Kako radi pamćenje? Svaki dan trebamo zapamtiti mnogo informacija. Kako naučiti više i trajnije pamtiti? Svima nam se događa da zaboravljamo, točnije ne možemo se sjetiti nekih stvari. Za neke ljude kažemo da imaju dobro pamćenje – to znači da mogu brzo naučiti i da poslije dugo vremena mogu ponoviti što su vidjeli ili čuli. To ovisi i o tome koliko i kako smo učili. Pogledaj niz znamenki koji slijedi: 1 4 9 1 6 2 5 3 6 4 9 6 4 8 1 Ukupno ih je petnaest. Koliko bi ti vremena trebalo da taj niz naučiš napamet? Dvije minute? Pet? Petnaest? Bi li ga znao i sutra? A idući tjedan? Idući mjesec? Možda ti se čin i nevjerojatno, ali taj je niz moguće naučiti napamet za par sekundi, a moguće ga je točno ponoviti i nakon godinu dana. Ako si odmah uočio kako su te znamenke ujedno i kvadrati brojeva jedan do devet – svaka čast! Poznavanje tablice množenja omogućava ti da ovaj niz brojeva zapamtiš brzo i lako. U tvojem je pamćenju pohranjena još gomila korisnih tablica koje ti mogu pomoći da lakše naučiš mnoge nove sadržaje. Treba ih se samo prisjetiti u pravom trenutku. Kako radi pamćenje? Zamisli stepenice u shopping centru na kojima vlada velika gužva: mnogo ljudi s vrećicama raznog sadržaja kreće se u raznim smjerovima, neki se nastoje probiti do izlaza. Jedni se udaljuju pješice, neki kreću prema parkiralištu, a drugi se žure prema tramvajskoj stanici i ulaze u tramvaj. Putem postoji opasnost da se vrećica podere, a dio sadržaja ispadne, zagubi se ili ošteti. Čak i kad uspiješ nešto dopremiti do svog doma, do svoje sobe npr i tamo odložiti pitanje je hoćeš li to uspjeti za par dana i pronaći. Imaš li li u sobi red, primjerice, pospremljene ladice i kutije označene natpisima lakše ćeš se snaći i nakon što pristignu nove vrećice i novi sadržaji. Isto je tako s pamćenjem. Ovog trenutka pratiš videozapis. Svoju si pažnju usmjerila na zvuk i slike koje se izmjenjuju na ekranu pred tobom. Dakako toliko ti je zanimljiv da si zanemarila sve druge vrećice tj podražaje koji postoje u okolini i djeluju na tvoja osjetila: omiljena serija koju si do maloprije gledala, tvrdi stolac na kojem sjediš, miris kave iz kuhinje, zvuk vodokotlića iz susjednog stana, zanovijetanje brata, grebanje kućnog ljubimca po vratima….Sve to jest tu negdje, prolazi kroz tvoj senzorni registar, gura se po stepenicama shopping centra, ali na to ne obraćaš pažnju. Vrećicu s ovim sadržajem svakako želiš pohraniti na pravo mjesto u - dugoročno pamćenje. No između senzornog registra i dugoročnog pamćenja jedno je veliko iskušenje - kratkoročno pamćenje Usporedili smo ga prethodno sa stepenicama u shopping centru: osim što su uske, postoji mogućnost da se na pokretnim stubama spotaknemo, a ne pazimo li dovoljno, vrećice će nam poispadati – zaboravit ćemo. Senzorno pamćenje Sve što ovog časa čuješ, vidiš i osjećaš ulazi u tvoje senzorno pamćenje. Te informacije se zadržavaju se u senzornom pamćenju od 1 – 4 sekunde i onda nestaju. To je i razumljivo, jer kako bismo uopće živjeli kada bismo sve što čujemo, vidimo i osjetimo neprestano držali u glavi!? Kratkoročno pamćenje Tek kada na neku informaciju usmjeriš pažnju, ona ulazi u tvoje kratkoročno pamćenje. Ako s tom informacijom ne učiniš ništa, ona se u kratkoročnom pamćenju zadržava 20 – 30 sekundi i onda – nestane. Sjeti se koliko puta si se s nekim upoznala, čula njegovo ime i nakon pet minuta pojma nisi imala kako se osoba zove! Informacija o imenu je ušla u tvoje kratkoročno pamćenje, ali je vrlo brzo iz njega i izašla. Prekine li nas nešto u ponavljanju prije nego što smo uspjeli informaciju dovoljno puta ponoviti da prijeđe u dugoročno pamćenje, vjerojatno ćemo ju nepovratno izgubiti. Npr ako nas u trenutku dok tražimo mobitel da zapišemo telefonski broj ili mail adresu koju smo upravo čuli, netko zapita što tražimo, odgovarajući na pitanje zaboravit ćemo i broj i mail adresu koju želimo zapisati. Kako informacija ne bi isparila iz našeg kratkoročnog pamćenja i da bismo ju pospremili u dugoročno pamćenje moramo ju nekoliko puta ponoviti i na neki način osmisliti. Primjerice, ako nam netko prilikom upoznavanja kaže svoje ime, trebali bismo ga nekoliko puta u sebi ponoviti i povezati s nečim poznatim te ga tako učiniti smislenijim. Npr zove se Filip, kao i moj prijatelj iz škole a ima i sličnu frizuru kao i on. Dugoročno pamćenje Dugoročno pamćenje je ogromnog kapaciteta, u njemu je smješteno sve što smo ikada u životu pamtili ili zapamtili: • Razni podaci o svijetu oko nas (Zemlja je (skoro) okrugla, rečenicu započinjemo velikim slovom…. 1+1=2, o Kokovim avanturama pisao je Ivan Kušan) • Sve ono što znam o sebi, svojoj povijesti i onome što nam se događa (imam sestru Leu, naučila sam plivati s pet godine, prošle godine smo se preselili na selo, moj konj se zove Vihor) • Znanje o raznim radnjama i postupcima – što ide prije, a što poslije (provjerim ide li auto, prvo lijevo, pa desno, pa onda prijeđem cestu, ogulim bananu pa ju onda pojedem i sl). Transkript: .