Moći ću:
analizirati organizaciju rimske vojske i širenje rimske države te organizaciju vlasti u provincijama na tri kontinenta.
Uvod
Rimljani su vjerojatno najpoznatiji osvajači u ljudskoj povijesti. Od malog naselja na brežuljcima postepeno su postali gospodari cijelog Sredozemlja i znatnog dijela Europe. Kako su to uspjeli? Koja je njihova tajna? U ovoj jedinici istraži rimsku vojsku.
Rimska vojska
Rim nije imao stalnu vojsku, već se novačenje provodilo među rimskim građanima. Ustroj rimske vojske u kraljevsko doba i u vrijeme rane republike nije nam poznat. Poznato je da su tri rimska plemena u slučaju potrebe davala državi po tisuću pješaka i po tri stotine konjanika. Ta se vojna sila od davnina nazivala legijom i izvorno je označavala cjelokupnu rimsku vojsku.
Potkraj kraljevstva, s porastom broja stanovnika, porastao je i broj vojnih obveznika pa se broj vojnika udvostručio. Opremu su morali kupovati o vlastitu trošku, a u bojne redovi bili bi postrojavani ovisno o kvaliteti opreme koju bi pribavili. Osnovna operativna jedinica nazivala se centurija, a pretpostavlja se da se izvorno sastojala od sto vojnika na čelu sa zapovjednikom koji se nazivao centurion (stotnik).
Centurion s dva legionara
- Pažljivo razgledaj i opiši njihovu opremu.
Početkom 4. st. pr. Kr. uveden je novi bojni poredak prema životnoj dobi i sposobnosti. U prvi red bili su postrojeni najmlađi vojnici, u drugi malo stariji i iskusniji, a u treći red oni najstariji. Rimljani, koji su se dotad postrojavali poput grčke falange, tijekom teških ratova sa Samnićanima preuzeli su njihovu organizaciju bojnoga poretka i naoružanje. U stalnim ratovima rimska se vojska neprekidno razvijala i naposljetku se pretvorila u najbolju vojsku staroga vijeka.
Legija
Temeljna vojna jedinica bila je legija. U 3. st. pr. Kr. brojila je oko 4000 vojnika. Glavninu svake legije činilo je pješaštvo, a za zaštitu bokova koristila je i manji odred konjanika. Kad bi legija pobijedila, konjaništvo bi obično progonilo poraženoga neprijatelja. Od kraja 2. st. pr. Kr. snaga legije povećana je na 6000 ljudi. Rimski saveznici činili su pomoćne vojne postrojbe.
Oprema legionara
U vrijeme cara Augusta godišnja plaća legionara bila je 3 zlatnika (odnosno 75 denara ili 300 sestera). Domicijan je povećao plaću na 12 zlatnika, a pri odlasku iz službe nakon 20 godina služenja legionar bi dobio otpremninu od 3000 denara. Pretpostavlja se da je plaća centuriona bila pet puta veća od legionarske plaće, plaća pretorijanske garde tri puta veća, dok se plaća gradskih kohorti kretala između plaće garde i legionara.
Slika 1.
Zlatnik Septimija Severa.
Slika 2.
Cezarov trijumf (Andrey Mantegni, 1665. - 1669.).
Najveća je čast za rimskoga vojskovođu bila proslava trijumfa za što je odobrenje davao Senat. Vojskovođa koji bi izvojevao važnu pobjedu dobivao bi pravo da u trijumfalnoj povorci na čelu vojske prođe kroz grad i prinese žrtvu Jupiteru u hramu na Kapitoliju. Za vrijeme trijumfa dobivao bi naslov imperatora.
Židovski povjesničar Josip Flavije u 1. st. piše:
Nikada sebi ne dozvoljavaju odmor u vježbanju, niti čekaju neki određeni moment. Njihove vježbe nikada ne zaostaju za istinskim sukobima i dnevno svaki vojnik mora vježbati sa takvom pažnjom kao u ratu. Zbog toga i smatraju bitke za vrlo lake jer njihove bojne redove ne može poremetiti ni metež niti ih strah može pokolebati, niti naprezanje iscrpiti. Zbog toga su uvijek sigurni u pobjedu nad onima koji im u tim stvarima nisu jednaki. Niko ne bi pogriješio kada bi i njihove vježbe nazvao sukobima bez krvi, a njihove bitke krvavim vježbama.
