Uvod
Mnogi povjesničari smatraju da je svetište Olimpija bila simbol onoga što je značilo biti Grkom. Dugovječnost Olimpijskih igara iznenadila bi one koji su ih izmislili, a gotovo 3000 godina poslije Igre su poznate u svakoj zemlji na svijetu. Zahvaljujući njima, Grci i njihovi ideali postali su današnjim ljudima bliski više nego po bilo čemu drugome.
Mnogi povjesničari smatraju da je Olimpija bila simbol onoga što je značilo biti Grkom.
Dugovječnost Olimpijskih igara iznenadila bi one koji su ih izmislili.
Gotovo 3000 godina poslije Igre su poznate u svakoj zemlji na svijetu.
Zahvaljujući Igrama, Grci i njihovi ideali postali su današnjim ljudima bliski više nego po bilo čemu drugome.
Razna natjecanja bila su veoma česta u životu antičkih Grka i održavala su se po cijeloj Heladi, međutim, Olimpijske igre bile su najčuvenije. Po važnosti i značenju zatim dolaze Pitijske u Delfima, Istmijske na Istmu i Nemejske u Nemeji. Obično su bila priređivana u sklopu religijskih svetkovina u blizini svetih mjesta. Najprije su se javila atletska natjecanja, dok su se dramska i glazbena priređivala kasnije. S vremenom su neka svetišta stekla status proročišta jer su u njima svećenici proricali budućnost.
Razna natjecanja bila su veoma česta u životu antičkih Grka i održavala su se po cijeloj Heladi.
Međutim, Olimpijske igre bile su najčuvenije.
Po važnosti i značenju zatim dolaze
- Pitijske u Delfima,
- Istmijske na Istmu i
- Nemejske u Nemeji.
Natjecanja su bila priređivana u sklopu religijskih svetkovina u blizini svetih mjesta.
Najprije su se javila atletska natjecanja.
Dramska i glazbena natjecanja počela su se održavati kasnije.
Početak Igara
Prve Olimpijske igre su one iz 776. g. pr. Kr. Slavljene su i organizirane svake četvrte godine u ljetnim mjesecima (srpanj – kolovoz). Grci su računali vrijeme prema Olimpijadama, razdoblju od četiri godine između dva susreta u povodu igara. U početku su to bile igre i svetkovine samo najbližih susjeda, da bi se postupno proširile na ostale gradove Peloponeza i cijele Grčke do najudaljenijih kolonija. Pravo natjecanja imali su samo slobodni Grci, kasnije Makedonci, a potom i Rimljani.
Prve Olimpijske igre su one iz 776. god. pr. Kr.
Olimpijske igre slavljene su i organizirane svake četvrte godine.
Održavale su se u ljetnim mjesecima (srpanj – kolovoz).
Grci su računali vrijeme prema Olimpijadama.
To je bilo razdoblje od četiri godine između dva susreta u povodu igara.
U početku su to bile igre i svetkovine samo najbližih susjeda.
Postupno su se igre proširile na ostale gradove Peloponeza i cijele Grčke do najudaljenijih kolonija.
Pravo natjecanja imali su samo slobodni Grci, kasnije Makedonci, a potom i Rimljani.
Na disku su ispisane riječi:“Ekeheiria (sveti mir) mora vladati među grčkim zemljama najmanje mjesec dana prije početka Igara.“ To je bila sveta zapovijed da prestanu sva neprijateljstva. Zapravo, bila su to tri mjeseca svetog mira: mjesec prije početka Igara, mjesec kada su se Igre održavale i mjesec nakon Igara, da se natjecatelji i gledatelji mogu mirno vratiti kući. Tako je u četiri godine vladao tromjesečni mir među državama Helade, sve dok su trajala natjecanja u Olimpiji. Mnogi su se sukobljeni gradovi u vrijeme Igara trajno pomirili.
Jedan od propisa Olimpijskih igara sačuvan je na disku kralja Ifita.
Ifit je bio princ u Meseniji koji je Odiseju poklonio znameniti luk kojim je poubijao prosce.
Na disku su ispisane riječi kojima Elejci objavljuju primirje u vrijeme održavanja Olimpijskih igara.
Slova su pisana u krug, a tekst je glasio:“Ekeheiria (sveti mir) mora vladati među grčkim zemljama najmanje mjesec dana prije početka Igara.“ To je bila sveta zapovijed da prestanu sva neprijateljstva.
Zapravo, bila su to tri mjeseca svetog mira:
- mjesec prije početka Igara,
- mjesec kada su se Igre održavale i
- mjesec nakon Igara, da se natjecatelji i gledatelji mogu mirno vratiti kući.
Tako je u četiri godine vladao tromjesečni mir među državama Helade, sve dok su trajala natjecanja u Olimpiji.
