Moći ću:
prepoznati ostavštinu rimskoga prava u suvremenome dobu.
Uvod
Okreni karticu. Tko je prikazan? Što drži u ruci? Što to simbolizira?
Pravo i/ili pravda
Baština rimskoga prava
Što je suvremeni svijet baštinio od rimskoga prava?
Pogledaj što nam o toj temi poručuje dr. sc. Jelena Marohnić, profesorica povijesti Grčke i Rima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Video 1.
Dr. sc. Jelena Marohnić o rimskome pravu.
Rimsko pravo vrijedilo je u rimskoj državi sve do njene propasti. U raznim oblicima postojalo je i nakon propasti posebno zahvaljujući kodeksu cara Justinijana.
Primjeri iz rimskoga prava
Rimsko pravo se obavezno uči tijekom studiranja prava. Evo nekolicine prilagođenih primjera.
Primjer 1.
(...) neke stvari su tjelesne, a neke beztjelesne. 13. Tjelesne stvari su one koje se mogu dodirnuti, kao zemlja, rob, odjeća, zlato, srebro, a pored toga bezbrojne druge stvari. 14. Beztjelesne su one koje se ne mogu dodirnuti, kao što su one koje se sastoje u pravu, kao što je ostavština, uživanje plodova, obligacije, ma kojim načinom nastale. I to bez obzira na to što su neke stvari u ostavštini tjelesne i što su plodovi, koji se na zemljištu prikupe, tjelesni, i na to što je ono što se iz raznih obligacija nama duguje, uglavnom telesno, kao na primer zemlja, rob, novac. Naime, samo pravo nasljedstva, samo pravo uživanje plodova, i samo pravo potraživanja je beztjelesno.
Ovo je dio iz djela Institucije, prvog udžbenika rimskoga prava, kojeg je tijekom 2. st. napisao pravnik Gaj.
Pokušaj odgovoriti na sljedeća pitanja:
- Po čemu se razlikuju tjelesne od bestjelesnih stvari?
- Koji su primjeri tjelesnih i bestjelesnih stvari navedeni u izvoru?
Koliko ti je razumljiv jezik izvora?
Primjer 2.
Rimljani su svoje pravo temeljili na praktičnim primjerima. Pročitaj izvor i pokušaj oblikovati primjer koji se dogodio u stvarnosti pa je radi toga postalo potrebnim pravno definirati takav slučaj.
(...) Ukoliko se tuđa biljka zasadi u moje zemljište, postaje moja. Također, ako moja biljka bude zasađena u tuđe zemljište, biti će onog čije je zemljište. Pod uvjetom da u oba slučaja pusti korijen. Prije nego što pusti korijen, ostaje u svojini onoga čije je bila. Posljedično, ukoliko tuđe drvo posadim i ono u mom zemljištu pusti korijen, drveće će biti moje. Zato nije dozvoljeno smatrati drvo svojinom drugog, osim ukoliko ne pusti korijen u njegovu zemlju. Tako isto, ukoliko je drvo posađeno blizu međe, pa pušta korijen i u susjedno zemljište, biti će zajedničko.(...)
Primjer 3.
Blago je neko staro skrovište novca kojeg se više nitko ne sjeća, tako da nema više vlasnika; ono pripada osobi koja ga nađe, jer je ničije. Ali ako neko nešto sakrije u zemlju da bi zaradio, ili zbog straha ili da bi to sačuvao, to nije blago; to može biti i ukradeno.
Slika 1.
Škrinja prepuna zlatnika.
U hrvatskome Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stoji:
Članak 140.
(1) Blagom se u smislu ovoga Zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi tko im je vlasnik.
(2) Nalaznik je dužan uzeti nađeno blago u posjed za Republiku Hrvatsku, čime ono, ako zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo Republike Hrvatske.
(3) Nalaznik je dužan bez odgode obavijestiti o nađenom blagu najbliži dostupni nalazni ured te po njegovoj naredbi predati posjed toga blaga, a do predaje poduzeti mjere koje su nužne da blago ne bi propalo, bilo oštećeno ili otuđeno.
Kako ti se čini članak zakona o pronalasku blaga? Čini li ti se to pravednim?
Što je s pronalaskom izgubljene stvari? Treba li je vratiti ili je možeš zadržati? Istraži kako je to definirano u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Posluži se poveznicom na internetsku objavu u Narodnim novinama, počevši od članka 134.