Da je vještica biti lako, vještica bi bio svatko Grička vještica lik je u romanu spisateljice Marije Jurić Zagorke koji je baziran na istinitoj priči pekarice iz Zagreba, udovice Barice Cindek. Iako je priču o progonu vještica autorica odjenula u romantičarsko i pustolovno ruho, život žena optuženih da su ''coprnice'' bio je sve samo ne romantičan i pustolovan. Barica Cindek bila je pekarica na trgu Sv. Marka. Priča se da je bila jako lijepa, a kako je bila udovica, horde muškaraca su se uvijek skupljale oko njezinog štanda. Osim što je bila lijepa, bila je i vrlo uspješna kao trgovac te je zbog toga privukla zavist susjednih prodavača i muškaraca koji je nisu uspjeli osvojiti. U to vrijeme nije trebalo puno da budete optuženi za ''copranje''. Bilo je dovoljno da se odijevate upadljivo, jedete meso ili gibanicu ili pak da na tijelu imate puno madeža koji su se smatrali ''vražjim biljegom'' ili da kod nekoga potaknete ljubomoru i zavist. Optužene vještice bile su većinom zrele žene koje su kako bi priznale krivnju zatvarali i danima mučili na raznim spravama za mučenje. Posebno su bili okrutni s onima koje su se bavile travarstvom ili medicinom. Progon vještica kulminirao je u ranom novom vijeku kada su gradske civilne vlasti preuzele suđenja, no prvi progoni vještica u Zagrebu zabilježeni su i u spisima iz srednjeg vijeka, točnije iz 1360. godine. Prve ''coprnice'' bile su Alica i Margareta, a uhićene su zbog čaranja i vračanja. Sudilo im se na srednjovjekovni način, a njihovu krivnju pred sucima je trebao dokazati fiškuš (tužitelj). Postojali su slučajevi kada optužene vještice nisu htjele priznati ono za što su ih teretili ili slučajevi gdje nisu bile ''uhvaćene na djelu''. Tada su mogle biti oslobođene ako bi prisegnule pred poštenim ljudima rotnicima - koji su također pristali pred sudom prisegnuti u njihovu nevinost. Svaki sud je odlučivao koliko rotnika treba biti da bi se oslobodila neka vještica. U slučaju Alice i Margarete, morale su naći pet rotnika, a zakletvu o svojoj čestitosti polagale su zadnje, šeste po redu. Takav običaj suđenja zadržao se u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj sve do 17. stoljeća tj. do vremena torture, kada su priznanja vještica iznuđivana mučenjem od strane henkara – mučitelja, na različitim spravama za mučenje. Prije nego bi bile mučene, često su nad njima provođeni razni pokusi kojima bi se dokazala njihova krivica. Neki od pokusa bili su '' Pokus s vagom'' – vještice su morale biti lagane pa su sve žene lakše od 35 kg bile proglašavane vješticama, zatim ''Pokus s iglom - u kojem se smatralo da vješticu treba iglom ubosti na mjesto ''vražjeg biljega'' te ako ju probadanje ne boli, vještica je. U ''pokusu s vodom'' vještice bi bacali u rijeke, a one koje isplivaju na površinu jer su lagane, proglasili bi krivima. Slučaj Barice Cindek detaljno je opisan u sudskim spisima iz tog vremena. Barica je optužena da je u džepu imala vraga s kojim je mamila nemoćne muškarce na svoj štand te je zbog toga zatvorena i mučena. Na trenutak se činilo da je njezina teška sudbina zapečaćena i da je za njezine optužbe čeka lomača. No istraga je pokazala da je ljubomora bio glavni razlog zašto je Barica bila optužena. Naime, gradski notar Ladislav Sale, zaljubio se u lijepu udovicu, a kada ga je ona odbila odlučio ju je optužiti da je ''coprnica''. Kako bi zapečatio njezinu sudbinu, nagovorio je tri žene optužene da su coprnice da posvjedoče kako je Barica s njima provodila vračanja što je u to vrijeme značilo neospornu krivicu. U daljnjem tijeku istrage saznalo se da je navedeni notar primio mito, a kako nije pronađen nikakav ''vražji biljeg'' na Baričinom tijelu suci su odlučili ponovno ispitati svjedoke. Nakon što su tri vještice opovrgnule svoje iskaze na putu do Zveždišća – mjesta gdje su se na Tuškancu spaljivale vještice, Baricu su 16.2. 1743.godine morali za ovaj slučaj oslobodit optužbi i pustiti iz zatvora. Nekoliko mjeseci kasnije Barica je bila ponovno optužena te je svoj život ipak skončala na lomači. Pod utjecajem ideja prosvijećenog apsolutizma progoni vještica su polako prestajali. Tadašnja uredba carice Marije Terezije iz 1758. godine u kojoj je navedeno da ''se svaka izrečena osuda donesena zbog čarobnjaštva mora podnijeti njezinom cesarskom kraljevskom Veličanstvu na daljnje milostivo kraljevsko rješenje.'' pridonijela je postepenom smanjenju osuda jer se niti jedan sudac više nije usudio tražiti caričin pristanak za suđenje protiv vještica pa su se procesi ubrzo prestali voditi.. Transkript: .