BTD (na engleskom unconditional basic income, UBI) je bezuvjetni temeljni dohodak, uvođenje kojega zagovaraju aktivisti i pobornici ekonomske ideje da svaki građanin, bez obzira na radni ili bilo koji drugi status, treba od svoje države redovito dobivati novac za pokrivanje osnovnih životnih troškova i to kako bi mogao raditi ono što smatra važnim, ono što voli ili u čemu je dobar. Zagovornici ove ideje organizirani su u istoimenoj Inicijativi, nevladinoj, međunarodnoj organizaciji, koja BTD smatra osnovnim ljudskim pravom. Zagovornici smatraju da bi uvođenjem BTD-a država svakome omogućila dostojanstven život, iskorijenila siromaštvo i utjecala na smanjivanje socijalnih razlika u društvu. Time bi omogućila svakom svom građaninu i ostvarenje osobnog ispunjenja odnosno vlastitih potencijala. Istovremeno, država bi uštedjela puno na ukidanju dosadašnjih programa socijalnih naknada te na posljedičnom smanjivanju birokracije, jer zagovornici smatraju da je BTD puno bolja ideja od socijalne pomoći jer socijalna pomoć zahtijeva veliki administrativni aparat i često čini ljude ovisnima - potiče ih da ostanu u okolnostima koje im omogućuju dobivanje pomoći. Također smatraju da je uvođenje BTD-a potrebno i zbog velikog tehnološkog napretka i kompjutorizacije jer je zbog toga sve manje posla, a ako kompjuterizacija donosi općedruštveni napredak, država je dužna osigurati ljudima egzistenciju na drugi način. Protivnici smatraju da bi uvođenje BTD-a moglo dovesti do ozbiljnog pada broja zaposlenih, a time i ugroze ekonomije pojedine države, porasta lijenosti kod ljudi te da u tom slučaju nitko neće htjeti raditi lošije plaćene poslove. Također smatraju da su dosadašnji programi socijalne pomoći ipak učinkovitiji za sve društvene skupine, posebno umirovljenike. Međutim, mnogi dosadašnji primjeri pokusnog uvođenja BTD-a pokazuju da ljudi koji primaju BTD ne rade manje no prije, nego BTD upravo povećava i njihovu poduzetnost, i obrazovanje, i dobrobit. Dakle, BTD bi mogao biti način da se podrži intrinzična motivacija ljudi i njihovo zdravlje, ali i da im se da mogućnost da ne budu ucijenjeni na tržištu rada, to jest, da mogu s lakoćom odbiti poslove koji nisu dostojanstveno plaćeni i da mogu s lakoćom odbiti poslove koji su štetni za okoliš ili društvo. Iako javno registrirana u Briselu 2015. godine, Inicijativa se rodila oko 2013. godine i odmah pridobila više od 300 tisuća europskih građana. Danas ta organizacija spaja više od 400 aktivnih članova u više od 30 europskih država. Bave se organiziranjem sastanaka, pokretanjem projekata i kampanji za promociju ove ideje te osvještavanjem javnosti. Iako su neke države već započele neku vrstu pilot projekata uvođenja BTD-a, poput Indije, Finske i Kanade, neki analitičari ističu kako ga pojedina europska društva, poput švedskog, zapravo već imaju, iako ga tako ne imenuju. Naime, svi slojevi društva u Švedskoj primaju državne naknade dovoljne za podmirivanje osnovnih životnih potreba.. Transkript: .

Liječnici bez granica Liječnici bez granica, skraćeno MSF na francuskom Médecins Sans Frontières, je međunarodna, humanitarna i nevladina organizacija, koja pruža hitnu medicinsku pomoć ugroženim ljudima širom svijeta, žrtvama oružanih sukoba, epidemija, prirodnih katastrofa, izbjeglicama i siromašnima; svima onima kojima je medicinska njega teško dostupna ili uskraćena zbog bilo kojeg razloga, siromaštva, ili pak etničkih, političkih ili geografskih razloga. Prije svega organizacija poštuje pravila medicinske etike, postupaju prema svim pacijentima jednako, bez obzira na rasu, podrijetlo, njihova politička, kulturološka i religijska uvjerenja. Kako bi osigurali svoj neometani rad, Liječnici bez granica neutralni su i održavaju neovisnost o vladama. Organizaciju je osnovao 1971. okupivši francuske liječnike, Bernard Kouchner, i sam francuski liječnik i ministar u francuskim socijalističkim vladama. Kouchner Sjedište organizacije je u Ženevi. Uz Crveni križ i UN-ove organizacije, surađuju s organizacijom Inicijativa za lijekove i endemske bolesti. Iako u Hrvatskoj ne djeluje, ova organizacija postoji sa svojim podružnicama u 28 država svijeta, a sudjeluje u različitim aktivnostima u preko sedamdesetak zemalja širom svijeta, s oko 3000 svojih dobrovoljaca. U tim zemljama pružaju ljudima primarnu zdravstvenu zaštitu, obavljaju operativne zahvate, sudjeluju i pokreću cijepljenje, rade u područjima raznih endemskih bolesti ili epidemija, organiziraju bolnice i ambulante, provode razne medicinske, higijenske i prehrambene programe te osposobljavaju lokalno stanovništvo. Posebno zagovaraju ideju da siromašni ljudi imaju kvalitetnu medicinsku pomoć i zaštitu. Također rade na kontroli i sprečavanju širenja zaraznih bolesti. Ponekad sudjeluju i u projektima vodoopskrbe, zbrinjavaju i pomažu žrtvama katastrofa uzrokovanih prirodnim i/ili ljudskim čimbenicima. Također rade na podizanju svijesti o kriznim situacijama (što zovu svjedočenjem), pa često nakon rada u zabačenim mjestima i dalekim državama, pri povratku u svoje zemlje osvještavaju ljude o kriznim situacijama i tragedijama koje se događaju te pokreću medijska praćenja, postavljaju izložbe i izdaju publikacije. Mobiliziranjem javnosti i međunarodne zajednice osvještavaju ljude posebno o kršenjima osnovnih ljudskih prava. Organizacija svojim članovima osigurava psihološku pomoć zbog trauma kojima su izloženi i jako brine o njima.. Transkript: .