Uvod
Prouči grafikone 1 i 2 te kartu raspostranjenosti religija i zaključi o položaju kršćanstva u suvremenome svijetu.
U nastavku jedinice istraži same početke kršćanstva i položaj prvih kršćana.
Isus kao povijesna osoba
U Bibliji, u Novome zavjetu, ovako je opisano rođenje Isusa Krista:
U ono vrijeme izađe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis u vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upišu. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelene i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih. Kad prođe osam dana (...) nadjenuše mu ime Isus, kako ga je nazvao anđeo još prije nego se zače.
U Bibliji, u Novome zavjetu, ovako je opisano rođenje Isusa Krista:
U ono vrijeme izađe zapovijed cara Augusta
da se provede popis pučanstva u svoj zemlji.
To je bio prvi popis u vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu.
Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice,
uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna,
iz Galileje, iz grada Nazareta u Judeju,
u Davidov grad zvani Betlehem, da se upišu.
Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi.
I rodi sina svoga, prvorođenca,
te ga povije u pelene i položi u jasle,
jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.
Kad prođe osam dana (...)
nadjenuše mu ime Isus,
kako ga je nazvao anđeo još prije nego se zače.
Propovjednik Isus
O pitanju Isusova života vode se rasprave. Brojni kršćanski i nekršćanski povijesni izvori daju činjenice o Isusovu životu. Svjedočanstva o Isusovu životu zapisana su u Novom zavjetu te u više vanbiblijskih izvora (Josif Flavije, Plinije Mlađi, Tacit, Gaj Svetonije, Justus Tiberije, Filo Judejac, Mara bar Sarapion, itd.).
Iz djela nekih rimskih povjesničara i kasnije kršćanske predaje saznajemo da se Isus okružio grupom učenika i održavao propovijedi na kojima se okupljao velik broj ljudi. Time je izazivao nezadovoljstvo i otpor židovskih svećenika koji su se bojali gubitka autoriteta. Strah od Isusova utjecaja i moguće pobune protiv rimske vlasti brinuo je i židovsku aristokraciju koja je strepila od mogućega ukidanja krhke židovske autonomije. Zato su prijavili i optužili Isusa da buni narod protiv rimske vlasti. Isus je pogubljen pribijanjem na križ, a prema rimskim izvorima to se dogodilo u vrijeme Augustova nasljednika Tiberija dok je Judejom kao namjesnik upravljao Poncije Pilat. Prema Djelima apostolskim, nastalima poslije Isusove smrti, saznaje se da je pogubljen u trideset i trećoj godini života, ali točne godine njegova rođenja i smrti nije moguće utvrditi.
O pitanju Isusova života vode se rasprave.
Brojni kršćanski i nekršćanski povijesni izvori daju činjenice o Isusovu životu.
Svjedočanstva o Isusovu životu zapisana su u Novom zavjetu te u više vanbiblijskih izvora (Josif Flavije, Plinije Mlađi, Tacit, Gaj Svetonije, Justus Tiberije, Filo Judejac, Mara bar Sarapion, itd.).
O Isusovom djelovanju govore:
- neka djela rimskih povjesničara
- kasnija kršćanska predaja.
Saznajemo da se Isus okružio grupom učenika.
Isus je održavao propovijedi na kojima se okupljao velik broj ljudi.
Okupljanje ljudi na Isusovim propovjedima izazivalo je
- nezadovoljstvo
- otpor židovskih svećenika.
Židovski svećenici bojali su se gubitka autoriteta.
Židovska aristokracija bila je zabrinuta zbog:
- Isusovog utjecaja na narod
- moguće pobune protiv rimske vlasti
- mogućeg ukidanja židovske autonomije.
Zato su farizeji prijavili i optužili Isusa da buni narod protiv rimske vlasti.
Isus je pogubljen pribijanjem na križ.
Prema rimskim izvorima pogubljen je u vrijeme Augusova nasljednika Tiberija.
U to vrijeme Judejom je kao namjesnik upravljao Poncije Pilat.
Prema Djelima apostolskim Isus pogubljen u trideset trećoj godini života.
