Zaboravljanje je stalno prisutna pojava i kod odraslih i kod djece. Već dvadesetak minuta nakon zatvaranja knjige pogubi se iz glave skoro pola od onog što smo kao naučili. Naime kako vrijeme prolazi tako se tragovi pamćenja brišu. Tzv. „krivulja zaboravljanja“ ukazuje na to da se nakon tjedan dana iz našeg pamćenja izgubi više od 50 posto informacija. Ako se neki školski predmet pojavljuje jednom u tjednu, period od sedam dana bez ponavljanja ili podsjećanja na određeni sadržaj neće donijeti posebnu korist. Zašto se to događa? Zamisli ispred sebe veliki zeleni travnjak. Zamisli da preko tog travnjaka, s jednog kraja na drugi, prođe jedna osoba. Primijeti kako se trava promijenila. Postala je spljoštena na mjestima preko kojih je osoba prošla. Sada zamisli da stotinu ljudi prođe po tom istom puteljku. Kako se on dalje mijenja? Kako izgleda puteljak, nakon što preko njega prijeđe tisuću ljudi? Nakon nekog vremena, trava se povlači s mjesta preko kojih ljudi prolaze te iza njih ostaje zemljana staza, kao ucrtan puteljak. „ Upravo na takav način funkcioniraju i putevi u našem mozgu. Kao što je zemljani puteljak postajao sve izraženiji, što je više ljudi njime prolazilo, tako i naši putevi u mozgu postaju sve jači s većim brojem ponavljanja i podsjećanja na određene informacije odnosno željene radnje, te se stvara novi trag. No, što se događa s puteljkom kad više po njemu nitko ne hoda? Nakon nekog vremena, preko njega će narasti nova trava, i puteljak će nestati. Sadržaj ti je na vrh jezika, ali puta više nema i ne možeš se sjetiti….Zarastao je u travu i šipražje. Ima i druga varijanta. Recimo da si hodajući ostavljala na tlu tragove tenisica. Ti bi ti tragovi mogli još sutra biti od pomoći – pod uvjetom da u blizini nisi ostavljala i neke druge tragove. U tom se slučaju tragovi tako ispremiješaju da više ne znaš koji vodi kamo. Pitanje glasi: što ćeš učiniti ako želiš na to isto mjesto odvesti svoje prijatelje? Mogućnosti su razne: možeš npr dobro utabati taj put tako da trava ne nikne. Ako je put utaban, možda čak i šljunkom nasut, neće mu smetati nikakva trčkaranja i druga nenamjerna oštećivanja. Možeš i po drveću usput povješati oznake koje će te voditi do tog mjesta, možeš napraviti mapu puta ili bilješke……. Slično je u tvojoj glavi. Mjesto na koje želiš odvesti prijatelje su nastavni sadržaji koje si pohranila i koje bi voljela dozvati. Istraživanja mozga pokazuju da jednom naučeni sadržaji ostaju negdje zapisani ali se tragovi do njih nisu li čvrsti jednostavno izbrišu i pogube. To baš i nije neka utjeha kada profesor inzistira na konkretnim dokazima da si učila. Ipak utješno je da ćeš, kreneš li ponovno učiti sadržaje koje si učila pa zaboravila, sada uštedjeti na vremenu: trebat će ti manje vremena nego kad si ga prvi put učila. Možeš napraviti sljedeću vježbu: Uzmi list papira. Presavini ga na pola, pa još jednom, još jednom i još jednom….Sada odmotaj papir. Ponovno ga presavij na isti način…… Je li ponovno presavijanje laganije nego prvi puta? Slično je i s putevima u našem mozgu. Kada ponavljamo neki sadržaj ili radnju ide lakše nego prvi put, informacije u mozgu brže prolaze….Je li lakše raditi nešto novo ili nešto što si već ranije radila? Tragove pamćenja je moguće zaštiti, ali ne baš u potpunosti sačuvati od oštećenja. Trag treba dobro utabati tj sadržaje bi bilo poželjno prenaučiti. To znači nemoj prestati s učenjem onda kada ti se čini da si sve naučila, nego uči još kojih petnaestak minuta. Sjeti se dugoročne koristi! Trag ćeš utabati i ako sadržaje učiš na različite načine: pratila si na nastavi, zapisivala si, pročitala si iz udžbenika, istražila si na internetu o toj temi, riješila si neki problem , raspravila si s kolegom, ispitivala si tatu…. Slične sadržaje nemoj učiti jedne za drugima. Tragovi sličnih sadržaja pohranjuju se na sličnom mjestu u mozgu pa može lako doći do njihovog miješanja npr. izbjegavaj učiti strane jezike jedan za drugim jer će ti se sadržaji pobrkati. Uloži trud i uči smisleno jer informacije koje usvojimo na taj način otpornije su na zaboravljanje. Kako to učiniti? Primjerice, poveži i usporedi novu lekciju s onim što već znaš, potraži dodatne informacije (na internetu ili u enciklopedijama) i provjeri njihovu uvjerljivost, kritički se odnosi prema sadržaju učenja, povezuj sadržaj jednog predmeta s drugim predmetima itd. Za sadržaje koje ti je teško učiniti smislenim ili povezati s već poznatim sadržajem, možeš koristiti mnemotehnike. Postoje različite vrste, a najbolje je odabrati one mnemotehnike koje tebi osobno odgovaraju te ih uskladiti i s materijalom kojeg trebaš naučiti.. Transkript: .