Nedovoljnost BDP-a Bruto domaći proizvod ili BDP, na engleskom Gross domestic product – GDP, jedan je od makroekonomskih indikatora odnosno pokazatelj uspješnosti odnosno dobrog ekonomskog napretka države. BDP je indikator/pokazatelj koji pokazuje tržišnu vrijednost svih dovršenih roba i usluga proizvedenih unutar jedne države u određenom vremenskom razdoblju (najčešće na kvartalnom ili godišnjem nivou). On uključuje sve robe i usluge, bez obzira u čijem se vlasništvu nalaze ti resursi, privatnom ili državnom. Izražen je u novčanim jedinicama, a uključuje samo onu robu i usluge koji su spremni za neposrednu potrošnju, znači ne uključuje one proizvode i usluge koji su namijenjeni za daljnju preradu i proizvodnju robe i usluga. BDP se izračunava da se dobije određeni uvid u gospodarsku aktivnost jedne države, u njezin ekonomski razvoj i stupanj rasta njezinog gospodarstva. Tako se BDP uzima kao pokazatelj zdravlja ekonomije jedne države. Na taj način on zapravo predstavlja kvalitetu života odnosno životni standard u pojedinoj državi. Najčešće se i upotrebljava kao mjera blagostanja jedne države. No, takav pristup koji koristi BDP kao glavni pokazatelj opće slike ekonomije neke države, doživljava sve više kritika. Naime, BDP raste sa svakom ekonomskom aktivnošću, pa primjerice tako uključuje i čišćenje naftnih mrlja, no tako promatran zapravo ne govori o vrsti odnosno svrsi takve ekonomske aktivnosti niti ju promatra u širem kontekstu. Uz to, kritičari naglašavaju da BDP ne govori ništa o jednakosti ili blagostanju svakog pojedinog segmenta društva. Kritičari tvrde da se BDP mora gledati u korelaciji s drugim ekonomskim pokazateljima kao što je Indeks ljudskog razvoja (HDI – human development index) kako bi se dobila konkretna, točnija i šira slika ekonomskog stanja jedne države. Oni time ističu da ako se BDP promatra u odnosu i prema drugim mjerljivim faktorima i pokazateljima kvalitete života i snage gospodarstva, objektivnim i subjektivnim faktorima, kao što je npr. zadovoljstvo životom u nekoj državi, ponekad pokazuje sasvim drugačiju sliku. Za objektivnu i argumentiranu procjenu stvarne ekonomske snage jedne države, uz BDP, moraju se koristiti i pokazatelji stope zaposlenosti i nezaposlenosti, visine realne plaće, inflacije, produktivnosti, životnih uvjeta i obrazovanja. Stoga, ako se BDP proučava i tumači zajedno s drugim indikatorima poput Genuine Progress Indicator, Happy Planet Index, Gross Nationaln Happines i Human Development Index, tek tada možemo dobiti pravu sliku snage gospodarstva i kvalitete života u nekoj državi.. Transkript: .