Opis na screen-readerima: Izbjeglička kriza U ljeto 2015. Europa je iskusila najveći val izbjeglica još od razdoblja Drugog svjetskog rata jer su ratna zbivanja u Siriji pokrenula ogroman val izbjeglištva. Smještena na Bliskom istoku na plodnoj zemlji, Sirija ima dugu povijest, a njezini prvi naseljeni gradovi datiraju od prije gotovo 10 tisuća godina. Od 60-tih godina prošlog stoljeća Sirijom je vladala dinastija Al-Assad. Njezin diktatorski režim održao se na vlasti sve do Arapskog proljeća 2011. godine. Isprva smatran demokratskim, arapski revolucionarni val protesta i konflikata svrgnuo je više autoritarnih režima u mnogim arapskim zemljama. Međutim, u Siriji je režim Al-Assada na mirne proteste odgovorio nasiljem i tako potaknuo brutalni građanski rat s ogromnim žrtvama i velikim krvoprolićem, koji će trajati do danas. Pojednostavljeno rečeno, različite etničke i vjerske skupine pokrenule su međusobnu borbu, zbog desetljećima potisnutih unutarnjih razlika i konflikata, ali i vanjskih prijetnji i različitih političkih dominacija. Tako se Sirija, zemlja od 22 milijuna stanovnika, našla se i usred međunarodnog sukoba zbog interesa nekih arapskih zemalja, poput Irana, libanonskog Hezbollaha, ali i Rusije te SAD-a i Europske Unije na drugoj strani. Sukob je postao još složeniji i krvaviji kada je 2014. godine dio teritorija Sirije preuzela Islamska država Iraka i Levanta, ISIL. Ta je radikalna islamistička ultrakonzervativna vjerska skupina proglasila kalifat, totalitarnu vjersku državu, na velikom teritoriju Sirije i Iraka. Uskoro je postala najuspješnija ekstremistička tvorba u povijesti. Kako bi preuzela i održala vlast koristila je prestrašne metode masovnih pogubljenja, uporabe kemijskog oružja, mučenja protivnika i kontinuiranih napada na civilno stanovništvo. Tako se sirijski narod našao zarobljen između režima, pobunjenika i vjerskih ekstremista. Tijekom ratnih sukoba više od 4 milijuna Sirijaca je napustilo zemlju. Većina njih je potražila sklonište u susjednim državama poput Libanona, Iraka, Egipta i Jordana. Pri tom, nijedna arapska zemlja, od Saudijske Arabije, preko Kuvajta do Omana, nije prihvatila ni jednog njezinog izbjeglicu. Međunarodna zajednica i Ujedinjeni narodi nikako nisu bili spremni prihvatiti toliki izbjeglički val te su mnogi od izbjegličkih kampova u tim državama postali mjesta neljudskih uvjeta, bolesti i gladi. Stoga su mnogi Sirijci svoju sreću pokušali potražiti u Europskoj uniji. Isprva su zemlje Europe zatvorile svoje granice, i same se suočavajući s vlastitim političkim i ekonomskim problemima. Time su samo prouzročile dramatične i ilegalne pokušaje ulaska u Europu i brojna utapanja izbjeglica u Sredozemnom moru. No, 2014. godine potresna scena mrtvog sirijskog dječaka na turskoj obali, pokrenula je promjenu europskog stava i situacije. Nakon tog tragičnog događaja, Njemačka je dopustila slobodan ulazak u zemlju za sve sirijske izbjeglice. To je pokrenulo i ostale europske zemlje i potaknulo prikupljanje goleme humanitarne pomoći. Većina sirijskih izbjeglica zapravo su moderno, obrazovano sirijsko stanovništvo, ljudi poput nas samih, a ne sirijski političari. Situacija s izbjeglicama iz arapskog svijeta probudila je i mnoge europske strahove – straha od islama, visokog nataliteta, širenja kriminala i potencijalnog raspada društvenih sustava. Međutim, sve brojke i istraživanja pokazuju da su svi europski strahovi (bili) neutemeljeni i neprihvatljivi.. Transkript: .