Zainteresirajte učenike pitanjem znaju li koliko svatko od nas proizvede otpada po danu (do 1,5 kilograma otpada). Zatim ih pitajte: Bi li ljudi proizvodili manje otpada da plaćaju onoliko koliko ga proizvedu? Zašto je nužno otpad razvrstavati? Može li se sav otpad reciklirati? Možemo li recikliranjem riješiti problem prevelike ljudske potrošnje resursa? Koje su dobrobiti smanjenja potrošnje? (Smanjenje otpada, onečišćenja vode, zraka i tla u procesu proizvodnje i transporta; štednja energije, sirovina i novca; podizanje kvalitete vlastitog života i zdravlja.) Uputite učenike da pokušaju odrediti koliko su im zaista potrebne stvari koje već posjeduju i koliko ih stvarno koriste, a zatim neka izmijene misli u paru.

Uputite učenike da istraže što je Zero waste Hrvatska - koncept života s manje smeća te upoznaju njegova temeljna načela: načelo 5Rs - refuse (odbij), reduce (smanji), reuse (ponovno koristi), recycle (recikliraj) i rot (truli, kompostiraj).

Pogledajte s učenicima videozapis Upute za život s nula otpada u trajanju od 6:16 min. Videozapis po potrebi zaustavite kako biste prokomentirali s učenicima predložene načine života bez otpada. Potaknite učenike da pritom izraze dodatne ideje za život bez otpada.

Podijelite učenike u grupe tako da svaka izrađuje prirodnu kozmetiku i sredstvo za čišćenje po načelu života bez otpada od sastojaka koje koje možemo pronaći u kuhinjskim ormarićima. Za izradu dezodoransa potrebno je kokosovo ulje, kakao ili karite maslac, eterično ulje limuna ili čajevca i soda bikarbona, a za izradu biosredstva za čišćenje potrebni su smeđi šećer, ostatci voća i povrća te voda. Kada se procijedi tekućina (bioenzim), ostatci voća i povrća mogu se koristiti u školskom vrtu kao gnojivo. Recepte za izradu možete pronaći na Živim na takav način da ne stvaram gotovo nikakav otpad, Kako smanjiti količinu otpada i prakticirati zero waste kod kuće?. Za proizvode prethodno pripremite ambalažu, već korištene staklenke od pekmeza ili staklene boce od octa. Neka učenici osmisle logo, etikete i brošure za proizvode od već korištenog papira te ih izlože na štandu zadruge ili školskom sajmu.

S učenicima razgovarajte o elektroničkim uređajima koje posjeduju: Koji su vam elektronički uređaji važni u životu? Koliko dugo ih koristite? Što činite sa zastarjelim elektroničkim uređajima? Što se događa s odbačenim elektroničkim uređajima? Mobitel je uređaj koji je neprestano uz njih, nerazdvojni elektronički prijatelj. Zašto i koliko često kupujete novi mobitel? Što činite sa starim!?

Svoje odgovore o mogućnosti uporabe starih mobitela učenici će prikazati putem umne mape. Dijele se u tri grupe: prva grupa analizira uporabu starog ispravnog mobitela, druga grupa promišlja o uporabi djelomično neispravnih mobitela dok treća grupa prikazuje kako kreativno iskoristiti nepopravljive mobitele odnosno njihove dijelove.

U suradničkom radu na umnim mapama učenici prikazuju fotografije, tekstove i poveznice na zanimljive sadržaje njihove teme.

U proučavanju održivog razvoja preko ciklusa korištenja starih mobitela učenicima će pomoći sadržaji na mrežnim stranicama: Imate stari mobitel, a ne znate što s njim? Evo rješenja!; Prednosti recikliranja mobitela; VIDEO: Medalje za Olimpijske igre u Tokiju 2020. bit će napravljene od recikliranih mobitela; EE, tako se to radi!; Recycling: Old cell phones are a gold mine (u prvom dijelu videozapisa prikazuju se hrpe mobitela iz kojih se recikliranjem dobiva zlato i srebro, zatim se prikazuje rad tvrtke koja preprodaje rabljene mobitele, a na kraju se pokazuje proces dobivanja čistog bakra iz mobitela pomoću elektrolize).

Učenici umne mape izrađuju pomoću alata Coggle. Sve tri grupe zajedno analiziraju i dodatnim idejama nadograđuju pojedine umne mape. Povezuju ih u zajedničku umnu mapu (svaka grupa prenosi svoju umnu mapu kao sliku) te dizajniraju letak (alat Piktochart) za školu i lokalnu zajednicu u kojem daju upute za održivo ponašanje kroz priču o mobitelu i njegovoj što dužoj upotrebi. Time će potaknuti ljude da ponovno koriste, popravljaju ili recikliraju stare elektroničke uređaje. Letak objavljuju na mrežnoj stranici škole.

