Na početku aktivnosti razgovarajte s učenicima o tome što je to psihološka otpornost, ali i o karakteristikama psihički zdrave osobe. Zajedno se prisjetite činjenice da osoba koja ima dobro mentalno zdravlje, ima visoku razinu funkcioniranja, visoku razinu socijalne i emocionalne dobrobiti te otpornost na životne stresore. U ovoj ćete se aktivnosti usmjeriti upravo na posljednje navedeno, odnosno na psihološku otpornost čovjeka koja uključuje tjelesnu, mentalnu, emocionalnu i socijalnu otpornost.
Objasnite učenicima da tjelesna otpornost podrazumijeva lagane fizičke vježbe (npr. ustati i razgibati se). Tjelesnom aktivnošću ubrzava se kolanje krvi našim organizmom, potiče se izlučivanje „hormona sreće“, neurotransmitera dopamina i serotonina čiji je nedostatak temelj depresije.
Mentalna otpornost uključuje brigu o našim mentalnim procesima kojima upravlja mozak. Uključuje, ukratko, brigu o mozgu. Pitajte učenike o tome što misle, kojim bismo vježbama mogli razvijati svoj mozak i potaknuti ga na to da radi (npr. nabrojite nastavke za padeže u latinskom jeziku, prisjetite se svih muških glasova u zboru, prisjetite se koje je Hrvatska zauzela mjesto na posljednjem svjetskom prvenstvu te s kim su hrvatski nogometaši igrali posljednju utakmicu).
Emocionalna otpornost znači namjerno izazivanje ugodnih emocija. Pitajte učenike o tome što sve u njih izaziva ugodne emocije. Je li to gledanje filmova na YouTubeu o slatkim životinjama ili onih koji prikazuju neke nespretne i smiješne failove, slušanje glazbe koju vole ili što drugo? Ključno je da učenici navedu aktivnost nakon koje su dobrog raspoloženja.
Socijalna otpornost odnosi se i na ljude koji nas okružuju. Neka učenici navedu kako im drugi ljudi mogu pomoći da se osjećaju bolje. Osjećaju li se bolje nakon dugog telefonskog razgovora s najboljim prijateljem? Ili kad ih zagrli osoba koju vole?
Nakon objašnjenja svih vrsta otpornosti, podijelite učenike u parove. Svaki će par osmisliti jednu vježbu za poticanje razvoja psihološke otpornosti. Podijelite četiri vrste otpornosti (tjelesnu, emocionalnu, mentalnu i socijalnu) ravnomjerno među parove, i to tako da svaki par osmisli jednu vježbu vezanu za određenu vrstu otpornosti. Nakon otprilike pet minuta, kad učenici osmisle vježbe, potaknite ih na provođenje tih vježbi u razredu. Svaki par neka pročita svoju vježbu naglas, a cijeli razred neka tu vježbu i izvede. Zatim potaknite učenike na raspravu o tome kako su im se svidjele vježbe, jesu li im pomogle u smanjenju stresa, misle li da su korisne i hoće li ih povremeno primjenjivati u svakodnevnom životu. Nakon rasprave ulogirajte se u digitalni alat Quick Time Player kojem ćete Vi pristupiti putem e-laboratorija. Svrha tog alata jest izrada audiosadržaja s uputama za sve vježbe koje su učenici osmislili. Snimite učenike kako čitaju svoje vježbe, i to tako da ih čita samo jedan učenik u paru. Upozorite ih na to da trebaju čitati polagano i smireno. Najprije snimite vježbe kojima se potiče tjelesna otpornost, zatim vježbe za mentalnu otpornost pa one kojima se potiče na emocionalnu otpornost i na kraju vježbe za socijalnu otpornost. Snimku svih vježbi možete objaviti na internetskoj stranici škole u cilju očuvanja mentalnog zdravlja svih učenika u školi.

