KOLIKO SLOŽENE MOGU BITI EMOCIJE Bok, emotivci. :) Danas pričamo o emocijama ili kako češće volimo reći - osjećajima. Pa prvo se zapitajte kako se osjećate danas, evo, baš sada? Osjećate možda emocije koje se u vama javljaju zbog neke okolnosti koja izaziva ugodu ili neugodu. Ali kad kažemo osjećaj mislimo i na dugotrajnije osjećaje poput ljubavi ili zahvalnosti, ali i na sve ono što na tjelesnoj razini osjećamo poput boli, gladi ili sitosti, i sve ono što našim osjetilima vida, njuha, sluha, okusa i dodira registriramo. Nekad je to teško opisati jer se u jednom trenutku možemo osjećati raznoliko, primjerice istovremeno i sretno i prestrašeno. Možda osjećamo sreću jer smo u razredu okruženi prijateljima, a ujedno i smo u strahu od testa koji kasnije slijedi. Nego, što mislite, zašto uopće imamo osjećaje, čemu služe, otkud dolaze, kako nastaju? Obično se osjećaji javljaju kao odgovor na neku situaciju u kojoj se nalazimo, često se pojave brzo, gotovo automatski i oblikovani su našim mislima. Nekada će ista situacija proizvesti različite osjećaje. Neki slavljenik koji o svom rođendanu pomisli “Uuu, jedva čekam zabavu i druženje!” sigurno se neće osjećati isto kao i ako pomisli “Joooj, sigurno neću dobiti poklon koji želim.” Dakle, ista situacija - rođendan, a različite misli oblikuju ili sreću ili ljutnju. Zna biti katkada zbunjujuće, no svejedno pokušajte svoje osjećaje podijeliti s nekime tko vam je blizak prije nego se s nama uputite u avanturu istraživanja koji se sve osjećaji uopće skrivaju u nama. Pa krenimo redom. Postoje osnovne emocije - sreća, tuga, ljutnja, strah, iznenađenje i gađenje. SREĆA - je ugodna emocija koja se javlja potaknuta brojnim razlozima, primjerice kada dobijemo dobru ocjenu, postignemo nešto oko čega smo se trudili, pomognemo nekome i sl. Nekada se javlja i samo ako razmišljamo o pozitivnim iskustvima. Izražavamo je na različite načine, najčešće osmjehivanjem, vedrim tonom glasa, razgovorom s drugima, pjesmom, plesom i slično. TUGA - za razliku od sreće je neugodna emocija. Najčešće se javlja kada nam se dogodi gubitak nečega što nam je vrijedno i daje nam vrijeme da se pomirimo s njime. Kada smo tužni, često plačemo, govorimo tiše. Neki od nas se vole osamiti i teško pokazuju svoju tugu, dok drugima odgovara tuđi zagrljaj. LJUTNJA - je emocija koja se javlja kada su neka naša pravila ili granice ugrožene, kada nam je nanešena neka nepravda. Ljutnju nije lako izraziti jer smo katkada toliko ljuti da bismo najradije nekog udarili ili nešto razbili. Stoga se katkada moramo suzdržati, no samim time ljutnja nije loša. Na nju možemo gledati kao na saveznika koji nas upozorava da je vrijeme da se zauzmemo za sebe i kažemo što nas smeta, no na prikladan način pazeći da ne povrijedimo sebe ili druge. STRAH - je neugodna emocija koja se javlja kao odgovor na neku situaciju koju procjenjujemo opasnom. Strah je katkada poput prijatelja koji nas čuva svojim upozorenjima jer želi da smo sigurni pa stoga često izbjegavamo situacije kojih se bojimo. Ok, to smo možda znali od prije, no jeste li znali da pod osnovne emocije spadaju i IZNENAĐENJE i GAĐENJE. Osnovne su jer su urođene i univerzalne svim ljudima, neovisno o tome kojeg su spola, gdje žive, kojoj kulturi pripadaju. Zanimljivo je da i neke životinje pokazuju osnovne emocije. A postoje i složene emocije koje su oblikovane iskustvima, odgojem, a nastaju kao kada pečemo kolač - miješanjem osnovnih emocija. Npr. RAZOČARENJE se javlja kada se pomiješaju tuga i ljutnja jer se neko naše očekivanje nije ostvarilo. Možete li sami nabrojati neke od složenih emocija? Tu spadaju ponos, sram, zavist, usamljenost, bijes, krivnja, ljubav, mržnja, umor, zbunjenost, dosada, smirenost, opuštenost i mnoge druge. Samo da napomenemo važnu stvar - ne postoje “dobri” i “loši” osjećaji. Postoje samo oni ugodni i neugodni, pa sljedeći put kada ih osjetiš, poželi im dobrodošlicu jer su nam oni dragocjeni prijenosnici poruka o nama samima i svijetu oko nas.. Transkript: .

