Brušenje dijamanta postupak je kojim se nebrušeni dijamant pretvara u dragi kamen vrlo preciznih ploha i rubova. Nepravilnim brušenjem dijamant se lomi pa brušenje zahtijeva posebna znanja, alate, opremu i tehnike. Za brušenje i rezanje rabe se posebni, dijamantnim prahom prevučeni alati. Na slici se vidi kako se, ovisno o preciznosti brušenja, kroz dijamant lomi svjetlo. Putanju svjetla kroz dijamant određuju položaji faseta (brušene površine različitih oblika). U savršeno brušenom dijamantu većina se svjetla odbija kroz veliku gornju površinu. Posljedica loše obrade ne daje potpuni sjaj. Zbog toga cijena dijamanta ovisi o njegovoj veličini te preciznosti i načinu brušenja.

Dijamanti se obrađuju od prve polovice 14. stoljeća, a prva obrtnička udruga brusača dijamanata osnovana je u Njemačkoj oko pola stoljeća poslije. Tada su se razvili i različiti oblici brušenog dijamanta prikazanih na slici. Oblici se razlikuju prema odnosu visine, širine i dubine faseta. Važni su i kutovi brušenja te omjeri veličine i broja faseta.

Najveći dijamant, pronađen u prirodi 1640. godine, bio je „Veliki Mogul” od 787 karata. Prednost mu je 1905. godine oduzeo dijamant „Cullinan”, koji je nakon miniranja u Južnoj Americi imao 3106 karata. Pronašao ga je Thomas Cullinan pa je nazvan prema njemu. U trenutku pronalaska pretpostavljalo se da je riječ o staklu pa je bačen. Međutim, ipak je uzet i prodan u Europu te poklonjen kralju Edwardu VII. On ga je poslao na brušenje u Amsterdam. U dokumentima se može pronaći i priča da se rezač dijamanata Joseph Asscher prije brušenja „onesvijestio od silne nervoze”. Prema načinu cijepanja, pretpostavlja se da je „Cullinan” dio mnogo većeg minerala. Budući da je u dijamantu bilo pukotina, nije bilo moguće obraditi ga u jednom komadu. Iz njega je dobiveno 9 velikih i 96 manjih dijamanata, ukupne težine 1063,65 karata. Dijamant „Lesedi la Rona”, drugi prema veličini, pronađen je 2015. godine u Bocvani. Bio je težine 1109 karata. Najveći brušeni dijamanti su: „Cullinan”, „Coh-I-Noor”, „Hope” itd.

Sintetički dijamanti imaju iste karakteristike kao i prirodni dijamanti veće čistoće i prozirnosti. Golim se okom ne razlikuju od prirodnih. Za to je potrebno veliko znanje i složena aparatura. Sintetički se dijamanti od prirodnih razlikuju prema lomu svjetlosti. Najviše se upotrebljavaju u industriji i u glavama bušilica. Ugrađuju se i u nakit koji je bitno jeftiniji od onog s prirodnim dijamantima.