Učitavanje
Međupredmetna tema
Održivi razvoj
Veličina slova
Naslovna slika
Interaktivni sadržaj za učenike

Tko je jači, taj resurse izvlači!

1. razred srednje škole

2. razred srednje škole

Odgojno-obrazovna očekivanja

Neokolonijalizam

Sigurno znate što je kolonijalizam. A znate li što je neokolonijalizam?

Ako ne znate, možete to saznati gledajući sljedeći videozapis.

Nejednakost prihoda Ekonomski neokolonijalizam izvlači ljudske i prirodne resurse siromašne države u korist ekonomije bogatih država. Ako damo kredit siromašnijoj državi, može nam se činiti da joj pomažemo. No što ako je pritom obvežemo da spusti carine i ostale zaštitne mehanizme te omogući našim uhodanim i bogatim tvrtkama da nesmetano prodaju svoje proizvode i usluge na svojem tržištu? Njezine tvrtke vjerojatno nisu sposobne konkurirati našim tvrtkama pa smo stvorili savršene uvjete za to da ta država postane ovisna o nama i da zadržimo i povećamo svoju ekonomsku nadmoć bez obzira što službeno ta država nije naša kolonija. Kako? Jednostavno! Novci koje smo im posudili jako će brzo pronaći svoj put k nama u obliku dobiti za vlasnike tvrtki iz naše države. Tako ćemo ujedno smanjiti sposobnost siromašnije države da otplaćuje dug prema nama. To znači da će se ta država vjerojatno morati ponovno zadužiti da bi mogla otplaćivati kamate prošlog duga. I tako u nedogled - osiguravamo si položaj u kojemu naša ekonomska moć raste praktički sama od sebe, dok siromašnija država mora stalno trčati u toj nepoštenoj utrci da ne bi bankrotirala. Pritom često mora donositi odluke koje nisu u njenom interesu. Na primjer, umjesto da stanovništvo uzgaja hranu za vlastite potrebe, država će potaknuti ekološki destruktivan uzgoj izvoznih kultura u nadi da će ih prodati na svjetskom tržištu i tako doći do deviza kojima će otplatiti dug, ili će pak prodati svoja prirodna bogatstva stranim tvrtkama ili državama za male novce i uz slab nadzor. Ako smo mi u ulozi bogatije države, čak nećemo ni svi mi jednako profitirati od tog bešćutnog modela, nego prvenstveno vlasnici naših banaka i velikih korporacija, koji će zahvaljujući višku novca moći financirati političare koji će štititi njihove interese. Inače bismo postavili pravila međunarodne trgovine i financija koja bi doista pomogla svim državama da se razviju. A kao što se neokolonijalizam događa između država, tako se događa i unutar država, između dijela društva koji ima imovinu pa je može iznajmljivati, i onih koji nisu vlasnici imovine pa je moraju unajmljivati. Kao primjer možemo uzeti stanove. Najmodavcima i bankama je lakše uložiti zaradu od stanarine ili kamate na kredit u kupnju novih stanova, dok najmoprimci ulažu energiju i vrijeme u to da zarade za podmirenje mjesečnih obveza. I tako se imovina i prihodi sele iz siromašnijih u bogatije slojeve stanovništva, osim ako poreznom politikom odlučimo stvoriti pravednije društvo.. Transkript: .

Koliko se razlikuju kolonijalizam i neokolonijalizam? Živite li u državi koja je u ovisnom neokolonijalnom odnosu ili u državi koja ima ulogu neokolonizatora? Uočavate li podjelu i unutar države? Kako prekinuti krug ovisnosti?

Dijagram nejednakosti prihoda

Jeste li čuli za Forbesovu listu? To je lista najbogatijih ljudi na svijetu. Usporedite bogatstvo trenutno najbogatijeg čovjeka na svijetu s ovogodišnjim proračunom Republike Hrvatske. Usporedite sada taj proračun s podatkom da se ukupno bogatstvo 50 najbogatijih Hrvata procjenjuje na otprilike 4.5 milijarde eura.

Uočavate li nejednakosti u društvu?

Proučite dijagrame o udjelima prihoda po društvenim slojevima u raznim zemljama svijeta, a potom u nastavku zadatka riješite kviz.

Jesu li nejednakosti svuda jednake? Kako nejednakost i siromaštvo utječu na dobrobit?

Osmislite nekoliko mjera kojima bi bogatije države i(li) pojedinci, kroz pravedno ulaganje novaca u gospodarstva slabije razvijenih država, ili poticanje razvoja poduzetništva kod manje imućnog sloja, smanjili sve dublji jaz između bogatih i siromašnih.

Između sluge i gospodara, roba i
gospodina, ne ima jednakosti, ne ima
slobode, ne ima bratimstva. Ne ima
blagoslova, nego prokletstvo.

Ivan Mažuranić