Uvod
Rimljani su vjerojatno najpoznatiji osvajači u ljudskoj povijesti. Od malog naselja na brežuljcima postepeno su postali gospodari cijelog Sredozemlja i znatnog dijela Europe. Kako su to uspjeli? Koja je njihova tajna? U ovoj jedinici istraži rimsku vojsku.
Rimljani su vjerojatno najpoznatiji osvajači u ljudskoj povijesti.
Razvili su se od malog naselja na brežuljcima.
Postepeno su postali gospodari cijelog Sredozemlja i znatnog dijela Europe.
Rimska vojska
Legija
Temeljna vojna jedinica bila je legija. U 3. st. pr. Kr. brojila je oko 4000 vojnika. Glavninu svake legije činilo je pješaštvo, a za zaštitu bokova koristila je i manji odred konjanika. Kad bi legija pobijedila, konjaništvo bi obično progonilo poraženoga neprijatelja. Od kraja 2. st. pr. Kr. snaga legije povećana je na 6000 ljudi. Rimski saveznici činili su pomoćne vojne postrojbe.
Temeljna vojna jedinica bila je legija.
U 3. st. pr. Kr. brojila je oko 4000 vojnika.
Glavninu svake legije činilo je pješaštvo.
Za zaštitu bokova koristila je i manji odred konjanika.
Kad bi legija pobijedila, konjaništvo bi obično progonilo poraženoga neprijatelja.
Od kraja 2. st. pr. Kr. snaga legije povećana je na 6000 ljudi.
Rimski saveznici činili su pomoćne vojne postrojbe.
U vrijeme cara Augusta godišnja plaća legionara bila je 3 zlatnika (odnosno 75 denara ili 300 sestera). Domicijan je povećao plaću na 12 zlatnika, a pri odlasku iz službe nakon 20 godina služenja legionar bi dobio otpremninu od 3000 denara. Pretpostavlja se da je plaća centuriona bila pet puta veća od legionarske plaće, plaća pretorijanske garde tri puta veća, dok se plaća gradskih kohorti kretala između plaće garde i legionara.
U vrijeme cara Augusta godišnja plaća legionara bila je 3 zlatnika (odnosno 75 denara ili 300 sestera).
Domicijan je povećao plaću na 12 zlatnika.
Pri odlasku iz službe nakon 20 godina služenja legionar bi dobio otpremninu od 3000 denara.
Pretpostavlja se da je:
- plaća centuriona bila pet puta veća od legionarske plaće
- plaća pretorijanske garde tri puta veća od legionarske
- plaća gradskih kohorti kretala između plaće garde i legionara
Židovski povjesničar Josip Flavije u 1. st. piše:
Nikada sebi ne dozvoljavaju odmor u vježbanju, niti čekaju neki određeni moment. Njihove vježbe nikada ne zaostaju za istinskim sukobima i dnevno svaki vojnik mora vježbati sa takvom pažnjom kao u ratu. Zbog toga i smatraju bitke za vrlo lake jer njihove bojne redove ne može poremetiti ni metež niti ih strah može pokolebati, niti naprezanje iscrpiti. Zbog toga su uvijek sigurni u pobjedu nad onima koji im u tim stvarima nisu jednaki. Niko ne bi pogriješio kada bi i njihove vježbe nazvao sukobima bez krvi, a njihove bitke krvavim vježbama.
- U čemu se prema izvoru skriva tajna uspješnosti rimske vojske?
Iz zapisa Rimskog povjesničara Josipa Flavije u 1. st. saznajemo:
Rimski vojnici su vrlo uspješni:
- Nikada sebi ne dozvoljavaju odmor u vježbanju, niti čekaju neki određeni moment.
- Njihove vježbe nikada ne zaostaju za istinskim sukobima
- Dnevno svaki vojnik mora vježbati s pažnjom kao u ratu.
- Zbog dobrih vojnih priprema smatraju bitke za vrlo lake.
- Rimske bojne redove ne može:
- poremetiti metež
- strah pokolebati
- naprezanje iscrpiti
Rimski vojnici su uvijek sigurni u pobjedu nad onima koji im nisu dorasli.
Vježbe rimskih vojnika može se nazvati sukobima bez krvi, a njihove bitke krvavim vježbama.
- U čemu se prema izvoru skriva tajna uspješnosti rimske vojske?
Castrum Templeborough - vojni logor.
Castrum Templeborough - vojni logor
Širenje rimske države
Rim je nakon zbacivanja vlasti Etruščana i uspostave Republike postupno počeo širiti vlast na okolna područja. Nakon postepenog osvajanja Apeninskog poluotoka rimski se interes premjestio na cijelo Sredozemlje.
- Koristeći podatke iz lente vremena izradi grafičke organizatore rimskih ratova na Apeninskom poluotoku i Punskih ratova. Lenta vremena za važnije događaje sadrži opise i druge materijale. Širenje rimske države prati uz pomoć povijesnih karata. Koje je stoljeće bilo najaktivnije za rimsku vojsku? Razmisli kako kontinuirani i veći broj sukoba utječe na društvo.
Rim je zbacio s vlasti Etruščane i uspostavio Republiku.
Po uspostavi Republike Rim je postupno počeo širiti vlast na okolna područja.
Postepeno je osvajan Apeninski poluotok.
Rimski se interes nakon osvajanja Apeninskog poluotoka premjestio na cijelo Sredozemlje.
Koristeći podatke iz lente vremena izradi grafičke organizatora:
- rimskih ratova na Apeninskom poluotoku i
- grafičke organizatore Punskih ratova.
Lenta vremena za važnije događaje sadrži opise i druge materijale.
Širenje rimske države prati uz pomoć povijesnih karata.
Koje je stoljeće bilo najaktivnije za rimsku vojsku?
Razmisli kako kontinuirani i veći broj sukoba utječe na društvo.
Rimske provincije
Provincija je prvotno bio naziv za vojnički ili administrativni mandat povjeren ili pretoru. Od Punskih ratova tako se naziva osvojena zemlja izvan Italije. Provincija je dužna plaćati porez i bila je pod upravom namjesnika (guvernera). Za namjesnike su birani visoko pozicionirani senatori.
Provincija je prvotno bio naziv za vojnički ili administrativni mandat povjeren ili pretoru.
Od Punskih ratova tako se naziva osvojena zemlja izvan Italije.
Provincija je dužna plaćati porez.
Provincijom je upravljao namjesnik (guverner).
Za namjesnike su birani visoko pozicionirani senatori.
Provincije su bile značajni izvor financija za rimsku državu. Većina je provincija prikupljala porez u novcu. Samo je manji dio davao hranu (poput Sicilije i Egipta). Porez su od 1. st. pr. Kr. prikupljali publikani. Oni bi sklapali posao sa Senatom i unaprijed bi platili procijenjeni iznos poreza neke provincije. Publikani bi potom prikupljanjem poreza po provinciji nastojali ostvariti profit. Guverneri su ih trebali nadzirati u tom poslu kako bi štitili plebs pred pohlepnim zakupnicima poreza.
Provincije su bile značajni izvor financija za rimsku državu.
Većina je provincija prikupljala porez u novcu.
Samo je manji dio provincija davao porez u hrani (poput Sicilije i Egipta).
Publikani su prikupljali porez od 1. st. pr. Kr.
- Posao bi publikani sklapali sa senatom.
- Publikani bi unaprijed platili procijenjeni iznos poreza neke provincije.
- Prikupljanjem poreza po provinciji publikani su nastojali ostvariti profit.
Guverneri su trebali nadzirati publikane u poslu kako bi štitili plebs pred pohlepnim zakupnicima poreza.