Da možete nešto promijeniti u prošlosti, biste li to učinili? Ako je odgovor potvrdan, što bi to bilo?
Trenutno, u sadašnjosti, također često upadamo u zamku nezadovoljstva jer želimo promijeniti okolnosti, druge ljude ili neki dio sebe. No čak i u slučaju kada je promjena moguća, njoj neizbježno prethodi korak prihvaćanja. Više o tome pogledajte u videozapisu koji slijedi.
O PRIHVAĆANJU Mnogi od nas kad čuju riječ Prihvatiti pomisle na prepuštanje ili toleriranje svojih ili tuđih osobina, emocija i ponašanja. Prihvatiti sebe i druge onakvim kakvima jesmo znači u prvom redu aktivno reagirati na način da potpuno osvijestimo svoje emocije, misli, ponašanja i tjelesne senzacije. Na taj način postajemo sve više svjesniji svog iskustva, kao kad u ruci držimo lomljivu stvar koju pozorno i mirno promatramo. Cilj prihvaćanja nije da se osjećamo bolje već u prvom koraku, nego da što potpunije osjećamo sve emocije, i one ugodne i one neugodne, kako bismo mogli što potpunije živjeti svoj život. Primjerice moramo prihvatiti da ponekad nismo savršeno dijete, da smo osrednji matematičari, da smo izvrsni prijatelji, no da smo slabo organizirani. Kada govorimo o „prihvaćanju“, ne mislimo na prihvaćanje situacije kao zadane i nepromjenjive. Primjerice, ne znači da ako smo sebe prihvatili kao osrednjeg matematičara, da je to nešto zapisano u kamenu. Prihvaćanje je samo prvi korak, nakon kojeg je moguće započeti proces promjene, i raditi na tome da postanemo bolji matematičari. Kao kada stavite svoju ruku na vruću peglu, kad osjetite bol povući ćete ju. Da bismo povukli ruku, prvo moramo osvijestiti i prihvatiti činjenicu da nas boli. No to ne znači da prihvaćanjem te boli, naša ruka nužno ostaje na vrućoj pegli. Da navedemo i ekstremnije primjere, ako nas netko zlostavlja, rješenje nije „prihvaćanje zlostavljanja.” Ili ako imamo problem ovisnosti, rješenje nije “prihvaćanje ovisnosti”. Rješenje bi bilo prihvaćanje poriva za korištenjem droga, prihvaćanje osjećanja gubitaka koji može nastati kao posljedica odustajanja od svoje omiljene strategije nošenja s problemima, ili prihvaćanje emocionalne boli koja će nastati kada se prestanemo oslanjati se na droge i alkohol u regulaciji naših emocija. Suprotno prihvaćanju je izbjegavanje. Izbjegavanjem svojih emocija, osobina i iskustva možemo izgubiti sebe. Izbjegavajući bol, gubimo priliku iz te boli nešto naučiti. Boli postoje u svakom obliku od fizičkih do psiholoških i daju nam različite informacije. Ako nas izda prijatelj, osjetit ćemo ljutnju i razočarenje. Ako previše treniramo, možemo dobiti upalu mišića. Ako puno učimo dan prije ispita iz matematike, bit ćemo umorni. Ako se sjetimo jedinice iz prošlog testa bit ćemo tužni. Uzmimo naprimjer osobu koja je doživjela nekoliko paničnih napada za vrijeme pisanja testa iz nekog predmeta primjerice matematike te koja zbog toga počinje izbjegavati testove i školu. Ako ta osoba želi završiti razred, na kraju će morati doći vrijeme kad će ponovno krenuti u školu i pisati testove. To ne znači da će njena anksioznost tada magično nestati. Ona će se morati suočiti sa svojom anksioznošću i prihvatiti je. Ako je za nju anksioznost neprihvatljiva, nikada ju neće prevladati. Ako odlučimo pričekati da anksioznost nestane kako bismo ponovno počeli živjeti, velika je šansa da nikada nećemo dočekati taj početak. Ironično je da jedino prihvaćanjem možemo krenuti naprijed. Stoga razmislite o sebi što to trebate prihvatiti kako biste imali bolji odnos sa sobom i drugima te krenuli u svjetliju budućnost!. Transkript: .
Katkada spremnije prihvatimo tuđe mane i nedostatke nego što to činimo za sebe. Tada smo strogi prema sebi, pokazujemo otpor ili izbjegavamo suočavanje sa svojim lošim stranama. Čest je primjer prihvaćanje sebe kao nedovoljno dobroga ili osrednjega matematičara, i to tako što vjerujemo da je to zadano stanje i prestajemo se truditi da poboljšamo svoje matematičke vještine. Je li to zaista tako ili je vrijeme da napravimo prvi korak i damo sebi priliku za istinske promjene?
Kakav sam ja matematičar?
Riješite upitnik i procijenite kako sebe vidite kao matematičara. Važno je napomenuti da rezultati koje ćete dobiti ne moraju biti stvarni pokazatelj vaših "matematičkih sposobnosti", već samo vaš pogled na sebe kao na dobroga ili lošega matematičara. Pokušajte na sličan način testirati svoje prihvaćanje nekih drugih osobina.
Umjesto ignoriranja teških misli i emocija ili prenaglašavanja “pozitivnoga mišljenja”, prihvatite svoje misli i emocije voljno, s radoznalošću i suosjećanjem.