Točne godine njegova rođenja i smrti nije moguće utvrditi.
Što o Isusu možeš doznati na temelju izvora, videoisječka i teksta o historiografskom pogledu na osobu Isusa? Istraži kako arheološka istraživanja doprinose različitim perspektivama o ovoj temi.
Početci kršćanstva
Rimsko Carstvo je bilo politeistično uz veliki broj bogova koji su prihvaćeni iz različitih područja. Uz preuzimanje grčkih bogova i mitologije Rimljani su s osvajanjima preuzeli i brojne filozofske sustave i vjerovanja pokorenih naroda. Obrazovani sloj prihvaćao je ideje stoicizma - filozofije lišene osjećaja. Među legionarima na istoku i u Egiptu širili su se kultevi Mitre i Izide. Kult cara ostaje samo izraz odanosti vladaru.
U Rimskom Carstvu vjerovalo se u veliki broj bogova koji su prihvaćeni iz različitih područja.
Rimljani su mitologiju i bogove preuzeli od Grka. Bogovima su promijenili imena.
Od pokorenih naroda preuzeli su i brojne filozofske sustave i vjerovanja.
Obrazovani sloj prihvaćao je ideje stoicizma - filozofije lišene osjećaja.
Među legionarima na istoku i u Egiptu širili su se kultevi Mitre i Izide.
Kult cara ostaje samo izraz odanosti vladaru.
Isus je, prema svjedočanstvu apostola, nakon smrti uskrsnuo, a vjerovanje u njegovo uskrsnuće osnova je nove vjere – kršćanstva. Prema Kristu njegovi su sljedbenici nazvani kršćanima, a vjerovanje u uskrsnuće širili su apostoli, Isusovi učenici. Naziv kršćanstvo dolazi od dodatka Krist Isusovu imenu, što je jednostavno bila grčka riječ za prve kršćane (Christos).
Najranije razdoblje kršćanstva naziva se apostolsko doba. To je doba u kojemu su apostoli, među kojima se isticao (Šimun) Petar, počeli širiti Isusovu riječ, isprva među Židovima, a zatim i izvan židovskih zajednica.
Prema svjedočanstvu apostola, Isus je nakon smrti uskrsnuo.
Vjerovanje u njegovo uskrsnuće osnova je nove vjere – kršćanstva.
Prema Kristu njegovi su sljedbenici nazvani kršćani.
Vjerovanje u uskrsnuće širili su apostoli, Isusovi učenici.
Naziv kršćanstvo dolazi od dodatka Krist Isusovu imenu.
Naziv dolazi od grčke riječi za prve kršćane (Christos).
Progoni kršćana
Kršćanstvo se širilo sporo, ali je već potkraj 1. st. kršćana bilo u gotovo svim većim gradovima Carstva. Najviše poklonika nova je vjera nalazila u najnižim slojevima, poglavito među obespravljenim ljudima poput robova, i među sirotinjom. Kršćanstvo je, naime, bilo jedina tadašnja religija koja je pružala utjehu i nadu u bolji život na drugome svijetu ne težeći pritom preispitivanju važećih društvenih odnosa. S pogoršanjem prilika i izbijanjem sveopće krize stanovništvo se počelo okretati novim religijama i kultovima s istoka. Takva je klima pogodovala i kršćanstvu pa se ono tijekom 3. st. proširilo diljem Carstva.
Kršćanstvo se širilo sporo.
Potkraj 1. st. kršćana je bilo u gotovo svim većim gradovima Carstva.
Najviše poklonika nova je vjera nalazila u najnižim slojevima.
Kršćana je najviše bilo među obespravljenim ljudima poput robova, i među sirotinjom.
Kršćanstvo je jedino pružalo utjehu i nadu u bolji život na drugome svijetu.
Nije se težilo preispitivanju važećih društvenih odnosa.
S izbijanjem sveopće krize stanovništvo se okreće novim religijama i kultovima s istoka.
Kriza je pogodovala kršćanstvu pa se ono tijekom 3. st. proširilo diljem Carstva.