Mnogi su se sukobljeni gradovi u vrijeme Igara trajno pomirili.
Žene i Olimpijske igre
Ženama je bilo zabranjeno sudjelovanje u Igrama, pa čak i njihovo promatranje.
Ženama je bilo zabranjeno sudjelovanje u igrama, čak i njihovo promatranje
Tijek Igara
Uoči otvaranja Igara glasnici su odlazili u sve grčke gradove proglasiti sveto primirje, i na taj način obustavljao se svaki međusobni rat za trajanja Olimpijskih igara. Narušavanje mira kažnjavalo se globom i neko vrijeme zabranom dolaska u Olimpiju. Natjecatelji, poslanici pojedinih gradova s kićenim kolima i krasnim šatorima, trgovci s raznom robom, mnogobrojna druga pratnja i radoznalci, kretali bi iz svih krajeva Grčke u Olimpiju. Tako je u Olimpiji sve vrvjelo od mnoštva ljudi pred otvaranje Igara. Svi su natjecatelji morali mjesecima prije početka Igara vježbati u i .
Odbor sudaca zvanih Helanodici bio je zadužen za pripremu igara.
- Uoči otvaranja igara slali bi ugledne ljude, glasnike, u sve grčke gradove da proglase sveto primirje.
- Na taj način obustavljao se svaki međusobni rat za trajanja Olimpijskih igara.
Narušavanje mira kažnjavalo se globom i neko vrijeme zabranom dolaska u Olimpiju.
Iz svih krajeva Grčke u Olimpiju su kretali
- natjecatelji,
- poslanici pojedinih gradova s kićenim kolima i krasnim šatorima,
- trgovci s raznom robom,
- mnogobrojna druga pratnja i radoznalci.
Izvan svetoga gaja Altisa, na južnoj strani oko rijeke Alfej, dizao se šator do šatora.
Tako je u Olimpiji sve vrvjelo od mnoštva ljudi pred otvaranje igara.
Svi su natjecatelji morali mjesecima prije početka igara vježbati u i .
Igre su trajale pet dana. Prvoga dana igara prinosile su se žrtve i polagala prisega. Taj svečani ritual izvodio se u Vijećnici, pred žrtvenikom i kipom Zeusa. Zeus je izrađen tako da u svakoj ruci drži munju kako bi utjerao strah zlim ljudima. Prisegu su pred kipom polagali natjecatelji, njihovi očevi i braća, a isto tako učitelji atletike i sudci; jedni da će se pošteno boriti i pokoravati pravilima natjecanja, a drugi da će pravedno suditi. Tko bi prekršio prisegu, morao bi platiti visoku novčanu kaznu i zauvijek bi ga isključili iz igara. Novcem od naplaćenih kazni podizane su brončane statue Zeusa. Bilo je slučajeva da je natjecatelj kažnjen zato što nije došao u određeno vrijeme ili je kažnjen zbog plašljivosti kao Serapion iz Aleksandrije na 201. olimpijskim igrama. On se, naime, uplašio svojega suparnika pa je dan prije nego će se održati natjecanje pobjegao.
Igre su trajale pet dana.
Prvoga dana igara prinosile su se žrtve i polagala prisega. Taj svečani ritual izvodio se u Vijećnici
- pred žrtvenikom i
- kipom Zeusa Horkija (Prisege).
Zeus je izrađen tako da u svakoj ruci drži munju kako bi utjerao strah zlim ljudima.
Prisegu su pred kipom Zeusa polagali
- natjecatelji, njihovi očevi i braća, a
- isto tako učitelji atletike i sudci;
Jedni su prisezali da će se pošteno boriti i pokoravati pravilima natjecanja.
Drugi su davali prisegu da će pravedno suditi.
Tko bi prekršio prisegu,
- morao bi platiti visoku novčanu kaznu i
- zauvijek bi ga isključili iz igara.
To se moglo pročitati na brončanoj ploči u podnožju kipa Zeusa Horkija.
Novcem od naplaćenih kazni podizane su brončane statue Zeusa.
U narodu su statue zvane zanes (što na dorskom dijalektu znači Zeusi).
Bilo je slučajeva da je natjecatelj kažnjen zato
- što nije došao u određeno vrijeme ili
- što je bio plašljiv kao Serapion iz Aleksandrije na 201. olimpijskim igrama. On se, naime, uplašio svojega suparnika pa je dan prije nego će se održati natjecanje, pobjegao.
Tek drugog dana počinjala su natjecanja i odvijala su se trećega i četvrtoga dana. Od sportskih disciplina najprije je uvedeno trčanje na kratke staze, tj. na dužinu stadiona (jedan stadij 185 m). Natjecatelji su trčali goli i bosi po stazama posutim pijeskom. Kasnije se uvodi trčanje na dvije dužine stadiona, kao i na 24 dužine (4400 m).
