Prije provedbe aktivnosti dogovorite se s učenicima da pročitaju određenu priču iz zbirke kratkih šaljivih priča (npr. Sempé/Goscinny, Nikica). Na početku aktivnosti razgovorom istražite što je učenike nasmijalo, što misle o glavnom liku te čime objašnjavaju njegovo povremeno neobično ponašanje. Neka uoče duljinu priče u odnosu prema dosad pročitanima. Zatim definirajte kratku priču. Odredite njezinu podvrstu kao kratku šaljivu priču s obzirom na pristup temi.

Nakon toga učenici rade u paru. Izradite dokument u digitalnom alatu Word sa zadatcima za učenike. Učenici rješavajući zadatke prepoznaju pripovjedača u tekstu i dokazuju ga citatima iz teksta. Raspravljaju o načinima na koje pisac stvara humor. Uočavaju i tumače dijalog kao pripovjedni postupak. U istom dokumentu izradite i dvostupačnu tablicu kojom se prate postupci i unutarnje osobine likova. Dogovorite s učenicima da različiti parovi bilježe osobine različitih likova (ovisno o tome koliko je likova u priči). Parovi se zatim spajaju u grupe (bit će to grupe od najviše šest učenika) prema tome koji su lik karakterizirali. Neka u grupama budu parovi koji su karakterizirali različite likove. Učenici u grupama razmjenjuju rezultate svojih promišljanja, uspoređuju ih i komentiraju, iznose svoje mišljenje o mogućnostima poboljšanja i korigiranja odgovora. Sažimaju bitno o novim sadržajima zapisujući bilješke u digitalnom alatu OneNote. Grupe odabiru o kojem će liku i koje će odgovore na postavljene zadatke objaviti kako ne bi došlo do gomilanja istih podataka.

Učenici zatim dobivaju zadatak stvaralački prepričati priču u 3. licu mijenjajući njezin završetak. Svatko individualno piše svoju priču prema smjernicama, a uratke objavljuju na digitalnoj oglasnoj ploči koju prethodno izradite s pomoću digitalnog alata Padlet. Učenici čitaju priče, uspoređuju ih, biraju najbolje i objašnjavaju razloge za svoj odabir.

Kod prilagodbe scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama u razvoju i učenici sa specifičnim teškoćama učenja čine heterogenu skupinu te da odabir metoda i postupaka prilagodbe treba temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i na obilježjima same teškoće. Preporučuje se da se učenik s teškoćama smjesti u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobio odgovarajuću podršku i pomoć prilikom zadavanja i izvršavanja aktivnosti. Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Učeniku s teškoćama unaprijed pošaljite temu nastavnoga sata, radne listove, ključne riječi ili vizualni raspored sata te mu na taj način osigurajte interakciju i suradnju, a smanjite frustraciju.

Učeniku s teškoćama osigurajte dodatno vrijeme za izvršavanje zadatka. Omogućite uporabu vizualnih pomagala, kao što su slike ili fotografije, kako bi se olakšalo razumijevanje pojmova. Koristite se vizualnim rasporedom. Koristite se jasnim i jednostavnim jezikom koji je prilagođen sposobnostima učenika. Usredotočite se na ključne aspekte zadatka koji se mogu lakše razumjeti, a ostavite druge dijelove zadatka za kasnije vježbanje. Pružite povratne informacije i podršku nakon izvršavanja zadatka, kako bi se učenicima pomoglo u razumijevanju pojma i daljnjem razvoju vještina.

Provjerite razumije li učenik korištenje zadanih alata. Ako za učenika izrađujete pisane upute, rabite povećani font, Arial ili Calibri, veličine barem 14 pt, s povećanim razmakom između riječi i redova. Ako učenik s teškoćama bolje surađuje i uspješniji je koristeći digitalni alat, zamijenite izradu hamera nekim od dostupnih alata. Pohvalite učenika s teškoćama radi stvaranja pozitivne slike o sebi i veće motiviranosti. Učenika s teškoćama nemojte izlagati predstavljanju rada ako se svojevoljno ne javi. Prilikom korištenja alata prilagodite svjetlo i kontrast na zaslonu. Ako je u razredu učenik s poremećajem aktivnosti i pažnje, omogućite da njegova grupa bude prva koja izlaže. Tijekom izlaganja rada uvjerite se da je učeniku ugodno. U grupi s učenikom s oštećenjem jezično-govorne glasovne komunikacije i specifičnim teškoćama u učenju dogovorite da rad izlaže vršnjak ili prilagodite način izlaganja. Neka učenik s teškoćama bude aktivni sudionik u skladu sa svojim mogućnostima, a ne pasivni promatrač.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama. Također, potražite Smjernice za rad s učenicima s teškoćama i savjete učiteljima na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju.