Budući da su kršćani, kao i Židovi, štovali samo jednoga boga, Rimljani su ih doživljavali kao čudake i uglavnom ih ignorirali. Iako je nova vjera smatrana opasnim praznovjerjem, kršćani su ipak tolerirani, premda su se o pripadnicima kulta širile svakojake neprovjerene glasine.
Kršćana je u doba ranoga Carstva bilo vrlo malo, nisu predstavljali politički problem ili prijetnju pa su, osim nekoliko sporadičnih progona, većinom ostavljani na miru. To se postepeno mijenjalo porastom krize Carstva i porastom broja kršćana.
- Promotri sliku i komentiraj zašto se Isus u kršćanskim motivima prikazuje kao pastir.
Kršćani su štovali jednoga boga kao i Židovi.
Rimljani su kršćane doživljavali kao čudake i uglavnom su ih ignorirali
Novu vjeru Rimljani su smatranali opasnim praznovjerjem.
O pripadnicima kršćanskog kulta širile su svakojake neprovjerene glasine.
U doba ranoga Carstva kršćana je bilo vrlo malo.
Manjinski kršćani nisu predstavljali politički problem ili prijetnju.
Kršćane su tada većiom ostavljali na miru.
Mirniji odnos prema kršćanima se mijenjalo:
- porastom krize Carstva i
- porastom broja kršćana
- Promotri sliku i komentiraj zašto se Isus u kršćanskim motivima prikazuje kao pastir.
Važan izvor o stavu rimskih vlasti prema kršćanima za Trajanove vladavine pruža dopisivanje između Plinija Mlađega i cara. Plinije, tada namjesnik Bitinije (112. - 113.), pokrajine u Maloj Aziji, u pismu je tražio od vladara smjernice kako da se postavi prema onima koji su optuženi kao kršćani. Uz Plinijevo pismo pridodan je i carev odgovor, to jest njegovih pravnih savjetnika.
Postoji važan izvor o stavu rimskih vlasti prema kršćanima iz vladavine cara Trajana.
Stav prema kršćanima pruža dopisivanje između Plinija Mlađega i cara.
Plinije je tada namjesnik Bitinije (112. - 113.), pokrajine u Maloj Aziji.
U pismu je Plinije tražio od vladara smjernice o postupanju prema optuženima za kršćane.
Uz Plinijevo pismo pridodan je i carev odgovor, to jest njegovih pravnih savjetnika.
Pismo namjesnika Gaja Plinija caru Trajanu:
Sudskim istragama o kršćanima nisam nikada nazočio: stoga ne znam što i koliko se običava bilo kazniti bilo istražiti. (...) U međuvremenu sam prema onima koji su bili prokazani kao kršćani slijedio ovaj postupak: upitao sam ih jesu li kršćani; one koji su priznali, upitao sam po drugi i treći put, zaprijetivši smrtnom kaznom; one koji su ustrajali, naredih odvući. Jer, nisam dvojio da upornost i nepopustljivu tvrdoglavost, kakvo god bilo to što su ispovijedali, zasigurno valja kazniti. (...) One koji su zanijekali da jesu ili su bili kršćani, ako su za mnom zazvali bogove i tvojemu se kipu, koji sam zbog toga naredio donijeti s prikazima božanstava, pomolili tamjanom i vinom, ohulili osim toga Krista – kažu da se one koji su uistinu kršćani ni na što od toga ne može prisiliti – držao sam da treba otpustiti.
Pismo cara Trajana namjesniku Gaju Pliniju:
(...) u ispitivanju slučajeva onih koji su ti bili prokazani kao kršćani slijedio si postupak koji si trebao. Naime, općenito se ne može ustanoviti nešto što bi imalo takoreći nedvojben obrazac. Ne treba ih tražiti; ako su optuženi i osuđeni, treba ih kazniti, no ipak tako da onaj tko zaniječe da je kršćanin i ovo pokaže samim činom, to jest da se pomoli našim bogovima, postigne milost zbog kajanja, premda je u prošlosti bio osumnjičen. A tužbe podnesene bez potpisa ne smiju dobiti mjesto ni u kakvome predmetu. Jer, to i daje najgori primjer i nije dostojno našega doba.
