EMPATIJA/SIMPATIJA Empatija je mogućnost razumijevanja misli, osjećaja i stanja druge osobe, tako da zauzmemo poziciju i perspektivu te osobe (ono što često nazivaju „stavljanje u cipele druge osobe“) i pokušamo shvatiti kako se ta osoba osjeća ili što proživljava. Empatija nije jednostavna vještina, ali je baš to, vještina, moguće ju je razvijati. Najčešća prepreka u pružanju empatije jest naša sklonost da dajemo savjete, nudimo rješenja i pomažemo drugoj osobi, što je samo po sebi u redu. No ono što pritom vrlo često preskočimo (a ljudima je najčešće to najpotrebnije) jesu njihovi osjećaji i pokazivanje razumijevanja za iste. Kad nam netko kaže da razumije kako se osjećamo i zbog čega se tako osjećamo, kao da se jedan dio težine otpusti. Ponekad može biti izazovno pokazati empatiju jer da bi se povezali s tuđim osjećajima, moramo doći u kontakt sa svojim. To je na neki način ranjiva pozicija, ako se radi o osjećajima s kojima je nama teško. No s druge strane, može biti i olakšavajuća pozicija, jer ne trebamo ponuditi savjet ili uvjeriti osobu u nešto drugo, nego je samo saslušati. Empatija zahtjeva da se usredotočimo i svoju pažnju usmjerimo samo na to što nam osoba govori, odnosno poruku koju nam prenosi. To znači da moramo biti prisutni, sada i ovdje, u ovom trenutku, sa željom da shvatimo što nam osoba želi reći, kako se osjeća. Ponekad dolazi do zabune jer empatiju miješamo sa simpatijom, a te dvije reakcije se uvelike razlikuju. Naime, simpatija je reagiranje na tuđe emocije i situacije kroz identificiranje sa svojim emocijama i stanjima. Tako osoba reagira kroz brigu, sažaljenje i naklonost prema osobi koja treba pomoć, ne imajući u vidu tu osobu, već svoje emocionalne potrebe i stanja. Osoba tada često reagira izražavanjem sklonosti i sudjelovanjem u patnji te druge osobe. No zapravo joj ne pomaže jer izražavanjem simpatije ne dopušta toj osobi da osvijesti svoje osjećaje i reakcije već ju ograničava svojim subjektivnim reakcijama i stanjima. Često neke ljude upravo simpatija sprječava da uistinu čuju i prepoznaju stvarne potrebe druge osobe te da joj na empatičan način pomognu u onome što je njoj važno. Primjerice, ako je osobi uginuo pas, nikako joj neće pomoći komentar susjede koja za nju osjeća simpatiju i koja će joj reći da razumije kako joj je teško jer se vezala za tog svog psa, ali mora znati da psi kratko žive i da će sigurno pronaći novog psa kojeg će zavoljeti. Ili joj pak govori da mora pronaći krivca za to što se dogodilo, ako je pas primjerice doživio prometnu nesreću. Osoba koja pokazuje simpatiju zapravo ne sluša pažljivo svog sugovornika već se stalno u glavi prisjeća nekih svojih sličnih iskustava. Prisutnost – sada i ovdje - koju zahtjeva empatija nije lako održati. Često nas u tome ometaju različiti distraktori iz okoline, ponajviše mobiteli, računala, ubrzan način života u kojem živimo i način komuniciranja kojem smo svakodnevno izloženi. Ponašanja koja nas ometaju u povezivanju s drugima su: davanje savjeta, nadmetanje („Čekaj da čuješ kako je meni tek bilo kad sam izgubila mačku!“), poučavanje, tješenje, pričanje priča, zataškavanje („Razvedri se. Pa nije tako strašno.“), sažalijevanje, ispitivanje, pravdanje („Htjela sam te nazvati, ali…“) i ispravljanje („Nije se tako dogodilo……nego je bilo ovako“). Uvjerenje da moramo „popraviti“ situaciju i učiniti da se drugi osjećaju bolje nas sprječava nas da budemo prisutni. Kada usmjerimo svoju pozornost i čujemo što drugi opažaju, osjećaju, trebaju, možemo im uzvratiti tako da ponovimo što smo čuli. Na taj način drugi vide da ih slušamo, imaju mogućnost čuti što su rekli i kako to zvuči i na kraju nas ispraviti ako smo ih krivo razumjeli. Najčešće samo parafraziranje onoga što je osoba rekla može ju potaknuti na daljnji razgovor. Kada ne dopustimo drugoj osobi da kaže sve što ima i odmah skočimo na rješavanje problema, događa se da ona ne primijeti naše iskreno zanimanje za njezine osjećaje i potrebe. Umjesto toga, može steći dojam da se žurimo riješiti njen problem ili je se riješiti. Kako ćemo znati da smo bili empatični? Empatična poruka često u drugoj osobi donosi osjećaj olakšanja i smanjenje napetosti. Često i u svom tijelu možemo osjetiti smanjenje napetosti kada vidimo da je osobi lakše zbog nečega što smo rekli. Možemo primijetiti da smo bili empatični i po tome da je druga osoba prestala govoriti, možda je rekla sve što je htjela reći. Pritom uvijek možemo provjeriti tako da, primjerice, kažemo: „Jesi li još nešto htio/htjela reći?“ Empatija je razumijevanje, uz puno poštovanje onoga što drugi proživljavaju. (Marshall B. Rosenberg, 2006) Empatija je sama po sebi vrlo moćna. Pokazalo se da korištenje empatije može pomoći smanjiti potencijalno nasilje i generalno smanjiti razinu napetosti i frustracije.. Transkript: .