Vrste animacija Animacija je slika u pokretu. Učinak animacije obično se postiže brzim slijedom sekvencijalnih slika koje se minimalno razlikuju jedna od druge. Animacija je svuda oko nas, a ponekada može biti toliko realistična da je niti ne primijetimo. Upravo zahvaljujući takvog animaciji u zadnje vrijeme posebno uživamo u filmovima koji nam prikazuju nerealne svjetove. Računalno potpomognuta animacija obuhvaća postupke tradicionalno ručno crtanih objekata koji se moderniziraju uporabom računala dok računalno generirana animacija obuhvaća 2D ili 3D objekte koji se izrađuju na računalima gdje se i animiraju. Dvodimenzionalni slikovni objekti (2D računalna animacija) su najčešća korištena vrsta animacije. Tehnike dvodimenzionalne računalne grafike su automatizirane računalne verzije tradicionalnih animacijskih postupaka, pa je tako 2D crtač velikim dijelom i animator, dok je kod 3D animacije često taj posao odvojen na onog tko stvara tj. modelira i animatora. 3D računalna animacija se sastoji od složenih procesa koji zahtijevaju dobro poznavanje matematičkih osnova u grafici, trodimenzionalnog modeliranja objekata, te razna znanja o prirodi pokreta i strukturi objekta koji se animira. 3D animacije je realistična, pa je ponekad vrhunsku 3D animaciju teško razlikovati od stvarno snimljenih pokreta što čini ovu vrstu animacije pogodnu za specijalne efekte u filmovima. Objekti u 2D animaciji su ravni, kao na slici ili fotografiji. Ako prednji dio kuće vidite u 2D animaciji, to je jedini dio kuće koji postoji u animaciji. U 3D animaciji predmeti su poput skulptura. Imaju prednji, stražnji, gornji i donji dio. Stoga 3D kuću možete vidjeti iz bilo kojeg kuta. Kako bi kutevi bili vidljivi kada to želimo programi 3D animacije koriste virtualnu kameru kao dio animacijskog procesa. Postoji još jedna vrsta animacije, a to je STOP motion. Stop motion je tehnika animacije objekta ili osobe. U prijevodu stop motion znači zaustavljeni pokret, a odnosi se na način dobivanja prividno kontinuirane kretnje. Stop motion se dobiva tako da se objekt pomiče od strane animatora, dok se svaki pomak snima fotoaparatom, kadar po kadar. Kako bi pokret nastao ovom tehnikom izgledao što realnije, pomaci između kadrova trebaju biti što manji. Objekti koje snimamo najčešće su lutke ili figure od plastelina koje je lako namještati u položaje koji su nam potrebni. Svaka od navedenih tehnika ima svoje prednosti, ali kod izbora kojom tehnikom se koristimo možda je najbolje vratiti se na početak – shvatiti kao je animiranje vrsta umjetnosti, te pronaći za sebe najbolju tehniku kojom možemo ispričati priču.. Transkript: .