je slikarska tehnika koja se miješa s mnogo vode zbog čega se dobiva svjež prozračan ton. Boje se mogu međusobno miješati, ali većinom se tonovi dobivaju većim ili manjim razrjeđivanjem boje. Tehnički je zahtjevna jer se radi brzo i intuitivno te nema mogućnosti popravka.

nema sličnosti s vidljivim svijetom. Organička je apstrakcija prepoznatljiva po slobodnoj kompoziciji organičkih oblika u formatu. U geometrijskoj apstrakciji geometrijski oblici čine pravilnu kompoziciju rezanu vodoravnim i okomitim linijama.

obuhvaća kulture izrasle na obalama Sredozemlja u razdoblju od oko 1200. ili 800. g. pr. Kr. do oko 500. ili 600. g., tj. približno od pojave grčkih gradova-država (polisa) i grčke arhajske umjetnosti do propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva i "poganske" kulture.

je jedno od tradicionalnih kiparskih materijala koje se obrađuje postupkom tesanja.

se radi bez filma izravno na fotopapiru koji se prekriva predmetima.

je niz slika koje se zbog tromosti oka čine kao pokret. Film čine slika i zvuk, a spajanje svega u cjelinu je montaža.

(doslovni prijevod: događanje) preklapa se i s formom performansa. Budući da se radi o vrlo slobodnim formama, nemoguće je podvući jasnu crtu. Happening se obično sastoji od više sudionika, zvuka, svjetla te s naglašenim sudjelovanjem publike, gotovo je teatralan.

je kiparski materijal kojim se koriste od prapovijesti do danas zbog njegove čvrstoće. Forma u kamenu nastaje oduzimanjem mase od kamenog bloka, a oblikuje se klesanjem.

širok je pojam i u današnje vrijeme obuhvaća gotovo sve umjetničke grane. U pozadini je svakoga umjetničkog djela neka ideja. Slike, skulpture, instalacije, ambijenti i videouradci mogu biti dio konceptualnog djela.

je slika koja sadržava dijelove prirode ukomponirane u interijer. Uobičajeno sadržava cvijeće, voće, povrće, piće, a katkad i ulovljene životinje, ptice i ribe. Može podrazumijevati i nešto izrađenih predmeta: posuđe i manje skulpture.

je prikaz najvažnijeg dijela sadržaja neke priče koji će gledatelj sadržajno prepoznati.

je opsežno likovno opisivanje svih faza nekog događaja.

je reduktivna ikonografska metoda prikazivanja.

je prikazivanje nečega kako ga vidimo u stvarnosti, samo što se neki detalji koji su važniji za ideju skulpture prenaglašavaju.

u povijesnom smislu je razdoblje od otkrića Amerike 1492. godine, a po nekima od pada Carigrada 1453., a traje do kraja Prvog svjetskog rata, 1918. g. Druge prijelomnice povezane s tim razdobljem su renesansa, humanizam i otkriće tiskarskog stroja.

je crtačka tehnika koja omogućuje veliku linearnu preciznost, ali i tonsko gradiranje ovisno o mekoći. Gotovo svi se umjetnici njom koriste za skiciranje i planiranje slika, skulptura i građevina.

je slikarska tehnika koja je srodna s crtežom. Trag je pastela mekan i baršunast jer se prah vrlo jednostavno razmazuje po površini.

ima prostor koji potpuno prolazi kroz masu i postaje ravnopravan element.

je način prikazivanja prostora u slici.

u likovnim umjetnostima (slikarstvu, kiparstvu, grafici) i fotografiji je prikaz određene osobe s njezinim fizičkim obilježjima i psihičkim izrazom. Portret može prikazivati samo lice ili glavu (profil, poluprofil, tri četvrtine profila, en face), poprsje, tijelo do koljena ili cijelu figuru.

je akcija pojedinca ili grupe na određenom mjestu i u određeno vrijeme koja tvori umjetnički čin. Performans je jedinstveno i jednokratno djelo slobodne forme.

je umjetničko djelo nastalo kombinacijom gotovih uporabnih predmeta. To je gotovi objekt kojem umjetnik promijeni kontekst i svojom ga voljom pretvori u umjetničko djelo koje nazivamo ready made.

je točno prikazivanje nečega kako ga vidimo u stvarnosti. U oblikovanju ljudskog tijela uočavaju se pravilna proporcija, točni anatomski detalji i prirodan položaj likova.

je razdoblje 15. i 16. stoljeća u kojem se zbog humanizma vraća interes za čovjekom i svim što je ljudsko, pa tako i za načinom gledanja.

karakterizira pojednostavljivanje oblika reduciranjem detalja i uopćavanjem njegovih karakteristika.

je dvodimenzijska ploha koja ima širinu i visinu, ali nema treću dimenziju koju nazivamo dubina.

označuje središnje razdoblje u tradicionalnoj shemi razdoblja europske povijesti, a počinje padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine i završava Kolumbovim otkrićem Amerike 1492. godine.

je slikarska tehnika. Ona je gusta neprozirna boja bez sjaja koja uspješno pokriva svaku podlogu, zbog čega su se njom koristili za slikanje na papiru, drvetu i zidu. S njom se mogu postići tonovi unutar iste boje, zbog čega se njom koriste i za tonsko slikanje.

je pečena glina. Terakota je najjednostavnija vrsta keramike bez sjaja, odnosno glazure. Zbog podatnosti gline koja se lako oblikuje, i to procesom dodavanja, moguće je napraviti oble forme s finim detaljima. Glina se modelira.

je slikarska tehnika u kojoj se pigment miješa s uljem, a ne vodom. Uljanom je bojom moguće postići tanak lazuran sloj boje i jako veliku skalu tonova.

je najstarija poznata tehnika jer su se njim koristili još u špiljskom slikarstvu. Crtaći ugljen pravi se od prirodnog ugljena koji ostavlja crn i prašnjav trag. Omogućuje postizanje velikog kontrasta između svijetlih i tamnih tonova, zbog čega se često upotrebljava za studijske crteže.

ima interakciju prostora i mase jer se prostor uvlači u masu na mjestu gdje se masa povlači.

je karakterističan način na koji umjetnik povlači crte i mrlje, kako stvara površinu skulpture. Umjetnički rukopis je jedinstven za svakog umjetnika.

je grana konceptualne umjetnosti, vrlo bliska eksperimentalnom filmu te se iz njega razvojem tehnologije razvila 60-ih godina 20. stoljeća.

ima zatvoren volumen i njoj je prostor samo omotač.