- U čemu se prema izvoru skriva tajna uspješnosti rimske vojske?
Video 2.
Castrum Templeborough - vojni logor.
Legija na bojnome pohodu nikad nije noćila na otvorenome, nego bi vojnici prije odmora najprije morali utvrditi logor (castrum). Od drveta su morali izgraditi palisade te ih utvrditi zemljom i obrambenim jarkom. Logor je bio pravokutna oblika s pravilno poredanim šatorima i prolazima među njima. Trajni vojni logori su građeni od boljih i čvršćih materijala dostupnih na lokaciji. Prouči 3D animiranu rekonstrukciju logora Templeborough u Engleskoj.
Rimske opsadne sprave
Balista je služila za izbacivanje projektila - strelica ili kamenja. Uglavnom namjenjena borbi protiv žive sile.
Stroj za izbacivanje strijela
Onager je vrsta katapulta. Služi za izbacivanje kamenih kugli ili gromada kako bi se razbile zidine. Mogu se izbacivati i drugi materijali poput amfora sa zapaljivom tekućinom ili raspadajućih životinja kako bi se izazvale zaraze.
Scorpio služi za precizno izbacivanje strelica.
Ovan je služio za razbijanje gradskih vrata ili zidina. Konstrukcija je pružala zaštitu vojnicima koji su je gurali do neprijatelja i udarali po zidinama.
Opsadni toranj služio je za transport vojnika preko zidina. Vojnici bi toranj gurali do zidina, spustili rampu i prešli preko zidina.
Ponovi dosad naučeno.
Pripazi, možda ima pojmova koji ne pripadaju ovoj temi.
Širenje rimske države
Rim je nakon zbacivanja vlasti Etruščana i uspostave Republike postupno počeo širiti vlast na okolna područja. Nakon postepenog osvajanja Apeninskog poluotoka rimski se interes premjestio na cijelo Sredozemlje.
- Koristeći podatke iz lente vremena izradi grafičke organizatore rimskih ratova na Apeninskom poluotoku i Punskih ratova. Lenta vremena za važnije događaje sadrži opise i druge materijale. Širenje rimske države prati uz pomoć povijesnih karata. Koje je stoljeće bilo najaktivnije za rimsku vojsku? Razmisli kako kontinuirani i veći broj sukoba utječe na društvo.
Osvajanja i važni događaji Rimske Republike
Rimska Republika nakon osvajanja Italije
Prvi punski rat - rimski pohod na Siciliju
Širenje kartaških teritorija
Drugi punski rat - Hanibalov pohod na Italiju
Drugi punski rat - rimski pohod na Hispaniju
Drugi punski rat - rimsko iskrcavanje u Africi prema Zami
Drugi punski rat - rimsko iskrcavanje u Africi prema Zami
Rimska država u vrijeme Cezarove smrti
Proširenje u vrijeme Cara Augusta
Najveći opseg Carstva u vrijeme Trajana
Rimske provincije
Provincija je prvotno bio naziv za vojnički ili administrativni mandat povjeren ili pretoru. Od Punskih ratova tako se naziva osvojena zemlja izvan Italije. Provincija je dužna plaćati porez i bila je pod upravom namjesnika (guvernera). Za namjesnike su birani visoko pozicionirani senatori.
Slika 4.
Karta rimskih provincija 117. g. (nazivi na lat. jeziku).
Karta rimskih provincija 117. g. (nazivi na lat. jeziku). Provincije su s glavnim gradom i drugim područjima bile povezane cestama i poštanskom službom.
Provincije su bile značajni izvor financija za rimsku državu. Većina je provincija prikupljala porez u novcu. Samo je manji dio davao hranu (poput Sicilije i Egipta). Porez su od 1. st. pr. Kr. prikupljali publikani. Oni bi sklapali posao sa Senatom i unaprijed bi platili procijenjeni iznos poreza neke provincije. Publikani bi potom prikupljanjem poreza po provinciji nastojali ostvariti profit. Guverneri su ih trebali nadzirati u tom poslu kako bi štitili plebs pred pohlepnim zakupnicima poreza.