Pismo namjesnika Gaja Plinija caru Trajanu:
Sudskim istragama o kršćanima nisam nikada nazočio: stoga ne znam što i koliko se običava bilo kazniti bilo istražiti. (...)
U međuvremenu sam prema onima koji su bili prokazani kao kršćani slijedio ovaj postupak: upitao sam ih jesu li kršćani;
one koji su priznali, upitao sam po drugi i treći put, zaprijetivši smrtnom kaznom; one koji su ustrajali, naredih odvući.
Jer, nisam dvojio da upornost i nepopustljivu tvrdoglavost, kakvo god bilo to što su ispovijedali, zasigurno valja kazniti. (...)
One koji su zanijekali da jesu ili su bili kršćani, ako su za mnom zazvali bogove i tvojemu se kipu, koji sam zbog toga naredio donijeti s prikazima božanstava, pomolili tamjanom i vinom, ohulili osim toga Krista –kažu da se one koji su uistinu kršćani ni na što od toga ne može prisiliti – držao sam da treba otpustiti.
Pismo cara Trajana namjesniku Gaju Pliniju:
(...) u ispitivanju slučajeva onih koji su ti bili prokazani kao kršćani slijedio si postupak koji si trebao.
Naime, općenito se ne može ustanoviti nešto što bi imalo takoreći nedvojben obrazac. Ne treba ih tražiti; ako su optuženi i osuđeni, treba ih kazniti, no ipak tako da onaj tko zaniječe da je kršćanin i ovo pokaže samim činom, to jest da se pomoli našim bogovima, postigne milost zbog kajanja, premda je u prošlosti bio osumnjičen.
A tužbe podnesene bez potpisa ne smiju dobiti mjesto ni u kakvome predmetu. Jer, to i daje najgori primjer i nije dostojno našega doba.
Kršćani nisu željeli prihvatiti prinošenje žrtava caru kao božanstvu pa je potkraj Dioklecijanove vladavine proveden sustavan progon kršćana u cijelome Carstvu. Glavni mu je povod bio odbijanje polaganja prisege caru od strane rimskih vojnika kršćanske vjere. Kršćanska je tradicija zapamtila taj progon kršćana kao najsuroviji od svih progona.
Kršćani nisu željeli prihvatiti prinošenje žrtava caru kao božanstvu.
Potkraj Dioklecijanove vladavine proveden je sustavan progon kršćana u cijelome Carstvu.
Glavni povod je bio odbijanje rimskih vojnika kršćanske vjere polaganja prisege caru.
Kršćanska je tradicija zapamtila taj progon kršćana kao najsuroviji od svih progona.
Sudbina dviju kršćanskih mučenica
Odlomak iz Perpetuina zapisa:
Hilarijan upita: “Jesi li kršćanka?” A ja odgovorih: “Kršćanka sam.” I dok je otac stajao kraj mene da se odvratim, naredio je Hilarijan neka ga se baci i izudaran je šibom. I zabolio me je udes oca moga kao da sam ja bila izudarana; tako sam žalila zbog njegove bijedne starosti. Tada nam je svima presudio i osudio nas na zvijeri; i veseli smo se spustili u tamnicu. (…)
Odlomak iz Perpetuina zapisa:
Hilarijan upita: "Jesi li kršćanka?"
A ja odgovorih: "Kršćanka sam."
I dok je otac stajao kraj mene da se odvratim, naredio je Hilarijan neka ga se baci i izudaran je šibom.