Kako bi se sadržaj aktivnosti prilagodio učenicima s teškoćama u razvoju, trebate imati na umu heterogenost skupine i individualnost učenika s teškoćama. Postupke prilagodbe i metode važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće i individualnim potrebama pojedinog učenika. Učenika s teškoćama premjestite u prvu klupu ili prednji dio učionice kako bi brže dobio adekvatno pojašnjenje ili podršku.
Prije zadavanja zadataka važno je zadobiti pažnju svih učenika, a osobito učenika s teškoćama. Najavite aktivnosti i detaljno objasnite upute te imajte na umu da je takvim učenicima potrebno više vremena za izvršavanje zadataka ili shvaćanje uputa.
Potaknite učenika s teškoćama na aktivno uključivanje u uvodni razgovor o psihološkoj otpornosti. Omogućite mu da se unaprijed pripremi za sudjelovanje u razgovoru, i to tako da mu pripremite pitanja te smjernice s ključnim riječima (mentalno zdravlje, socijalna i emocionalna dobrobit, otpornost na životne stresore i dr.). Upotrebljavajte jasne i jednostavne izraze te povezujte teoriju sa svakodnevnim životnim situacijama u kojima se učenik nalazi.
Vodite računa o tome da je učenik s teškoćama u paru s učenikom koji će ga motivirati, biti mu pozitivan primjer te mu pružiti potporu. Dajte učeniku s teškoćama detaljne, ali jasne i jednostavne upute. Neka upute budu pisane i praćene vizualnim materijalom koji će dodatno objasniti što se od učenika očekuje. Neka upute budu vizualno i grafički prilagođene učeniku, osobito ako je riječ o učeniku s oštećenjem vida ili specifičnim teškoćama učenja. Jasno definirajte ulogu učenika s teškoćama, a neka mu učenik s kojim je u paru bude potpora u radu. Potaknite ga na sudjelovanje u prezentaciji vježbi koje je osmišljavao surađujući u paru (ako izrazi želju). Dajte mu dovoljno vremena i omogućite da prezentaciju napravi onako kako mu najbolje odgovara.
Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama te u Smjernicama za rad s učenicima s teškoćama.

Oni učenici koji žele znati više, mogu istražiti mindfulness, ali i vježbe koje se provode u sklopu te vrste meditacije. Neka odaberu jednu vježbu koju će prakticirati najmanje tjedan dana. Neka zatim u razredu pokažu tu vježbu i provedu je s ostalima.

Razgovarajte s učenicima o mentalnom zdravlju. Podsjetite ih pritom na dvodimenzionalni kontinuum mentalnog zdravlja te ih potaknite na osmišljavanje primjera za svaki kvadrant kontinuuma mentalnog zdravlja.
Zadajte im da tjedan dana vode dnevnik o vlastitom mentalnom zdravlju. Neka u njega upišu rizične i zaštitne čimbenike. Podsjetite ih na to da su, na primjer, biološki čimbenici koji utječu na naše mentalno zdravlje zdrava prehrana, dovoljno sna i tjelesna aktivnost. Učenici u svoj dnevnik trebaju bilježiti vrijeme kad su išli spavati i kad su se budili, što su jeli i pili te jesu li se i koliko često bavili nekom tjelesnom aktivnošću. Psihološki čimbenici koji utječu na naše mentalno zdravlje, jesu misli koje nam prolaze glavom (mogu biti pozitivne ili negativne), emocije koje doživljavamo, naš dojam o sebi, donošenje odluka i rješavanje problema te reagiranje na stres. Neka učenici tjedan dana bilježe i psihološke čimbenike koji utječu na mentalno zdravlje: kako su se nosili sa stresom, koje su strategije primjenjivali, koje su im misli prolazile glavom u ugodnim i neugodnim situacijama (primjerice, tijekom subotnjeg izlaska i tijekom pisanja testa). Socijalni čimbenici koji utječu na naše mentalno zdravlje, vezani su za odnose s drugim ljudima (pružaju li nam oni potporu), ali i za to gdje smo smješteni te koliko novca imamo. Učenici će tjedan dana bilježiti i socijalne čimbenike navodeći koliko su se često družili s dragim ljudima (prijateljima, obitelji i dr.), što su radili, je li to druženje bilo kvalitetno i u kojoj mjeri.

