Moći ću:
usporediti grčka i rimska vjerovanja.
Uvod
Vladimir Posavec, povjesničar antike, u jednome je članku postavio provokativno pitanje: "Jesu li Grci bili inovatori, a Rimljani plagijatori?". U ovoj ćeš jedinici istražiti sličnosti njihovih religijskih sustava. Po završetku jedinice pokušaj dati odgovor na postavljeno pitanje.
Grčka vjerovanja
Grci su vjerovali da je sve što se događa na Zemlji volja bogova. Zamišljali su ih u ljudskome obličju, s ljudskim vrlinama, manama i navikama. Smatrali su da je svako božanstvo pokrovitelj neke djelatnosti pa su bogove prikazivali s oznakama te djelatnosti. Dvanaest glavnih bogova boravilo je na planini Olimpu i stoga su nazvani olimpskim bogovima. Njihova hrana bila je ambrozija, a piće nektar. Grci su im podizali hramove pred kojima su na oltaru prinosili žrtve kako bi stekli njihovu naklonost.
Osim glavnih božanstava štovali su i božanstva poput nimfa – božica voda i šuma te devet muza – zaštitnica umjetnosti i znanosti.
Poseban su status imali heroji za koje se vjerovalo da su rođeni iz veze bogova s ljudima. Najpoznatiji među herojima bili su Heraklo, Tezej i Ahilej.
Priče o bogovima i herojska junačka djela Grci su opisivali u mitovima.
Slika 1.
Narcis (Caravaggio, 1594.).
Istraži moralnu priču o Narcisu.
Vjerski su nazori u helenističko doba doživjeli znatne promjene. Ispreplitanje istočnjačkih vjerskih shvaćanja s grčkim bogovima i vjerovanjima dovelo je do pojave vjerskoga , miješanja božanskih osobina različitih božanstava i područja njihova djelovanja. U njihovu su čast održavani tajni obredi, misteriji, a vjerovalo se da samo upućeni u njihove tajne mogu očekivati spas od smrti. Izvorna božanstva istoka koja su tad stekla veliku popularnost, poput Mitre, Kibele i Izide, također su doživjela mnoge promjene u odnosu na svoje prvobitno obličje. Različita se božanstva spajaju pa popularni bogovi postaju Zeus-Amon, Serapis, Izida-Afrodita, Mitra i Baal.
Prije donošenja važnih odluka ili životnih poteza Grci su često tražili savjete u proročištima. Proroci su osobe koje prema vjerovanju mogu stupiti u kontakt s bogovima, pretcima ili drugim duhovnim bićima. Kako bi ostvarili kontakt padaju u trans koristeći raznovrsne pripravke koji su mogli izazvati i halucinacije. Najpoznatije grčko svetište i proročište bilo je u Delfima. U Delfima je navodno djelovala Pitija, proročica koja je davala dvosmislena proročanstva.
Slika 2.
Likurg traži savjet od Pitije, slika Eugènea Delacroixa
U čemu je razlika u sljedećem proročanstvu:
Ibis redibis, nunquam peribis in bello. – Ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti.
Ibis redibis nunquam, peribis in bello. – Ići ćeš, vratiti se nećeš, u ratu poginuti.
Rimska vjerovanja
Rana rimska religija imala je obilježja. Važna je bila božanska moć ili sila, a ne njezin pojavni oblik. Pod jakim utjecajem etruščanske religije i vjerovanja Grka iz kolonija u južnoj Italiji, božanstva Rima postupno su poprimala obilježja tako što su štovanim božanskim silama dodijeljena obličja grčkih bogova. To je zatim dovelo i do preuzimanja grčke mitologije. Proces pridavanja osobina grčkih bogova italskim božanstvima nije bio ni jednostavan ni brz ni dosljedan, a neki su bogovi izravno preuzeti u rimski .
Slika 3.
Kućno svetište s prikazom lara koji prate duh predaka.
