MIŠLJENJE IZVAN OKVIRA Vještine kreativnosti, kritičkog mišljenja, rješavanja problema i komunikacije smatraju se vještinama 21. stoljeća. Kreativnost se obično vezuje uz stvaralačka zanimanja pa se neki ljudi smatraju iznimno kreativnima dok se drugi smatraju potpuno nekreativnima. To dakako nije točno. Kreativnost je osobina koja je svojstvena svima. Kreativnost možemo definirati kao sposobnost stvaranja ideja, a obično ju povezujemo s procesima mišljenja. Mišljenje je pojam koji se u svakodnevnom govoru koristi za izražavanje stavova, međutim, mišljenje je u psihološkom pogledu proces obrade ideja, predodžbi, simbola i pojmova. Mišljenje se često poistovjećuje s procesom rješavanja problema. Dok se suočavamo sa svakodnevnim situacijama, bile one važne ili nevažne, jednostavne ili komplekse, u njihovu rješavanju primjenjujemo svoje vještine mišljenja. Prema tome, možemo tvrditi da ćemo biti kreativni ovisno o tome na koji način razmišljamo. Kada govorimo o vrstama mišljenja, ne možemo izbjeći najpopularniju podjelu na konvergentno i divergentno. Divergentno mišljenje često se pojavljuje kao sinonim za kreativnost, a temeljno značenje može se prevesti kao misliti u više pravaca ili izvan zadanih okvira. U situacijama rješavanja problema divergentno mišljenje pretpostavlja pronalaženje više mogućih rješenja za jedan problem. S druge strane, konvergentnim mišljenjem nastojimo pronaći jedno odgovarajuće rješenje za jedan problem. Konvergentno mišljenje najjednostavnije rečeno je ono što vježbamo cijeli život – misliti u jednom ispravnom pravcu. Podrazumijeva vještinu odabiranja jedne točne informacije iz mnoštva informacija koje su nam zadane, tj. jednog mogućeg rješenja za problem koji nam je zadan. Kako bismo sebi olakšali rješavanje potencijalnih budućih problema, trebamo zapamtiti brojne informacije. Ljudi se razlikuju po tome koliko dobro rješavaju zadatke i probleme takvog tipa. Neki su u njima izvrsni i s lakoćom rješavaju situacije koje zahtijevaju logičko-analitičke sposobnosti. Bez takvog načina razmišljanja teško se mogu donositi zaključci, posebice ne oni smisleni. Konvergentno mišljenje zahtijeva brzinu, točnost i logiku, a što više vježbamo takve zadatke, bit ćemo u njima sve uspješniji. Zašto? Zato što većina zadataka s kojima se susrećemo tijekom školovanja, ali i na radnom mjestu zahtijeva provjerene puteve rješenja, poznate tehnike i naravno znanje o problemskoj situaciji. S druge strane, divergentno mišljenje je takva vještina pri kojoj se pokušava ponuditi ne jedno rješenje za problem nego više njih. U tom procesu se ogledaju i druge kvalitete našeg mišljenja kao što su fluentnost -sposobnost stvaranja velikog broja ideja, fleksibilnost - stvaranje nekonvencionalnih rješenja i originalnost - stvaranje rijetkih ideja. Pokazano na ovakav način može se činiti da su konvergentno i divergentno mišljenje suprotni procesi. Međutim, oni su uvijek povezani – u većini slučajeva divergentnog rješavanja problema taj postupak mora završiti konvergencijom prema jednom rješenju. U većini životnih situacija nije moguće neki problem riješiti s primjerice dva potencijalna rješenja, moramo se odlučiti za jedno. Izbor između više rješenja koja smo osmislili nije ništa drugo nego konvergentno mišljenje. Možemo li postati kreativniji? Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da možemo. Neke aspekte kreativnog mišljenja možemo naučiti. Postoje brojni dokazi da se razvijanjem fluentnosti primjerice u djece može potaknuti razvoj divergentnog mišljenja, a samim tim i kreativnosti. Na drugom mjestu je fleksibilnost koja po svojoj prirodi od osobe zahtijeva više mentalne manipulacije što je čini težom za uvježbati. Na zadnjem mjestu je originalnost kao dio kreativnosti koji je najteže naučiti. Originalnost se temelji na znanju i manipulaciji tim znanjem. Možemo reći kako ta vještina razlikuje stručnjake od inovatora. Stručnjak u nekom području posjeduje mnogo znanja o određenoj temi, dok kreativan stručnjak čini kreativan doprinos u određenoj temi putem inovacija, istraživanja ili unaprjeđenja teme.. Transkript: .

Znanstveni modeli Znanstveni model je prikaz sustava znanstvenih ideja, događaja i procesa koji je odličan spoj znanstvenih podataka i ljudske kreativnosti. Oduvijek znanstvenici nastoje razumjeti i istražiti naš svijet kroz svoja znanstvena istraživanja i znanja u svrhu objašnjavanja prirodnih pojava ili predviđanja mogućih zbivanja u budućnosti. U tom smislu znanstveno modeliranje postoji od kada postoji i znanost. Znanstveni se modeli tako koriste kako bi objasnili i/ili predvidjeli ponašanje stvarnih objekata ili sistema. Koriste se u mnogim prirodoslovnim znanstvenim disciplinama – od fizike i kemije do ekologije i geografije, ali i u drugim znanostima poput filozofije znanosti, teorije sustava i vizualizacije znanja. Svaki se dobar znanstveni model treba bazirati na saznanjima i stvarnim istraživanjima određenih pojava, predmeta i fizičkih procesa, a koje prikazuje na logičan i objektivan način. Na taj način svi modeli jesu pojednostavljeni prikazi stvarnosti. Pri tome znanstveni model treba prikazivati stvarne karakteristike tih pojava, predmeta, procesa odnosno sistema. Iz toga zaključujemo da postoji 4 cilja znanstvenog modeliranja – razumijevanje određenog dijela ili obilježja svijeta, njegovo definiranje, pa kvantificiranje te njegova vizualizacija ili simulacija. U tom se procesu koriste postojeća i opća prihvaćenja znanja. Tako u procesu znanstvenog modeliranja postoji 4 tipa znanstvenih modela: 1. Konceptualni modeli 2. Fizički/operativni modeli 3. Matematički modeli te 4. Kompjuterski odnosno grafički modeli. Konceptualni modeli su teorije i prirodni zakoni koje znanstvenici razvijaju u procesu istraživanja prirode i svijeta oko nas. Fizički odnosno operativni modeli prikazuju pojave iz prirode u pojednostavljenom, smanjenom obliku, ali u stvarnim odnosima i pri tom se koriste matematički modeli za kvantifikaciju i proračunavanje omjera i udaljenosti. Tako možemo zaključiti da postoji 5 izvrsnih razloga za korištenje znanstvenih modela: - definiranje ideja - vizualizacija koncepata - simulacija sistema - osmišljavanje rješenja - predviđanje procesa. Najpoznatiji znanstveni modeli su primjerice modeli koji prikazuju Sunčev sustav, zatim modeli koji pokazuju eklipse te modeli koji prikazuju meteorološke fenomene. Iako su svi znanstveni modeli pojednostavljeni odrazi stvarnosti, no izuzetno su korisni za uočavanje obrazaca i razvijanje reprezentacija prirodnih fenomena, razumijevanje, objašnjavanje i predviđanje pojava. I to sve u svrhu istraživanja i kritičkog promišljanja o postojećim znanjima.. Transkript: .