I zabolio me je udes oca moga kao da sam ja bila izudarana; tako sam žalila zbog njegove bijedne starosti. Tada nam je svima presudio i osudio nas na zvijeri; i veseli smo se spustili u tamnicu. (…)
Odlomak iz zapisa nepoznata očevica:
Prva je bačena Perpetua i pala je na bedra. A kad je sjela, povukla je halju poderanu na boku da prekrije stegno. Potom je zatražila iglu i pričvrstila raspuštenu kosu, jer nije se pristojilo da mučenik pati rasute kose niti da se vidi kako jadikuje u svojoj slavi. Tako je ustala i, kad je vidjela da je Felicita izubijana, prišla je, dala joj ruku i pridigla je. I obje su stajale zajedno. (...) I kad ih je narod tražio u javnost da, dok mač prodire u njihovo tijelo, združe svoje poglede kao svjedoci umorstva, od svoje su volje ustali i premjestili se kamo je htio narod, a prije su se već međusobno izljubili da bi obredima mira dovršili mučeništvo. Ostali su upravo nepomični i u tišini primili mač (…) A Perpetua, da bi uživala štogod boli, zajaukala je probodena između kostiju i desnicu gladijatora novaka koja je krivudala sama je premjestila na svoj vrat. Možda takva žena, koje se nečisti duh bojao, nije drukčije mogla biti ubijena osim ako nije sama htjela.
Odlomak iz zapisa nepoznata očevica:
Prva je bačena Perpetua i pala je na bedra.
A kad je sjela, povukla je halju poderanu na boku da prekrije stegno. Potom je zatražila iglu i pričvrstila raspuštenu kosu, jer nije se pristojilo da mučenik pati rasute kose niti da se vidi kako jadikuje u svojoj slavi.
Tako je ustala i, kad je vidjela da je Felicita izubijana, prišla je, dala joj ruku i pridigla je. I obje su stajale zajedno. (...)
I kad ih je narod tražio u javnost da, dok mač prodire u njihovo tijelo, združe svoje poglede kao svjedoci umorstva, od svoje su volje ustali i premjestili se kamo je htio narod, a prije su se već međusobno izljubili da bi obredima mira dovršili mučeništvo.
Ostali su upravo nepomični i u tišini primili mač (…)
Perpetua, da bi uživala štogod boli, zajaukala je probodena između kostiju i desnicu gladijatora novaka koja je krivudala sama je premjestila na svoj vrat.
Možda takva žena, koje se nečisti duh bojao, nije drukčije mogla biti ubijena osim ako nije sama htjela.
U razredu povedi raspravu o odnosu prema različitim religijama u današnjem svijetu. Kakav je položaj manjinskih religija? Prihvaća li se ateizam kao ravnopravni izbor? Na koji način država nastoji osigurati ravnopravnost religija?
Uz pomoć lente vremena prati razvoj kršćanstva:
Uz pomoć prikaza vremenskog slijeda prati razvoj kršćanstva.
Zaključi o važnosti odluka Konstantina i Teodozija. Koje su kratkoročne, a koje dugoročne posljedice tih odluka?
Posljedice carskih odluka u 4. stoljeću
Nakon zakonske uspostave ravnopravnosti kršćanstva s drugim religijama početkom 4. st. progoni su prestali i kršćanska zajednica ubrzano raste. Raspad Rimskoga Carstva ubrzan je Teodozijevim proglasom o zabrani poganstva. Kršćanstvo je 380. godine postalo jedina dopuštena vjera na tlu Carstva. Poganska su svetišta morala biti zatvorena, a nekršćani više nisu mogli obnašati državne službe.
Komentiraj odnos kršćana prema drugim religijama nakon 380. godine.
Početkom 4. st. dolazi do zakonske ravnopravnosti kršćanstva s drugim religijama.
Progoni kršćana su od tada prestali i kršćanska zajednica ubrzano raste.
Raspad Rimskoga Carstva ubrzan je Teodozijevim proglasom o zabrani poganstva.
Kršćanstvo je 380. godine postalo jedina dopuštena vjera na tlu Carstva.
Poganska su svetišta morala biti zatvorena.
Nekršćani više nisu mogli obnašati državne službe.
- Komentiraj odnos kršćana prema drugim religijama nakon 380. godine.
Razmisli kako je biti manjina u društvu koje nije tolerantno prema drugima i drugačijima. Postoje li danas vjerske manjine koje doživljavaju progon?
Što je za kršćane značila mogućnost korištenja i podizanja vlastitih hramova?