Kućno svetište s prikazom lara koji prate duh predaka. Osim u brojna božanstva Rimljani su vjerovali i u duše predaka koje su morali štovati svi članovi familije. Svaka je kuća imala vlastito svetište posvećeno predcima, a kuću su štitili lari i penati, zaštitnici kućnoga ognjišta i praga. Smatralo se i da svaki čovjek posjeduje svoga genija (genius), božanskoga duha zaštitnika koji je odraz čovjekova bića, duhovne snage i životne energije.
Raspravi ima li takvo vjerovanje sličnosti s kršćanskim poimanjem duše.
Budući da su vrlo rano bili izloženi raznim vjerskim utjecajima, Rimljani su razvili u povijesti jedinstven stav vjerske tolerancije pa se nisu ustručavali u vlastiti panteon preuzimati bogove drugih naroda. Carski kult koji je promovirala službena politika Augustova doba ubrzo je izgubio svoju privlačnost i postao samo izraz političke lojalnosti. U težnji da zadovolji duhovnu prazninu u trenutcima krize stanovništvo se okretalo brojnim različitim istočnjačkim kultovima.
Istraži
O razvoju i širenju kršćanstva doznaj u ovoj jedinici.
PročitajGrčko-rimski bogovi
Potraži Olimpske bogove i božice na slici Primanje Psihe na Olimp autora Polidora da Caravaggia, 1524. g.
Pregledaj videoisječak i izradi bilješku u kojoj ćeš njegove pripisane osobine podijeliti na one koje se mogu pripisati bogovima i one koje se mogu pripisati ljudima.
Prouči sličnosti i razlike između grčkoga i rimskoga panteona bogova uz pomoć interaktivnog prikaza.
Grčki i rimski Panteon
Ateizam?
U promišljanju i istraživanju antičkog društva istraživači su puno pažnje pridavali temi vjerovanja i religije. No, vrlo se mali broj bavio idejom je li religija nužni dio društva ili je moguće da su Grci i Rimljani bili i ateisti. Više o društvenoj ulozi religije doznati ćeš tijekom učenja sociologije.
Tim Whitmarsh, profesor grčke kulture i autor knjige Battling the Gods piše:
Ateizam je ljudima jednako prirodan kao i religija, sugerira novo istraživanje i time baca sjenu na tezu da su ljudi unaprijed programirani da vjeruju u božanstva. (...) Postoji tendencija da na ateizam gledamo kao na relativno nov fenomen koji se pojavio tek u sekularnim zapadnjačkim društvima. No čini se da je ateizam bio rasprostranjen ne samo u antičkoj Grčkoj i Rimu, nego i još dalje u prošlosti i bio čak rašireniji nego danas. (...) Era ateizma je generalno završila kad su tolerantna društva zamijenile imperijalne sile koje su zahtijevale prihvaćanje jednoga pravog Boga. (...) Ideja da vam svećenik govori što biste trebali raditi je bila strana u svijetu starih Grka.
Slika 4.
Tri mudra majmuna.
Znaš li što predstavlja ovaj prikaz?
- Što je dogma? Raspravi s prijateljima iz razreda je li preispitivanje religioznosti i ateizma naružavanje religijskih dogmi.
Sanzaru ili Tri mudra majmuna personificirani je prikaz u kojem trojica majmuna utjelovljuju izreku "ne vidim zlo, ne čujem zlo, ne govorim zlo". Prikaz je izrezbaren na japanskome hramu Tōshō-gū u 17. st. Vjeruje se kako predstavljaju Konfucijev moralni kodeks, koristeći majmuna kao simbol ljudskog životnog ciklusa. Tri majmuna predstavljaju japansko zlatno pravilo: Čini drugima što želiš sebi. Ne čini drugima što ne želiš sebi. Komentiraj koliko su nekadašnje i sadašnje religije u skladu s tim pravilom.