UKU - Čemu pripisuješ svoj (ne)uspjeh? Što pomisliš kada dobiješ dobru ocjenu? Je li to zato što si se trudio ili zato što si jako pametan? Ili si možda imao sreće pa te profesor pitao ono što si znao? Koja misao ti prođe kroz glavu kad dobiješ jedinicu ili nižu ocjenu nego što si očekivao? Je li to zato što nisi dovoljno učio ili zato što si možda glup? A možda nisi imao sreće pa su u testu bila baš ona pitanja koja nisi učio? Ili te možda profesor ne voli pa uvijek dobiješ lošiju ocjenu*/+ od nekih drugih učenika koji su njegovi miljenici? Sigurno se pitaš zašto je to uopće važno. Premda ti može izgledati posve nevažno istraživanja pokazuju da najbolje u školi prolaze oni učenici koji i svoj uspjeh i svoj neuspjeh pripisuju vlastitom trudu i zalaganju (odnosno izostanku istog). Kad dobiju dobru ocjenu oni vjeruju da je to zbog toga što su se trudili i učili. Kad dobiju lošu ocjenu vjeruju da je to zbog toga što nisu dovoljno učili.... … pa se prihvate posla. Ako mislim da me profesor ne podnosi, neću ni pokušavati učiti - učio, ne učio, isto mi se piše, a onda je lakše ne učiti. Talent je važan, ali... Ako si za neko područje talentiran ili jako sposoban, može biti istina da si dobio dobru ocjenu jer si jako pametan. Nema ništa loše u tome, možeš si to slobodno reći, ali pazi da s time ne pretjeraš. Mnogi učenici koji se pretjerano oslanjaju na svoju pamet i sposobnosti neugodno se iznenade u situaciji kad pamet više nije dovoljna te zaključe da treba nešto i učiti. Za one koji nisu razvili nikakve radne navike to je priličan šok. Dobro je ako za neki predmet imaš talenta i brzo naučiš sve što treba, no u daljnjem školovanju - u srednjoj školi i na fakultetu to neće biti dovoljno. Bez učenja nećeš uspjeti. Svi uspješni ljudi (znanstvenici, sportaši, umjetnici…) tvrde da je talent samo 10% uspjeha, sve ostalo je rad. Kako stojiš sa srećom? Jesu li ti zvijezde naklonjene? Možda si sklon misliti kako si dobio dobru ili lošu ocjenu jer si imao ili nisi imao sreće, jer ti je profesor sklon ili te ne voli…. Možda si lošu ocjenu i dobio zato jer nisi imao sreće i profesor te pitao baš ono što ne znaš. Ali što sad? Loša ocjena je tu i ona nije ništa manje loša zato što nisi imao sreće. Da si više učio sigurno bi bilo manje pitanja na koja ne znaš odgovor, pa bi i nesreća imala manje šanse kad si ti u pitanju. Osim toga, možeš imati nesreće jednom ili dvaput no teško se na nju možeš izvlačiti čitave školske godine. Nesreća ipak ne pogađa uvijek jedne te iste. Ako si dobio lošu ocjenu jer nisi imao sreće, najbolje što sebi možeš reći je: OK nisam imao sreće. To se ionako ne može promijeniti. Jedino što mogu učiniti je da za sljedeći test naučim što bolje mogu. Ako si za svoju lošu ocjenu više sklon kriviti profesora nego nesreću, možda bi i o tome mogao malo razmisliti. Profesor te ne voli i uvijek te strože ocjenjuje nego neke druge učenike?! Možda je to i točno. Jesi li se ikad upitao zašto je to tako? I možeš li nešto promijeniti? Pokazati zanimanje za ono što govori, pitati ga nešto, zatražiti savjet….. i malo bolje naučiti njegov predmet - profesorima su uvijek simpatični oni koji dobro znaju njihov predmet. Tko zna - možda ćeš mu jednog dana biti i zahvalan što je prema tebi bio stroži pa si morao naučiti više od ostalih. Vjerojatno je lakše okriviti profesora za svoju lošu ocjenu nego se suočiti s istinom - da nisi dovoljno učio i da je odgovornost zapravo na tebi. Čak i ako je profesor malo i kriv (i profesori su ljudi) od takvog razmišljanja nećeš imati nikakve koristi. Ocjena se neće od toga popraviti. Sigurno si već i sam shvatio - kad dobiješ lošu ocjenu nema smisla kriviti niti sudbinu, ni sreću, ni profesora. Ne trebaš kriviti ni sebe - jednostavno trebaš sjesti i naučiti.. Transkript: .