Izradite e-knjigu u alatu Book Creator kojem ćete pristupiti putem e-laboratorija. Kreiranjem knjige automatski se stvara i knjižnica i jedinstveni kôd koji je ujedno pristup knjižnici za druge korisnike. Taj kôd podijelite svojim učenicima putem alata Teams (nakon što ste napravili razrednu grupu i pozvali učenike te im objasnili kako se ulogirati). Kad se učenici ulogiraju u Vašu knjižnicu s pomoću dodijeljenog kôda, omogućite im stvaranje vlastitih knjiga. Svaki će učenik stvoriti vlastitu knjigu kojoj će dati naslov. Svaki će dan dodavati novo poglavlje te bilježiti čimbenike koji su utjecali na njegovo mentalno zdravlje. Vi kao vlasnik imate ovlasti objediniti sve njihove knjige u jednu zajedničku rabeći opciju collaborate. Kad objedinite sve knjige, zajedno komentirajte i rizične i zaštitne čimbenike usmjeravajući se pritom na promjenu rizičnih čimbenika. Raspravite u razredu o tome kako bi se navedeni rizični čimbenici mogli promijeniti. Primjerice, ako je učenik napisao da je spavao samo četiri sata na dan, potaknite sve druge na to da razmisle o načinima na koje bi učenik mogao spavati više.
Na kraju aktivnosti neka učenici u tročlanim grupama napišu što više načina na koje bi mogli poticati zaštitne čimbenike mentalnog zdravlja. Jedan učenik neka se usmjeri na biološke čimbenike, drugi na psihološke, treći na socijalne. Svoje spoznaje trebaju objediniti i u razredu prikazati putem interaktivne prezentacije izrađene u alatu Prezi (kojem mogu pristupiti putem e-laboratorija).

Kako bi se sadržaj aktivnosti prilagodio učenicima s teškoćama u razvoju, trebate imati na umu heterogenost skupine i individualnost učenika s teškoćama. Postupke prilagodbe i metode važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće i individualnim potrebama pojedinog učenika. Učenika s teškoćama premjestite u prvu klupu ili prednji dio učionice kako bi brže dobio adekvatno pojašnjenje ili podršku.
Potaknite učenika s teškoćama na sudjelovanje u uvodnom razgovoru. Omogućite mu da se unaprijed pripremi, najavite mu temu i pitanja koja ćete postavljati tijekom uvoda. Pripremite mu detaljne, ali jasne i jednostavne upute o tome kako voditi dnevnik o mentalnom zdravlju. Pripremite mu smjernice, a ako je riječ o učeniku s oštećenjem vida ili učeniku sa specifičnim teškoćama učenja, omogućite vođenje dnevnika putem audiozapisa ili videozapisa. U smjernicama istaknite ključne riječi definicije te primjerom prikažite kako treba izgledati navedeni dnevnik. Osigurajte učeniku i upute za upotrebu digitalnog alata Book Creator u kojem će objediniti svoje bilješke.
Potaknite tog učenika na sudjelovanje u raspravi i razgovoru s ostalima u razredu te na iznošenje mišljenja o temi o kojoj je riječ. Osim toga, vodite računa o strukturi grupe i o tome da učenik s teškoćama bude u grupi s učenicima koji će mu pružiti podršku i motivirati ga, a važno je obratiti pažnju i na to da svaki učenik aktivno sudjeluje u radu. Grupe možete formirati prema sličnim interesima i sposobnostima kako bi učenici s teškoćama osjećali povezanost s drugima. Detaljno, ali jasno i jednostavno, objasnite učenicima zadatak te kako svoje spoznaje mogu objediniti u digitalnom alatu Prezi.
Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama te u Smjernicama za rad s učenicima s teškoćama.