Postupci potpore

Članak Imate stari mobitel, a ne znate što s njim? Evo rješenja! prilagodite učenicima s teškoćama, osobito onima s intelektualnim teškoćama, poremećajem iz spektra autizma, specifičnim teškoćama učenja i poremećajem pažnje i hiperaktivnosti. Predvidite manju količinu teksta koji trebaju pročitati i analizirati, a u tekstu označite dijelove u kojima učenici mogu pronaći tražene informacije. Učenicima s izraženijim teškoćama, umjesto samostalnog čitanja teksta, pripremite sažetak u kojem ćete izvući ključne podatke. Pritom učenicima s intelektualnim teškoćama i učenicima s poremećajem iz spektra autizma dozirajte količinu informacija, koristite jednostavniji jezični izraz i gdje je moguće vizualne prikaze. Učenicima sa specifičnim teškoćama učenja (disleksija, disgrafija) prilagodite veličinu i oblik slova. Koristite najmanje 14 pt, sanserifni font, povećan razmak i podebljan tisak. Tekst neka bude jednostavnog izgleda, poravnat s lijeve strane i jasno prostorno organiziran.

Provjerite mogu li učenici oštećenog vida uz pomoć čitača ekrana očitavati grafičke prikaze na materijalu EE, tako se to radi!. Ako ne mogu, osigurajte im te podatke u obliku koji će moći samostalno čitati i obrađivati.

Tijekom gledanja videozapisa učenicima s oštećenjem vida opišite bitne dijelove vizualnog sadržaja, a učenicima s intelektualnim teškoćama, poremećajima iz spektra autizma i teškoćama pažnje i koncentracije osigurajte sažetak s ključnim pojmovima i slikovnim prikazom sadržaja koji će gledati te ih tijekom gledanja usmjeravajte na pažljivije praćenje ključnih odrednica.

Pri izradi umne mape i letka provjerite unaprijed može li učenik samostalno koristiti alate Coggle i Piktochart, a ako nije moguće osigurati njihovo korištenje ni uz asistivnu tehnologiju koju učenik ima, omogućite podršku suučenika koji će izvoditi praktičan rad u alatu prema usmenom naputku učenika. Prema potrebi pružite učenicima podršku u određivanju ključnih pojmova koje bi trebali istaknuti u umnoj mapi.

Za učenike koji žele znati više

Učenici mogu izraditi predložene (putem umne mape) ili samostalno osmišljene kreativne uratke (skulpture, instalacije, nakit i sl.) od dijelova mobitela te ih prikazati na razrednoj ili školskoj izložbi.

U uvodnom dijelu aktivnosti s učenicima porazgovarajte što misle koliko utječu na zaštitu okoliša prilikom kupovine artikala u trgovinama. Pitajte ih mogu li i na koji način utjecati na smanjenje ugljičnog otiska proizvodnje i transporta.

Podijelite učenike u grupe te im zadajte zadatak da među reklamnim materijalima ili na mrežnim stranicama trgovina odaberu artikle koji su pakirani po 1 kg, a zatim neka pronađu i veća pakiranja od 2 kg, 3 kg ili više. Neka ispišu cijene proizvoda i podatke prikažu u tablici. Zadajte im zadatak da izračunaju jediničnu cijenu proizvoda u većim pakiranjima i usporede cijene s manjim pakiranjima te obrazlože koje im se pakiranje više isplati kupiti. Neka odgovore na pitanje koliko mogu uštedjeti prilikom planiranja kupovine većih pakiranja. Nakon rada neka učenici svoje zaključke i rješenja upišu na zid u Padletu (obrazac Shelf u kojem pripremite onoliko stupaca koliko je grupa) i prezentiraju razredu.

Ukažite im da i oni mogu utjecati na zaštitu okoliša tako da smanje otpad kupujući veća pakiranja ili kupujući komadno (u rinfuzi). Ovim načinom kupovanja utjecat će i na vlastite financije.

Zadajte učenicima da kod kuće ispitaju što bi mogli kupiti u zajedničkoj kupovini cijelog razreda. Pripremite zajedničku tablicu u Excelu u koju će svaki učenik upisivati artikle/usluge koje bi mogli zajednički kupovati. Tako mogu kupiti veće količine namirnica, artikala ili možda karte za vlak, kazalište, koncert, putovanje... Na temelju prikupljenih podataka neka svaka grupa izračuna kolika bi bila ušteda zajedničke kupovine i koliko bi uštedjela svaka obitelj. Po završetku prodiskutirajte dobivene rezultate i još jednom ukažite učenicima na različite pozitivne učinke zajedničke kupovine.

