Javno dobro Javna dobra su stvari ili usluge koje su dostupne svim članovima društva pod jednakim uvjetima. Najčešće ih osigurava državna ili lokalna vlast. Javna dobra su u suprotnosti s privatnim dobrima. Privatna dobra su ona dobra koja pojedinci posjeduju i koriste ih za svoju dobrobit. Primjerice, vožnja vlastitog osobnog automobila ili ručak u restoranu. Suprotno, javna dobra nisu ničije vlasništvo, a njihova uporaba nije ograničena samo na vlasnika ili jednu osobu, primjerice čist i nezagađen okoliš. Karakteristike javnih dobara su neisključivost, neiscrpivost i nedjeljivost. Neisključivost znači da javno dobro istovremeno može koristiti više osoba. Na primjer, svi koji žele mogu vikendom posjetiti javni park. Neiscrpivost znači da se javno dobro neće potrošiti njegovim korištenjem. Na primjer, završetak školovanja jedne generacije u osnovnoj školi, neće potrošiti obrazovni sustav, nego će i nove generacije dobiti kvalitetno obrazovanje. Nedjeljivost znači da se javno dobro ne može podijeliti. Na primjer, ne možemo podijeliti čist okoliš ili policajca. Javna dobra možemo podijeliti na nesporna javna dobra i sporna javna dobra. Nesporna javna dobra su voda, zrak, zemlja, sunce, šume, more, prometna infrastruktura, ulice, trgovi, rudna bogatstva i kulturna baština. Sporna javna dobra su ona za koje ne postoji sveopće slaganje spadaju li u javna dobra ili ne. Primjerice javno obrazovanje, obvezno zdravstveno osiguranje, sportske i kulturne djelatnosti. Njih je moguće osigurati i privatnim poduzetništvom. No često ih kroz svoje usluge osigurava država jer se smatra da bi ponuda tih dobara od strane privatnika bila neadekvatna po količini i kvaliteti, te da bi se u pitanje dovela njihova široka dostupnost. Primjerice, privatna škola bi mogla biti preskupa za dio građana ili bi se neki javni park rjeđe čistio i slabije održavao zbog štedljivosti privatnog davatelja usluge. Kako se financiraju javna dobra? Javna dobra se redovno financiraju iz poreza građana. No za dio usluga javnih dobara, primjerice za uslugu javnog prijevoza se od građana ponekad traži da izravno sudjeluju u financiranju kroz plaćanje putne karte. Dio građana odbija sudjelovati u takvom financiranju javnih dobara. Njih nazivamo ''švercerima'' ili ‘’slobodnim jahačima’’. To su korisnici javnih dobara koji ni na koji način ne sudjeluju u pokrivanju nastalih troškova zbog čega veći teret pada na one korisnike koji ih plaćaju. Javno dobro se dobrim upravljanjem može sačuvati ili povećati. Kao što šume možemo sačuvati pošumljavanjem ili možemo sagraditi kvalitetniju infrastrukturu nove škole ili bolnice. Moguće ga je i smanjiti i uništiti lošim upravljanjem ili pretjeranim korištenjem kao što je eksploatacija šuma, zagađenje zraka i vode i sl.. Transkript: .