Učenici koji žele znati više, mogu istražiti gdje se u njihovu gradu ili naselju organizira druženje ljudi sličnih sklonosti. To mogu biti mjesne zajednice, neki sportski klubovi, dobrovoljna vatrogasna društva i dr. Zadatak im je pronaći ljude istih sklonosti te se priključiti toj grupi (ili oformiti vlastitu). Mjesec dana neka prate socijalne čimbenike koji utječu na njihovo mentalno zdravlje te na kraju neka usporede socijalne čimbenike iz početne aktivnosti s trenutačnim socijalnim čimbenicima. Usporedbu mogu prikazati putem interaktivne prezentacije izrađene u digitalnom alatu Prezi (kojem će pristupiti putem e-laboratorija). Na taj će način, među ostalim, potaknuti i ostale učenike na traženje ljudi istih sklonosti u njihovoj blizini.

Na početku aktivnosti riješite s učenicima neki upitnik koji bi mjerio razinu našeg stresa. Upitnik pronađite služeći se provjerenim mrežnim izvorima ili iskoristite neki upitnik kojem imate pristup kao psiholog u školi. Nakon što učenici riješe upitnik te zbroje bodove, organizirajte raspravu o tome koliko su pod stresom, što ih stresira, kakvi su to događaji itd. Nakon vođene rasprave pitajte ih znaju li koji su načini reagiranja na stres. U oluji mozgova učenici će navesti različite ideje, a Vi ih zapišite na ploču. Među idejama koje su iznijeli, izaberite one za koje ne treba puno vremena, poput trčanja ili crtanja. Raspravite s učenicima o tome zašto misle da jednostavne radnje poput trčanja, hodanja u prirodi ili crtanja smanjuju stres i poboljšavaju mentalno zdravlje.
U drugom dijelu aktivnosti upoznajte učenike s mindfulness bojankama. Koristeći se alatom Mentimeter, pitajte ih što sve poboljšavaju mindfulness bojanke. Projicirajte u razredu kôd koji ste generirali u alatu Mentimeter, a oni neka se putem svojih mobilnih uređaja spoje u Mentimeter unosom prikazanog kôda. S učenicima komentirajte njihove odgovore koji, vjerojatno, obuhvaćaju pojmove kao što su strpljivost, meditacija, fina motorika, zdravlje očiju, opuštenost itd. Objasnite im da su detalji takvih bojanki puno kompleksniji od dječjih bojanki te zahtijevaju veću koncentraciju i pažnju. Dolaze u obliku mandala, apstraktnih predmeta, ornamenta, uzoraka i slično.
U sljedećem dijelu aktivnosti učenici rade u parovima. Podijelite učenicima u paru jedan list A4 papira, a oni neka se dogovore što će crtati. Primjerice, jedni mogu crtati geometrijske oblike i tijela poput kocaka, trokuta, pravokutnika, piramida i dr. Drugi mogu crtati neke apstraktne stvari poput uzorka pletenja, a treći mogu crtati neke likove iz crtića. Svaki par treba taj lik i obojiti. Prije izrade zadatka trebaju se međusobno dogovoriti o likovima koje će crtati i o tome kako će ih dovršiti. Kad učenici nacrtaju svoj lik, a prije njegova bojenja, neka ga fotografiraju s pomoću svojeg mobilnog uređaja i pošalju Vam na Teams kao privitak u .jpeg formatu (nakon što oformite razred i podijelite s učenicima poveznicu s pomoću koje se mogu upisati u razred na Teamsu). Na taj ćete način moći u digitalnom alatu Book Creator (u koji ćete se ulogirati rabeći svoj identitet) izraditi knjigu mindfulness bojanki koju ćete putem internetske stranice škole učiniti dostupnom svim zainteresiranim učenicima. Zatim učenici trebaju obojiti svoje crteže. Kad dovrše aktivnost, neka procijene svoj osjećaj opuštenosti s pomoću Likertove skale. Na kraju jedan od učenika u paru taj crtež i skenira ili fotografira (kod kuće ili na satu).
Zadajte im da tijekom sljedećih tjedan dana svaki dan nakon neke stresne situacije riješe Likertovu skalu stresa, a zatim izrade jedan crtež u obliku mindfulness bojanke. Kad oboje crtež, neka ponovno na istoj Likertovoj skali procijene svoj stupanj stresa. Svoje radove, uključujući i onaj koji su izrađivali prvi dan, neka Vam pošalju na Teams u obliku slika (JPEG ili PDF). Vi njihove radove trebate skupiti i objediniti u Padletu (kojem ćete pristupiti putem e-laboratorija) te na sljedećem satu prikazati učenicima. Prokomentirajte je li se razina stresa smanjivala nakon tjedan dana bojenja i razgovarajte o učincima mindfulness bojanki.