Tek drugog dana počinjala su natjecanja i odvijala su se trećega i četvrtoga dana.
Od sportskih disciplina najprije je uvedeno trčanje na kratke staze, tj. na dužinu stadiona (jedan stadij 185 m).
Natjecatelji su trčali goli i bosi po stazama posutim pijeskom.
Kasnije se uvodi trčanje na dvije dužine stadiona, kao i na 24 dužine (4400 m).
Ostale discipline su:
- Hrvanje - hrvači su se mazali maslinovim uljem (da bi im mišići bili elastičniji), a zatim su se posipali prašinom (da ne bi bili skliski).
- Šakanje - sport koji je bio sličan današnjem boksu, samo je bio okrutniji. Protivnici su natjecanje često završavali nasmrt prebijeni. Zato je uvedeno pravilo da pobjednik ne može biti onaj tko je usmrtio svojega protivnika.
Ostale discipline su:
Hrvanje
- hrvači su se mazali maslinovim uljem (da bi im mišići bili elastičniji)
- Zatim su se posipali prašinom (da ne bi bili skliski).
Šakanje
- sport koji je bio sličan današnjem boksu, samo je bio okrutniji.
- Protivnici su natjecanje često završavali nasmrt prebijeni.
- Zato je uvedeno pravilo da pobjednik ne može biti onaj tko je usmrtio svojega protivnika.
- Bacanje diska – ta je disciplina zahtijevala dobru tehničku pripremljenost. Ljepotu pokreta bacača diska ovjekovječilo je nekoliko grčkih kipara.
- Petoboj (bacanje koplja, diska, skok u dalj, hrvanje i trčanje)
Bacanje diska
- Ta je disciplina zahtijevala dobru tehničku pripremljenost.
- Ljepotu pokreta bacača diska ovjekovječilo je nekoliko grčkih kipara.
Petoboj
- Bacanje koplja, diska, skok u dalj, hrvanje i trčanje.
Pankration (kombinacija šakanja i hrvanja).
Pankration
- kombinacija šakanja i hrvanja
Od 7. st. pr. Kr. uvodi se natjecanje na dvokolicama (s dva ili četiri konja) koje se izvodilo na hipodromu, a od 6. st. pr. Kr. trke hoplita – vojnika u punoj ratnoj spremi.
Tek u 5. st. pr. Kr. uvedena su natjecanja u pjesništvu, glazbi i govorništvu. Mnogi filozofi, povjesničari, pjesnici i govornici natjecali su se u svojoj disciplini, pobjeđivali i tako stekli olimpijsku slavu.
Od 7. st. pr. Kr. uvodi se natjecanje na dvokolicama (s dva ili četiri konja) koje se izvodilo na hipodromu.
Od 6. st. pr. Kr. trke hoplita – vojnika u punoj ratnoj spremi.
Tek u 5. st. pr. Kr. uvedena su natjecanja u pjesništvu, glazbi i govorništvu.
Mnogi filozofi, povjesničari, pjesnici i govornici natjecali su se u svojoj disciplini, pobjeđivali i tako stekli olimpijsku slavu.
Pobjednici
Posljednji, peti dan igara bio je predviđen za dodjeljivanje nagrada. Pobjednicima su odavane najveće počasti. U Zeusovu hramu na raskošnom stolu za prinošenje žrtava, napravljenom od zlata i bjelokosti, poredani su vijenci ispleteni od grančica i lišća divlje masline. Olimpijski pobjednici ulazili su u hram pred sudce, gdje im je vijenac stavljan oko glave. Glasnik je oglašavao njihovo ime, ime oca i grada iz kojega je pobjednik došao. Pobjednici su nakon toga prinosili žrtvu Zeusu Olimpijskom. Pjevale su se pjesme u čast bogovima i pobjednicima. Eliđani su znali prirediti i gozbu za pobjednike. No, ni ostali posjetitelji nisu loše prolazili jer su bogati građani, ako su bili pobjednici na igrama, priređivali velike gozbe. Spominje se Alkibijad, pobjednik na četveropregu, koji je počastio sav narod koji se tada našao u Olimpiji .
Posljednji, peti dan igara bio je predviđen za dodjeljivanje nagrada.
Pobjednicima su odavane najveće počasti.
U Zeusovu hramu nalazio se raskošan stol za prinošenje žrtava, napravljenom od zlata i bjelokosti,.
Na stol su poredani vijenci ispleteni od grančica i lišća divlje masline.
Olimpijski pobjednici ulazili su u hram pred sudce.
Pred sudcima je pobjednicima stavljan oko glave vijenac.
Glasnik je oglašavao njihovo ime, ime oca i grada iz kojega je pobjednik došao.
Pobjednici su nakon toga prinosili žrtvu Zeusu Olimpijskom.
