WEBVTT
00:00:00.360 --> 00:00:05.720
Ponašanje je način na koji vladamo sobom i
pokušavamo kontrolirati svijet i ljude u njemu,
00:00:05.720 --> 00:00:09.640
s ciljem zadovoljavanja svojih osnovnih psiholoških potreba.
00:00:09.640 --> 00:00:13.720
Po stajalištima realitetne terapije, te su potrebe:
00:00:21.440 --> 00:00:28.640
Svi ljudi imaju iste potrebe, ali su specifični
načini na koje ih žele zadovoljiti, a ovisni su o njihovim
00:00:28.640 --> 00:00:33.400
posrednim i neposrednim iskustvima
za koja vjeruju da su dobra za njih.
00:00:33.400 --> 00:00:38.560
Ponašanja su uvijek naši najbolji pokušaji
zadovoljavanja potreba u određenom trenutku.
00:00:38.560 --> 00:00:46.520
Prema teoriji izbora, kad je o našim ponašanjima riječ,
važno je znati da su sva naša svjesna ponašanja izabrana.
00:00:46.520 --> 00:00:50.320
Nema ponašanja bez smisla, svrhe i dobiti.
00:00:50.320 --> 00:00:57.240
Čak i kada nešto radimo iz altruističnih pobuda,
postoji dobit za nas same - primjerice vjerovanje
00:00:57.240 --> 00:01:01.320
da smo dobra osoba koja pomaže
drugima je dobit za nas.
00:01:01.320 --> 00:01:06.800
Ono o čemu trebamo voditi brigu kad
zadovoljavamo svoje potrebe je da i drugi ljudi,
00:01:06.800 --> 00:01:10.280
koji žive uz nas, imaju svoje
potrebe, i da ih žele zadovoljiti.
00:01:10.280 --> 00:01:15.400
Mi ne možemo zadovoljiti potrebe
drugih, ni oni naše, ali možemo biti dobra
00:01:15.400 --> 00:01:20.840
okolnost za druge, da im uz nas bude
lakše ostvariti svoje želje i očekivanja.
00:01:20.840 --> 00:01:25.800
Često možda čuješ kako je netko nekog
na nešto nagovorio, natjerao ga da učini
00:01:25.800 --> 00:01:30.880
nešto što nije želio, a on pristao, jer je
morao ili je “po prirodi” povodljiv.
00:01:30.880 --> 00:01:37.400
Da je to istina, značilo bi da netko drugi ili
okolnosti mogu upravljati našim životima.
00:01:37.400 --> 00:01:38.600
Ali to nije tako!
00:01:38.600 --> 00:01:45.200
Mi smo uistinu jako moćna bića i sami
upravljamo svojim životom i svojim ponašanjima,
00:01:45.200 --> 00:01:48.200
u svakom trenu, najbolje što znamo.
00:01:48.200 --> 00:01:53.600
Dakle, drugi nas ljudi ne mogu učiniti
nesretnima, niti nas mogu učiniti sretnima.
00:01:53.600 --> 00:01:58.560
Kada pristanemo na nešto što netko drugi
od nas traži (a nama se ne sviđa), uvijek
00:01:58.560 --> 00:02:01.520
pristajemo s nekim razlogom i nekom dobiti.
00:02:01.520 --> 00:02:07.160
Dobit može biti izbjegavanje posljedice,
želja za dopadanjem ili neki drugi benefit.
00:02:07.160 --> 00:02:11.200
Naš pristanak odnosno naše
ponašanje je uvijek naš izbor!
00:02:11.200 --> 00:02:14.680
Često čujemo osobe kako
kažu: “Nisam imao izbora.”
00:02:14.680 --> 00:02:19.600
Imajući izbore, uvijek biramo ono za što
u tom trenutku vjerujemo da bi moglo biti
00:02:19.600 --> 00:02:24.120
dobro za nas, jer je u ljudskoj prirodi da
uvijek radimo najbolje za sebe.
00:02:24.120 --> 00:02:28.360
Možda nam se s odmakom učini da
smo mogli napraviti bolji izbor, ali u
00:02:28.360 --> 00:02:32.320
trenutku donošenja odluke, to je bilo
najbolje što nam je palo na pamet.
00:02:32.320 --> 00:02:36.400
Ako gledajući ovaj video razmišljaš o
onima koji rade protiv sebe
00:02:36.400 --> 00:02:42.520
(jer se samopovređuju primjerice) -
čak i oni rade za sebe, s namjerom da smanje bol.
00:02:42.520 --> 00:02:47.960
To čine na taj način jer ne znaju da postoje
bolji izbori, a trenutna percepcija stvarnosti
00:02:47.960 --> 00:02:53.720
im se čini tako bolnom, da je žele prekinuti, a
ne vjeruju da uopće može biti boljom.
00:02:53.720 --> 00:02:57.960
A, može! Dok god je živ čovjek ima prilike!