Postupci potpore

Prilagodite aktivnost traženja i odabira artikala individualnim potrebama učenika s teškoćama. Savjetujte se unaprijed s učenicima oštećenog vida što bi im najviše odgovaralo. Slijepim će učenicima možda više odgovarati korištenje mrežnih stranica trgovina koje mogu pretraživati uz pomoć čitača ekrana dok će slabovidnim učenicima najprihvatljiviji biti uvećani tiskani materijali.

Učenicima s teškoćama pažnje i koncentracije, intelektualnim teškoćama i poremećajem iz spektra autizma pripremite jednostavnije i grafičkim prikazima manje zasićene materijale s jasno izraženim kontrastom između likova i pozadine kako bi traženi artikli i njihove cijene bili što jasnije uočljivi.

Provjerite jesu li učenici s oštećenjem sluha razumjeli zadatak te prema potrebi dodatno pojasnite i dajte pisanu uputu koju će moći slijediti.

Tablicu u koju će se upisivati informacije o proizvodima unaprijed pripremite i označite prostor u koji učenici trebaju upisati tražene podatke. Učenicima s većim teškoćama zadatak olakšajte označavanjem artikala čije cijene trebaju prepisati u tablicu te dodatnim isticanjem informacija koje su bitne za njeno popunjavanje. Tablica može biti i djelomično riješena na način da učenici s teškoćama moraju upisati samo neke podatke.

Prilikom računanja jedinične cijene proizvoda te usporedbe cijene pakiranja i računanja koliko mogu uštedjeti, učenicima s teškoćama omogućite uporabu podsjetnika, hodogram za rješavanje zadataka ili rješavanje prema ponuđenom modelu.

Prema potrebi, omogućite produljeno vrijeme za rješavanje.

Provjerite razumiju li učenici kako pristupiti zajedničkoj Excel tablici i kako je popunjavati. Demonstrirajte učenicima s teškoćama kako se tablica koristi i provjerite jesu li sve razumjeli. Dobro je dati i pisanu uputu koja će učenika voditi kroz korake rada u alatu.

Dodatne informacije možete potražiti u Didaktičko-metodičkim uputama za prirodoslovne predmete i matematiku za učenike s teškoćama.

Za učenike koji žele znati više

Zadajte učenicima da izračunaju količinu potrebnog materijala (veličinu plohe pakiranja tj. kutije) za, primjerice, pakiranje od 1 kg i 10 kg praška za rublje. Zatim mogu izvagati plastičnu ambalažu od 1 l i 3 l omekšivača te usporediti koliko je više plastike potrebno za pakiranje od 3 puta po 1 l omekšivača. Neka izračunaju koliko su materijala i koliko kuna uštedjeli kupovinom većeg pakiranja.

Na tri stolca u učionici razapnite uže na koje uz pomoć drvenih kvačica povješajte promotorske kartice pripremljene za svakog učenika. Učenicima objasnite da su svi promotori određenih proizvoda koje će odabrati skidanjem kartice bez prethodnog proučavanja i čitanja.

Primjeri proizvoda koje učenici nude jedni drugima mogu biti: prodaja jedne tone uredskog papira, građevinar koji nudi usluge gradnje kuće od 300 kvadrata, prodaja pametnog telefona s 250 aplikacija, prodavač pola tone plastičnih tanjura, uništavač biljnih i životinjskih vrsta, najbrži dizel automobil sa sedam brzina, dvije lovačke puške za lov na lisice, prodavač najagresivnijeg deterdženta koji skida neiskorjenjive mrlje, daljinski upravljač za bespotrebno puštanje vode, najbrži sjekač drveća i šumskih površina, voditelj tečaja za ilegalni ulov ribe i dr.

Nasuprot tome izradite i kartice korisnih proizvoda. Primjer za to su: edukacija o očuvanju kulturne baštine, poticaji za uzgoj autohtonog voća i povrća, prodaja crvene i zelene trave, uređenje vrtova reciklažnim otpadom, obrada i obnova starog namještaja, prikupljanje i recikliranje odbačene robe, prikupljanje starih lijekova, organiziranje sajma starih zanata, pošumljavanje površina, predavanje i poučavanje uzgoja zdravih namirnica i sl.