ISKAZIVANJE EMOCIJA Emocije katkada znaju biti izvor zavrzlame. Sigurno ste se nekada našli u situaciji u kojoj niste znali kako biste opisali što osjećate. Kao da je u vama bura emocija, ili čak tornado, a nekada samo lagani povjetarac. A tek kako se u toj situaciji ponašati? Čak i kada znamo da je primjerice to što osjećamo ljutnja ili sreća, nije isto u kojem okruženju se nalazimo. Ne iskazujemo ljutnju jednako kod kuće i u školi, s prijateljem i u kontaktu s roditeljem ili učiteljem. Isto kao što se i ne radujemo na jednak način u školi i kod kuće, ili u poznatom i nepoznatom društvu. Ono što moramo razlikovati je doživljavanje od iskazivanja emocija. Neku emociju možemo doživjeti vrlo intenzivno, no iz različitih razloga nećemo ju jednakim intenzitetom iskazati. Odluka o tome da li emocije izabiremo pokazivati u svoj njihovoj punini ili katkada ublažiti ili skroz prikriti, ovisi o brojnim faktorima… O tome koliko smo inače otvoreni iskazivati svoje osjećaje, u koliko smo velikom društvu, koliko smo s nekime bliski, koliko se ugodno osjećamo, kakvu reakciju od druge osobe očekujemo i slično. Emocije iskazujemo prvenstveno kako bismo komunicirali. To činimo svojim tijelom - izrazima lica, tonom glasa, brzinom govora, gestama, pozama, smijehom ili pak suzama… Naš izraz lica i ton glasa drugima daje do znanja jesmo li sretni, tužni ili možda iznenađeni onime što su nam upravo rekli. To je i za njih vrlo važna spoznaja. Razmislimo o tome koliko nam je bitno prepoznavanje emocija u gestama i tonu glasa osoba u našoj okolini. Prepoznajući tuđu emociju, lakše se prilagodimo kontaktu s drugom osobom, katkada mijenjajući svoje ponašanje u skladu s time. Prisjetite se kako je katkada teško u dopisivanju razlučiti kako se osoba s kojom komuniciramo osjeća. Budući da ju ne vidimo, ne možemo znati kako je doživjela našu poruku, možemo samo pretpostaviti kakav joj je izraz lica, s kojim tonom govori poruku koju čitamo, stoga može lakše doći do nesporazuma. Zato smo skloni u pisanju koristiti emojije, kako bismo bar dijelom prenijeli informaciju o tome kako se osjećamo. No osim što emocije iskazujemo svojim tijelom, dodavanjem emojija u dopisivanju, još ju možemo iskazati i riječima. To činimo tako što naprosto imenujemo što osjećamo - “raduje me”, “bojim se”, “ljutim se” i sl. To je katkada teško. No iznimno je važno svoje emocije komunicirati. Različiti ljudi na različite načine iskazuju emocije - kroz likovno stvaralaštvo, pisanje, skladanje, pjevanje, ples. Okušaj se i ti u nečemu i unesi svoju emociju u to što radiš. I naposlijetku, jedna od najljepših posljedica iskazivanja emocija je povezivanje i razvoj bliskosti s drugim ljudima. Primijetite ubuduće kako se s nekom osobom dublje povežete zbog zajedničke doživljene emocije kao i kako se osjećate bolje kada netko primijeti vaše emocije i pruži vam podršku i razumijevanje.. Transkript: .