemom borio sam se na način da sam se i sam počeo zezati na taj način i govoriti toj djeci, da, jesam, robocop sam pa sam malo imitirao i tak. Tu su oni možda izgubili najviše jer su vidjeli da sam ja prihvatio tu njihovu zezanciju pa su me i nakon nekog vremena i prestali tako nazivati. Znači samu epilepsiju izliječio sam pomoću jednog tretmana koji je mene nakon toga dignuo i dao snage da guram dalje. S obzirom da nisam se smio penjati na lojtrice, na stijene, na ne znam što, od tog trenutka kada je moja nesvjestica ustvari se umanjila, na kraju i nestala, krenuo sam jednim avanturističkim tokom. Krenuo sam sa biciklom na more, oformio sam bend, svirao sam u bendu, putovao sam po Europi. Čak sam odlazio na par mjeseci, prodavao bih slike i tako. Avanturistički sam dosta živio i dao sam si zraka sam sebi nakon svega što me je ustvari tištilo i štopalo i uživao sam u tome. Smatram da se ne treba zatvoriti pod stakleno zvono ma što god da se događalo. Kako god ta bolest se zvala ili se to zvalo današnji potres, korona i sve, ok, moramo disati, moramo živjeti. Dakle, moja epilepsija je meni bila i korona i potres. Prva i osnovna stvar, nemojte nikada biti zločesti prema onome kome je teško. To je jedna velika i bitna stvar. Druga stvar, ako vam je teško, nemojte se predavati i nemojte posustajati na prvu jer nije to toliko veliko da ne možete prebroditi. I treće, budite i strpljivi jer na taj način se stiče iskustvo, a iskustvo je glavni čimbenik da si uljepšate život.. Transkript: .