Odupiranje negativnim mislima Prepuštanje negativnim mislima je prijetnja koja može biti opasna za naš uspjeh u školi ali i u osobnom životu. I to se često događa baš u situacijama koje su nam iznimno važne i kritične odnosno čiji uspjeh određuje našu budućnost. Negativno razmišljanje je jedno od najvažnijih i najvećih prepreka u postizanju veće sreće u životu. No, postoje dvije osnovne strategije bazirane na kognitivno-biheviorističkom pristupu koje nam mogu pomoći oduprijeti se i pobijediti negativno razmišljanje. Prva strategija je odvraćanje pažnje. Naime, često kada se nalazimo u nekoj situaciji u kojoj smo okruženi ljudima s kojima trebamo komunicirati, razmišljamo na način što ako se ni s kim ne povežem, što ako se nikome ne svidim. Iz kognitivno-bihevioralne perspektive, savjet je da u toj situaciji učinimo nešto posve drukčije – učinimo nešto što će nam podići raspoloženje. Ako u sebi uspijete proizvesti bilo kakvu pozitivnu emociju, time ćete se suprotstaviti tjeskobi i nemiru koje osjećate. Poslušajte pjesmu koja će vam izmamiti osmijeh na lice ili se prisjetite i budite zahvalni na ljudima u svom životu koji vas vole. Jer pozitivne emocije doslovno vrlo brzo ponište posljedice tjeskobe i nemira, i to čak i na fizičkoj razini na način da uspore naše otkucaje srca i opuste našu mišićnu muskulaturu. No, vrlo često mnogi od nas povjeruju svojim negativnim mislima i držimo da je naše negativno razmišljanje istinito te mu potpuno vjerujemo, no u stvarnosti naš um proizvodi negativne misli u opsegu od manjih pretjerivanja do nevjerojatnih laži. U takvim situacijama, možda je bolje okrenuti se drugoj strategiji – borbi. Zamislite se u sudnici – vi ste tužitelj, i znate da je optuženik kriv, iako on ne prihvaća krivnju i bori se da dokaže svoju nevinost. On to čini tako što neprestano ponavlja svoju priču. Pri tom, vaš je zadatak potaknuti suca da čuje vašu stranu priče. Ako u tim trenucima započnete s negativnim mislima da niste dovoljno dobri u svom poslu, morate se okrenuti dokazima koje imate, a koji moraju opovrgnuti tu vašu misao odnosno teoriju. Započnite borbu sa svojim umom i ponudite mu najjači mogući dokaz koji imate – primjerice, jasno mu se suprotstavite i recite ne, ja sam izvrsna/izvrstan u svom poslu i pobrinite se da sudac povjeruje u vašu istinitu priču! Naposlijetku, taj sudac ste vi sami! Ove dvije strategije – odvraćanje pažnje i borba – svi mi možemo savladati, a onda ojačati vježbanjem. Zapamtite, sa svakom vašom negativnom misli, vi priznajete poraz, a umjesto toga promjenom vlastitih misli, možete graditi vlastitu sreću.. Transkript: .

Život je pustolovina Svatko od nas ima svoj specifičan i poseban način razmišljanja i pogleda na svijet, svoje stavove i mišljenja. Naše djetinjstvo, iskustva iz formativnih godina, okolina i okruženje, odredili su i uvelike formirali našu osobnost i karakter te način razmišljanja. Naši roditelji, učitelji i okolina tijekom odrastanja jako su utjecali na to kakav ćemo način razmišljanja razviti. Upijali smo ono što smo vidjeli, čuli i doživjeli. Na temelju svih tih utjecaja formirali smo uvjerenja o tome kako svijet funkcionira i kakvo je naše mjesto u njemu te razvili određeni način razmišljanja. Postoje dva osnovna različita načina razmišljanja – fiksni način razmišljanja (engl. fixed mindset) u suprotnosti prema načinu razmišljanja koji podržava rast i razvoj – engl. growth mindset. Upravo naš način razmišljanja igra najvažniju ulogu u tome kako ćemo pristupati izazovima i kako ćemo odgovoriti na teške životne situacije. Naš način razmišljanja određuje naš životni uspjeh i način kako ćemo ostvariti svoje životne ciljeve i sve ono što nam je važno. Ljudi koji imaju fiksni način razmišljanja vjeruju da su njihove sposobnosti fiksne i nepromjenjive te da su njima ograničeni. Za razliku od njih razvojni način razmišljanja imaju ljudi koji vjeruju da se njihove sposobnosti mogu vremenom, radom i zalaganjem, razvijati i poboljšavati. Oni pokazuju veću otpornost i snalažljivost, a u radnom okruženju su sposobniji prihvaćati izazove i kritike. Dok oni s razvojnim načinom razmišljanja vjeruju da mogu napredovati, vole učiti i zanimaju ih nove stvari, ljudi s fiksnim načinom razmišljanja često odustaju od novih izazova i imaju veliku potrebu za odobravanjem drugih. Svaku novu situaciju doživljavaju kao novu potvrdu njihove inteligencije, osobnosti ili karaktera te se stalno pitaju hoće li uspjeti, izgledati pametno ili glupo, biti prihvaćeni ili odbijeni. Najvažnija razlika između ta dva načina razmišljanja ogleda se u odnosu prema pogreškama. Ljudi s razvojnim načinom razmišljanja smatraju pogreške i neuspjehe povratnom informacijom i prilikom za poboljšanje, učenje i rast, dok ovi drugi pogreške doživljavaju fatalno i smatraju ih razlogom za odustajanje. No, život, naši odabiri i naš način razmišljanja u odrasloj dobi u našim su rukama i pod našom kontrolom. Radom i upornošću možemo promijeniti svoj fiksni način razmišljanja i postići da pozitivnije razmišljamo i bolje se osjećamo te napredujemo u životu. Pri tome je najvažniji i prvi korak promijeniti način na koji razgovaramo sami sa sobom. Potrebno je osvijestiti vlastite misli i odnos prema samome sebi. Ako uvijek iznova ponavljate sebi kako niste sposobni nešto učiniti, to utječe na vaš stav i stvarnost i nećete moći postići uspjeh koji želite. Stoga, počnite razmišljati na način da možete učiniti sve što želite s dovoljno truda i uložene energije, upornošću i razvijanjem novih vještina. To je put prema životu koji će vam donijeti zadovoljstvo, ispunjenje i sreću.. Transkript: .