Učenici se mogu slobodno kretati prostorom, ali pri “kupnji” trebaju razmisliti i odlučiti je li ponuđeni proizvod ekološki povoljan i treba li im zaista. Pri susretu s drugim promotorom trebaju mu ponuditi svoj proizvod s kartice i saslušati njegovu ponudu. Svaki učenik u ulozi kupca ima pravo izjasniti se želi li ili ne želi proizvod. Ako učenik procijeni da je taj proizvod dobar za okoliš i njemu može koristiti, reći će: “Da, hvala!” U tom slučaju promotor vješa tu karticu natrag na uže. Ako kupac promotoru na ponudu njegovog proizvoda odgovori s: “Ne, hvala!”, promotor nastavlja nuditi dalje svoj proizvod. Igra traje najviše 5 minuta.

Zaustavite igru i proučite koje su promotorske kartice na užetu, odnosno koje su proizvode i ponude učenici procijenili kao ekološki opravdane i korisne. Pročitajte glasno i one koje su učenici ocijenili kao neopravdane i ekološki beskorisne. Razgovarajte o učeničkim procjenama i njihovim odlukama: Zašto su neki od proizvoda i ponuda ekološki neopravdani i neprihvatljivi?

Podijelite učenike u grupe po tri učenika. Objasnite im da su sada radijski novinari koji imaju zadatak od jedne beskorisne promotorske kartice u alatu Vocaroo.com snimiti antireklamu za taj proizvod. Snimljeni zvučni zapis mogu preuzeti na računalo i montirati uz glazbenu podlogu u alatu Audacity. Svaka grupa drugim grupama prezentira antireklamu, a učenici proglašavaju najboljom onu koja ih je najviše zabavila ironijom. Antireklame možete podijeliti na školskoj mrežnoj stranici.

Potaknite učenike na promišljanje o neracionalnom korištenju školskog pribora. Potaknite raspravu pitanjima poput: Koliko često bacite, primjerice, neiskorištene tempere i kupujete nove? Iskoristite li svaki list papira prije nego zamijenite bilježnicu? Koliko ste puta kupovali set novih bojica jer ste možda izgubili nekoliko pojedinačnih bojica? Što radite s rasparenim flomasterima?

Potaknite ih da promisle o mogućnosti racionalnog trošenja sredstava na školske potrepštine, tj. može li se školski pribor ponovno koristiti i razmjenjivati. Pomozite im da zamisle što bi bilo kad bi udružili snage u školi i međusobno dijelili taj pribor umjesto da kupuju novi. Mogu li reći “Ne, hvala!” kupovanju nepotrebnog novog pribora?

Nakon rasprave predložite im da osmisle projekt “Školska špajza”, odnosno kako organizirati mjesto u školi gdje bi svi učenici mogli donijeti svoje rasparene drvene bojice, ostatak plastelina/glinamola, neiskorištene papire iz bilježnice i sl. Svi bi učenici imali pristup špajzi i po potrebi dolazili posuđivati ono što im taj dan treba u školi.

Ovisno o broju učenika, podijelite ih u grupe. Svaka grupa pronalazi neki odgovarajući prostor u školi i osmišljava na koji bi način njihova špajza organizacijski funkcionirala. Grupe međusobno prezentiraju ideje i uz vašu se pomoć odlučuju za najbolju kombinaciju prostora i organizacijskog principa. Na temelju toga, u grupama koje međusobno surađuju izrađuju plan rada špajze, pri čemu jedna grupa određuje kako i koji bi se pribor prikupljao, druga na koji način bi učenici posuđivali pribor iz špajze, treća tko bi i kako vodio brigu o redu, četvrta koje su evidencije potrebne. Grupe međusobno usklađuju način rada i zatim svaka izrađuje skicu ili plan uređenja i opremanja prostora. Međusobno prezentiraju ideje te se uz vašu pomoć odlučuju za najbolju odnosno za kombinaciju ideja.

Jedna grupa zatim prikazuje idejno rješenje špajze u obliku, primjerice, Powerpoint prezentacije. Druga grupa priprema predstavljanje Vijeću učenika, a potom i Učiteljskom vijeću tako da u prezentaciji osim idejnog rješenja iznose i svoja promišljanja o neracionalnom trošenju školskih potrepština te kako takvim neracionalnim ponašanjem utječu na okoliš, ali i na obiteljski budžet. Treća grupa planira kako prikupiti povratne informacije i ideje učenika i učitelja, a četvrta grupa dorađuje ideju i predaje dorađenu prezentaciju ravnatelju kao projektni prijedlog i poziv na akciju.