Cijepljenje je metoda zaštite pojedinaca i cijele populacije od zaraznih bolesti namjernim unošenjem umjetnih ili prirodnih uzročnika bolesti u tijelo kako bi ono razvilo obranu od bolesti. Širenjem cijepljenja, u Europi su iskorijenjene smrtonosne bolesti kao velike boginje i dječja paraliza, a mnoge druge su gotovo potpuno nestale. Budući da je time spašeno više života nego bilo kojim drugim medicinskim postupkom u povijesti, ono se opravdano smatra jednim od najvećih uspjeha medicine.

Velike boginje prva su zarazna bolest iskorijenjena cijepljenjem. Engleski liječnik Edward Jenner (1749.-1823) u svojoj je praksi primijetio kako se lokalne mljekarice koje su često obolijevale od manje opasnih kravljih boginja, ne mogu zaraziti puno opasnijim velikim boginjama. Stoga je 1796. godine razvio tekućinu koja je sadržavala stanice kravljih boginja koju je unosio u tijelo pacijenta kako bi potaknuo stvaranje imuniteta. Postupak je nazvao vakcinacijom (cijepljenjem) od latinske riječi vacca što znači krava. Unatoč kritikama, ovakav se postupak zaštite od zaraznih bolesti uskoro počeo provoditi diljem svijeta. Godine 1980. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je velike boginje iskorijenjenima.

Velike zasluge na području medicine i razvoja cjepiva pripadaju francuskom kemičaru i biologu Louisu Pasteuru (1822.-1895.). Proučavao je uzročnike kolere i antraksa, no najpoznatije je njegovo istraživanje bjesnoće. Cjepivo protiv bjesnoće prvi puta je primijenio 1884. godine na devetogodišnjem dječaku kojeg je ugrizao bijesan pas. Vijest da je dječak nakon cijepljenja preživio inače iznimno smrtonosnu bolest, brzo se proširila te potakla mnoge znanstvene da se bave proučavanjem zaraznih bolesti. Četiri godine nakon toga u Parizu je osnovan Pasteurov institut za istraživanja bjesnoće i drugih zaraznih bolesti. Danas se protiv bjesnoće cijepe životinje, a prvenstveno psi, kako bi se spriječio prijenos bolesti na ljude.

Pasteur je zaslužan i za otkrivanje procesa, prema njemu nazvanog, pasterizacija. Pasterizacijom se obrađuju prehrambeni proizvodi s ciljem uništavanja uzročnika bolesti što jamči zdravstvenu ispravnost proizvoda. Ovime je znatno spriječio širenje tuberkuloze te utjecao na razvoj prehrambene industrije.

Prvo cjepivo protiv kolere razvio je 1892. ruski bakteriolog Waldemar Haffkine (1860.-1930.). Kolera je zarazna bolest s visokim postotkom smrtnosti od oko 50% u slučaju neliječenja. Cijepljenjem protiv kolere znatno je umanjeno širenje kolere, iako ona nije nestala. Danas je cijepljenje protiv kolere obavezno u slučaju putovanja u države u kojima postoji pojačan rizik od infekcije.