Drugi jezik osoba nauči u sredini u kojoj živi. To je najčešće službeni jezik te sredine.
Osobe koje se uspješno koriste i materinskim i drugim jezik nazivamo dvojezičnim (bilingvalnim) govornicima.
Glagoli su riječi koje izriču radnju, stanje i zbivanje. Glagoli se mijenjaju po glagolskim licima (1., 2. i 3. lice) i broju (jednina i množina). Glagolima izričemo prošle, sadašnje i buduće radnje.
Hrvatski standardni jezik propisani je oblik jezika. Propisan je u rječniku, pravopisu i gramatici.
Imenice su riječi kojima imenujemo bića, stvari i pojave. Gramatička obilježja imenica su rod (muški, ženski i srednji) te broj (jednina i množina). Razlikujemo opće i vlastite imenice. Opće imenice pišu se malim, a vlastite velikim početnim slovom.
Manjinskim jezikom govore pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj (Mađari, Česi, Talijani, Srbi, Slovaci...).
U nekim su sredinama manjinski jezici živo sredstvo sporazumijevanja, a u nekima ih djeca uče pohađajući školu manjinskog jezika i kulture po tzv. modelu C.
Materinski jezik onaj je jezik kojim dijete najprije progovori i koji najčešće nauči od majke. Materinski se jezik usvaja spontano u obiteljskom okruženju.
U hrvatskome jeziku postoje tri narječja – čakavsko, štokavsko i kajkavsko. Nazivi za ta tri narječja potječu od upitnih riječi ča, kaj i što.
Pridjevi su riječi koje se pridijevaju (dodaju) imenicama i opisuju kakvo je što ili čije je što. Opisni pridjevi opisuju kakvo je što. Posvojni pridjevi izriču čije je što.
Jezik je sredstvo sporazumijevanja (komunikacije) među ljudima u raznim komunikacijskim situacijama (od majčina tepanja djetetu do držanja govora na dodjeli Nobelove nagrade).
Razlikujemo:
U javnoj se komunikaciji služimo hrvatskim standardnim jezikom, a u privatnoj uglavnom upotrebljavamo svoj zavičajni govor (govor koji smo stekli, koji nismo morali učiti) ili neki mjesni govor.
Razgovornim jezikom, koji je najčešće spoj nekog mjesnog govora i nekog žargona (npr. učeničkog govora, govora liječnika, političara i sl.), služimo se u svakodnevnoj komunikaciji s članovima obitelji i prijateljima. Razgovorni jezik nije normiran i usvaja se spontano.