Učenici mogu istražiti mrežu i pronaći kratku šaljivu priču drugoga, novoga autora. Neka je pripreme za predstavljanje na sebi najbliži način, a zatim i predstave u razredu da bi druge učenike motivirali za čitanje.

Zatražite od učenika da u nekoliko rečenica u pisanom obliku ispričaju smiješnu situaciju koja se dogodila u njihovoj obitelji. Kasnije svoje zapise čitaju učenici koji to žele.
Zatim pročitajte učenicima kratku šaljivu priču. Učenici nakon čitanja crtaju lik koji su najjasnije mogli zamisliti izražavajući doživljaj priče na taj način. Objavljuju crteže na zajedničkom razrednom mrežnom mjestu, naprimjer u digitalnom alatu MS Teams. Učenici komentiraju najbolje nacrtane, najsmješnije ili najoriginalnije crteže.
Nakon toga na temelju pročitane priče u grupama izrađuju sažetak bitnih obilježja kratke šaljive priče. Istražuju obilježja priče koju su čitali i slušali – duljinu, piščev pristup sadržaju/temi, temu, vrstu pripovjedača, dijalog, postupke karakterizacije lika. Nakon toga iznose rezultate rada i raspravljaju o njima.
Kad dovrše raspravu, ponovno ih podijelite u grupe. Svaka grupa treba osmisliti svoj kviz s pomoću digitalnog alata Plickers u kojem će upotrijebiti i dijelove teksta pročitane priče da bi provjerili poznavanje obilježja kratke šaljive priče i razumijevanje njezina sadržaja.

Kod prilagodbe scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama u razvoju i učenici sa specifičnim teškoćama učenja čine heterogenu skupinu te da odabir metoda i postupaka prilagodbe treba temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i na obilježjima same teškoće. Preporučuje se da se učenik s teškoćama smjesti u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobio odgovarajuću podršku i pomoć prilikom zadavanja i izvršavanja aktivnosti. Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Učeniku s teškoćama unaprijed pošaljite temu nastavnoga sata, radne listove, ključne riječi ili vizualni raspored sata te mu na taj način osigurajte interakciju i suradnju, a smanjite frustraciju.

Učeniku s teškoćama osigurajte dodatno vrijeme za izvršavanje zadatka. Omogućite uporabu vizualnih pomagala, kao što su slike ili fotografije, kako bi se olakšalo razumijevanje pojmova. Koristite se vizualnim rasporedom. Koristite se jasnim i jednostavnim jezikom koji je prilagođen sposobnostima učenika. Usredotočite se na ključne aspekte zadatka koji se mogu lakše razumjeti, a ostaviti druge dijelove zadatka za kasnije vježbanje. Pružite povratne informacije i podršku nakon izvršavanja zadatka, kako bi se učenicima pomoglo u razumijevanju pojma i daljnjem razvoju vještina.

Provjerite razumije li učenik korištenje zadanog alata Plickers. Ako za učenika izrađujete pisane upute, rabite povećani font, Arial ili Calibri, veličine barem 14 pt, s povećanim razmakom između riječi i redova. Ako učenik s teškoćama bolje surađuje i uspješniji je koristeći digitalni alat, zamijenite izradu hamera nekim od dostupnih alata. Pohvalite učenika s teškoćama radi stvaranja pozitivne slike o sebi i veće motiviranosti. Učenika s teškoćama nemojte izlagati predstavljanju rada ako se svojevoljno ne javi. Prilikom korištenja alata prilagodite svjetlo i kontrast na zaslonu. Ako je u razredu učenik s poremećajem aktivnosti i pažnje, omogućite da njegova grupa bude prva koja izlaže. Tijekom izlaganja rada uvjerite se da je učeniku ugodno. U grupi s učenikom s oštećenjem jezično-govorne glasovne komunikacije i specifičnim teškoćama u učenju dogovorite da rad izlaže vršnjak ili prilagodite način izlaganja. Neka učenik s teškoćama bude aktivni sudionik u skladu sa svojim mogućnostima, a ne pasivni promatrač.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama. Također, potražite Smjernice za rad s učenicima s teškoćama i savjete učiteljima na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju.

Učenici mogu samostalno napisati priču na temelju zapisa o smiješnoj zgodi u svojoj obitelji. Neka je obogate opisom vanjskog izgleda likova, opisom unutarnjeg prostora i vanjskog prostora, ovisno o tome gdje se radnja dogodila. Mogu je poslije pročitati pred cijelim razredom, ali i svojim ukućanima ako žele.