Pjevale su se pjesme u čast bogovima i pobjednicima.
Eliđani su znali prirediti i gozbu za pobjednike.
Bogati su građani, ako su bili pobjednici na igrama, priređivali velike gozbe.
Spominje se Alkibijad, pobjednik na četveropregu, koji je pogostio sav narod koji se tada našao u Olimpiji.
Za Grke nije bilo veće časti od pobjede na igrama. Poznata je anegdota o Dijagori, hrvaču s Rodosa, koji je jednom pobijedio u Olimpiji. U starosti je doživio i takvu radost da su istoga dana pobijedila njegova dva sina. Dijagori se tada približio jedan Lakonac i čestitajući mu rekao: “Umri sada Dijagora jer sličnu nebesku radost nećeš nikad više dočekati!“ Smatralo se da su tri olimpijske pobjede iznimna čast za jednu obitelj i da je dalje nepotrebno izlagati se sudbini života.
Za Grke nije bilo veće časti od pobjede na igrama.
Poznata je anegdota o Dijagori, hrvaču s Rodosa, koji je jednom pobijedio u Olimpiji.
- U starosti je doživio i takvu radost da su istoga dana pobijedila njegova dva sina.
- Dijagori se tada približio jedan Lakonac i čestitajući mu rekao: “Umri sada Dijagora jer sličnu nebesku radost nećeš nikad više dočekati!“
Smatralo se da su tri olimpijske pobjede iznimna čast za jednu obitelj i da je dalje nepotrebno izlagati se sudbini života.
Pobjednici su slavljeni nakon povratka kući u svojem gradu. U Ateni su, primjerice, dobivali 500 i doživotnu hranu na račun grada. U Sparti je pobjednik imao čast da se u slučaju rata smije boriti rame uz rame do kralja. Posebno je bilo divljenje ako je isti natjecatelj pobijedio u četiri uzastopne svečanosti. Primjer je Teagen s Tasosa, koji je ukupno pobjeđivao u hrvanju i šakanju 24 puta. Uz darove i najčešće pohvalne pjesme (ode), slavlju nije bilo kraja. Bogati pobjednici ili njihovi gradovi za uspomenu na pobjedu u Olimpiji podizali su spomenike, najčešće u obliku statue. Pobjednik je mogao podići spomenik sa svojim likom u Olimpiji samo onda ako je najmanje triput pobijedio.
Pobjednici su slavljeni nakon povratka kući u svojem gradu.
- U Ateni su, primjerice, dobivali 500 i doživotnu hranu na račun grada.
- U Sparti je pobjednik imao čast da se u slučaju rata smije boriti rame uz rame do kralja.
Posebno je bilo divljenje ako je isti natjecatelj pobijedio u četiri uzastopne svečanosti. Primjer je Teagen s Tasosa, koji je ukupno pobjeđivao u hrvanju i šakanju 24 puta.
Uz darove i su bile najčešće pohvalne pjesme (ode), slavlju nije bilo kraja.
Za uspomenu na pobjedu u Olimpiji podizani su spomenici, najčešće u obliku statue. Spomenike su podizali bogati pobjednici ili njihovi gradovi.
U Olimpiji je pobjednik mogao podići spomenik sa svojim likom ako je tamo najmanje tri puta pobijedio.
Posljednje Olimpijske igre održane u antici bile su 393. g., a ukinuo ih je rimski car Teodozije I. jer su bile dio poganske svetkovine koju kršćani nisu odobravali. Najprije su svoje odradili pljačkaši, a onda i zub vremena. Nestale su sjajne građevine, a zemlja i zaborav prekrili su Olimpiju.
Posljednje Olimpijske igre održane su u antici 393. god.
Olimpijske igre ukinuo je rimski car Teodozije I.
Igre su ukinute jer su bile dio poganske svetkovine koju kršćani nisu odobravali.
Najprije su svoje odradili pljačkaši, a onda i zub vremena.
Nestale su sjajne građevine, a zemlja i zaborav prekrili su Olimpiju.
Spomenici u Olimpiji
Najstariji i najvažniji spomenici nalaze se u središnjem dijelu svetišta – Altisu i sagrađeni su potkraj 7. st. pr. Kr., a ostali su uglavnom nastajali u kasnijim stoljećima i sagrađeni su izvan samoga svetišta. Altis je posvećeni prostor ograđen zidom s ulazima na zapadnoj i južnoj strani.
Najstariji i najvažniji spomenici nalaze se u središnjem dijelu svetišta – Altisu.
Sagrađeni su potkraj 7. st. pr. Kr..
Ostali spomenici su uglavnom nastajali u kasnijim stoljećima i sagrađeni su izvan samoga svetišta.
Altis je posvećeni prostor ograđen zidom s ulazima na zapadnoj i južnoj strani.