Kako bi se sadržaj aktivnosti prilagodio učenicima s teškoćama u razvoju, trebate imati na umu heterogenost skupine i individualnost učenika s teškoćama. Postupke prilagodbe i metode važno je osmisliti i provoditi u suradnji sa stručnim suradnikom škole, ovisno o vrsti teškoće i individualnim potrebama pojedinog učenika. Učenika s teškoćama premjestite u prvu klupu ili prednji dio učionice kako bi brže dobio adekvatno pojašnjenje ili podršku.
Vodite računa o tome da upitnik koji mjeri koliko smo pod stresom, bude prilagođen učeniku s teškoćama. Ako je riječ o učeniku s oštećenjem vida, omogućite ispunjavanje upitnika na računalu uz mogućnost uvećanja te prilagodbe svjetline i kontrasta. Ako je moguće osigurati tiskani upitnik, pripazite na to da font bude dovoljno velik ili da učenik rabi pomagala za povećavanje (povećalo). Potaknite učenika s teškoćama na sudjelovanje u raspravi ako to želi. Unaprijed najavite temu rasprave kako bi se mogao pripremiti za sudjelovanje. Dajte učeniku s teškoćama dovoljno vremena za izražavanje mišljenja i ideja.
Provjerite kako se taj učenik snalazi u digitalnom alatu Mentimeter te mu omogućite dovoljno vremena za sudjelovanje u aktivnosti. Usto, osigurajte mu i verbalne upute te podršku vršnjaka ako je potrebno.
Vodite računa o tome da je učenik s teškoćama u paru s učenikom koji će ga motivirati, biti mu pozitivan primjer te mu pružiti potporu. Dajte učeniku s teškoćama detaljne, ali jasne i jednostavne upute. Neka budu pisane i praćene vizualnim materijalom koji će dodatno objasniti što se od učenika očekuje. Neka mu upute budu vizualno i grafički prilagođene, osobito ako je riječ o učeniku s oštećenjem vida ili specifičnim teškoćama učenja. Jasno definirajte ulogu učenika s teškoćama, a neka mu učenik s kojim je u paru bude potpora u radu. Ako je riječ o učeniku s motoričkim teškoćama, omogućite paru da crta jednostavnije oblike te da se koriste računalom kako bi obavili zadatak.
Kako bi učenik s teškoćama mogao sudjelovati u zadatku sljedećih tjedan dana, omogućite mu rad u paru. Neka zajedno s vršnjakom ispunjava Likertovu skalu i izrađuje crtež u obliku mindfulness bojanke. Zajedno s vršnjakom s kojim radi na zadatku, može raditi i u platformi Teams te Vama slati radove.
Dodatne informacije o postupcima potpore učenicima s teškoćama u učenju možete potražiti u priručniku Didaktičko-metodičke upute za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama te u Smjernicama za rad s učenicima s teškoćama.

Učenici neka istraže o predisponirajućim (nasljednim), precipitirajućim (okidači) i perpetuirajućim (podržavajućim) čimbenicima lošijeg mentalnog zdravlja i psihičkih bolesti. Neka zatim analiziraju film Joker u grupama po troje pri čemu svaki član treba pratiti jednu grupu čimbenika. Svoje rezultate neka objedine i prikažu u alatu Prezi kojem će pristupiti putem e-laboratorija. Na taj će način ostale učenike potaknuti na razmišljanje o čimbenicima koji utječu na mentalno zdravlje.