Učenici sami biraju jednu priču iz zbirke kratkih šaljivih priča koju će pripremiti za interpretativno čitanje. Metodom slučajnog odabira odredite troje učenika koji će čitati odabrane priče koje trebaju biti različite. Prije početka čitanja komentirajte s učenicima razloge takva odabira i uputite ih na poštivanje vrednota govorenoga jezika prilikom čitanja.

Zatim učenici interpretativno čitaju priču po priču. Nakon svakoga čitanja ostali učenici iznose doživljaj, književno se interpretira tekst, prepoznaju se i navode bitna obilježja kratke šaljive priče. Učenicima nakon toga ponudite odabir jedne priče koju će sažeto prepričati u pisanom obliku da bi se pripremili za aktivnost koja će uslijediti.

Kad sažeto prepričaju odabranu priču, učenici se dijele u parove i uspoređuju svoje tekstove. Dorađuju, krate ili dodaju rečenice u svojim sažetcima. Zatim u paru na temelju sažetka izrađuju istoimeni strip u digitalnom alatu Toon Doo. Dopušteno im je mijenjati dijaloge, ali trebaju zadržati fabularnu nit i likove iz priče. Kad dovrše strip, dijele ga na digitalnoj oglasnoj ploči oblikovanoj s pomoću digitalnog alata Lino.

Kod prilagodbe scenarija važno je imati na umu to da učenici s teškoćama u razvoju i učenici sa specifičnim teškoćama učenja čine heterogenu skupinu te da odabir metoda i postupaka prilagodbe treba temeljiti na individualnim obilježjima pojedinog učenika (snagama, potrebama, specifičnim interesima i slično), kao i na obilježjima same teškoće. Preporučuje se da se učenik s teškoćama smjesti u prvu klupu ili u neposrednu blizinu učitelja kako bi dobio odgovarajuću podršku i pomoć prilikom zadavanja i izvršavanja aktivnosti. Postupke prilagodbe važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće koja je prisutna kod učenika (sa psihologom, edukacijskim rehabilitatorom, logopedom...).

Učeniku s teškoćama unaprijed pošaljite temu nastavnoga sata, radne listove, ključne riječi ili vizualni raspored sata te mu na taj način osigurajte interakciju i suradnju, a smanjite frustraciju.

Učeniku s teškoćama osigurajte dodatno vrijeme za izvršavanje zadatka. Omogućite uporabu vizualnih pomagala, kao što su slike ili fotografije, kako bi se olakšalo razumijevanje pojmova. Koristite se vizualnim rasporedom. Koristite se jasnim i jednostavnim jezikom koji je prilagođen sposobnostima učenika. Usredotočite se na ključne aspekte zadatka koji se mogu lakše razumjeti, a ostaviti druge dijelove zadatka za kasnije vježbanje. Pružite povratne informacije i podršku nakon izvršavanja zadatka, kako bi se učenicima pomoglo u razumijevanju pojma i daljnjem razvoju vještina.

Provjerite razumije li učenik korištenje zadanih alata. Ako za učenika izrađujete pisane upute, rabite povećani font, Arial ili Calibri, veličine barem 14 pt, s povećanim razmakom između riječi i redova. Ako učenik s teškoćama bolje surađuje i uspješniji je koristeći digitalni alat, zamijenite izradu hamera nekim od dostupnih alata. Pohvalite učenika s teškoćama radi stvaranja pozitivne slike o sebi i veće motiviranosti. Učenika s teškoćama nemojte izlagati predstavljanju rada ako se svojevoljno ne javi. Prilikom korištenja alata prilagodite svjetlo i kontrast na zaslonu. Ako je u razredu učenik s poremećajem aktivnosti i pažnje, omogućite da njegova grupa bude prva koja izlaže. Tijekom izlaganja rada uvjerite se da je učeniku ugodno. U grupi s učenikom s oštećenjem jezično-govorne glasovne komunikacije i specifičnim teškoćama u učenju dogovorite da rad izlaže vršnjak ili prilagodite način izlaganja. Neka učenik s teškoćama bude aktivni sudionik u skladu sa svojim mogućnostima, a ne pasivni promatrač.

Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama. Također, potražite Smjernice za rad s učenicima s teškoćama i savjete učiteljima na stranicama Hrvatske udruge za disleksiju.

Učenici mogu postati pripovjedači priče koja im se posebno svidjela. Ovaj je put moraju ispripovijedati baš onako kako je napisana, bez preinaka. Stoga se trebaju jako dobro pripremiti i promisliti o tome kako da što bolje glume u dijalozima i budu što izražajniji tonom, intonacijom, naglaskom i rečeničnim naglaskom u pripovjednim dijelovima. Pomognite im u tome tome i savjetujte ih. Neka zatim vježbaju pripovijedanje. Kad budu spremni, postaju razredni pričoznalci – pripovjedači.