Kršćanstvo na prostoru današnje Hrvatske
Prvi tragovi kršćanstva u našim krajevima potječu s kraja 3. st. Prve zajednice kršćana nastale su u velikim gradovima Dalmacije i Panonije. Od početka 4. st. na jadranskim otocima živio je i velik broj isposnika – pustinjaka.
Kršćanstvo se na hrvatskome prostoru širilo iz dalmatinskih gradova na obali, kao i iz snažnih kršćanskih središta u Grčkoj i sjevernoj Italiji. Iz lučkih gradova, koji su bili i ishodišta kopnenih putova, kršćanstvo se širilo u unutrašnjost planinskih dijelova Dalmacije. U vrijeme progona potkraj 3. i početkom 4. st. posvjedočene su snažne kršćanske zajednice u mnogim gradovima Dalmacije, Panonije i Histrije. Tada su stradali biskupi i članovi kršćanskih općina u Saloni, Naroni, Jaderu, Sisciji, Sirmiju, Cibalama, Parenciju i Poli. Poznatiji kršćenski mučenici su Duje (biskup, zaštitnik Splitsko-makarske nadbiskupije), Irenej (sirmijski biskup), Demetrije (zaštitnik Srijemske biskupije), Kvirin (sisački biskup i zaštitnik Krčke biskupije), Mavro (porečki biskup), Polion (voditelj lektorske škole u Cibalama) i dr.
Nakon Konstantinova edikta nastaju i u nas prve kršćanske bazilike. Salona 414. g. postaje sjedište crkvene metropolije u Dalmaciji, a sjedište metropolije u Panoniji postao je Sirmij.
Prvi tragovi kršćanstva u našim krajevima potječu s kraja 3. st.
Prve zajednice kršćana nastale su u velikim gradovima Dalmacije i Panonije.
Od početka 4. st. na jadranskim otocima živio je i velik broj isposnika – pustinjaka.
Kršćanstvo se na hrvatskome prostoru širilo
- iz dalmatinskih gradova na obali
- iz snažnih kršćanskih središta u Grčkoj i sjevernoj Italiji.
Iz lučkih gradova kršćanstvo se kopnenim putem širilo u unutrašnjost planinskih dijelova Dalmacije.
Potkraj 3. i početkom 4. st. provode se progoni kršćana.
U vrijeme progona postojale su u našim krajevima snažne kršćanske zajednice.
Kršćanske zajednice posvjedočene su u mnogim gradovima Dalmacije, Panonije i Histrije.
Tad su stradali biskupi i članovi kršćanskih općina.
To su bile kršćanske općine u Saloni, Naroni, Jaderu, Sisciji, Sirmiju, Cibalama, Parenciju i Poli.
Nakon Konstantinova edikta nastaju i u nas prve kršćanske bazilike.
Salona 414. g. postaje sjedište crkvene metropolije u Dalmaciji.
Sjedište metropolije u Panoniji postao je Sirmij.
U 4. st. rođen je na granici Panonije i Dalmacije Jeronim, crkveni otac i jedan od najvećih mislioca ranoga kršćanstva. Autor je mnogih poslanica, a preveo je i tekst Biblije s grčkoga na latinski jezik. Njegova su pisma važan povijesni izvor za razdoblje 4. st. u Dalmaciji i općenito jer govore o prilikama u Carstvu toga doba.
U 4. st. rođen je na granici Panonije i Dalmacije Jeronim.
Jeronim bio je:
- crkveni otac
- jedan od najvećih mislioca ranoga kršćanstva.
Autor je mnogih poslanica, a preveo je i tekst Biblije s grčkoga na latinski jezik.
Jeronimova pisma su važan povijesni izvor za razdoblje 4. st. u Dalmaciji.
Pisma su općenito važna jer govore o prilikama u Carstvu toga doba.
Vijesti iz katoličkoga svijeta
Najnovije vijesti o katoličkome svijetu možeš pratiti na hrvatskome jeziku na internetskoj stranici Vatican News, službenoj stranici Katoličke crkve.