Mjere opreza
Mjere zaštite
Potrebne kemikalije i pribor
-
čaša od 250 mL
-
čaša od 100 mL
-
stakleni štapić
-
termometar
-
stalak za epruvete
-
tri epruvete
-
vodootporni flomaster
-
mala žličica
-
kapaljka
-
razrijeđena octena kiselina
-
komadić magnezijeve vrpce
-
kalcijev oksid
-
natrijeva lužina
-
fenolftalein
-
koncentrirana octena kiselina
-
destilirana voda
1. Razrjeđivanje koncentrirane octene kiseline vodom
Opis pokusa i zapažanja
Korak 1.
U veću čašu ulijte oko 100 mL destilirane vode. Izmjerite temperaturu vode termometrom i zapišite rezultat.
Korak 2.
U manju čašu ulijte 10 mL koncentrirane octene kiseline. Uz pomoć staklenog štapića, polako ulijevajte kiselinu iz manje čaše u veću čašu s vodom i lagano miješajte. Kada ulijete polovicu od pripremljene kiseline, ponovno izmjerite temperaturu sadržaja čaše termometrom. Zabilježite rezultat.
Korak 3.
Dodajte preostalu količinu kiseline na isti način i ponovno izmjerite temperaturu smjese vode i kiseline. Istražite na stručnim mrežnim stranicama je li ionizacija octene kiseline endoterman ili egzoterman proces i zabilježite svoje nalaze.
2. Reakcija octene kiseline s metalom, metalnim oksidom i lužinom
Opis pokusa i zapažanja
Korak 1.
Na stalku pripremite tri epruvete i označite ih brojevima pomoću flomastera. U prvu stavite komadić magnezijeve vrpce, u drugu pola žličice kalcijevog oksida, a u treću 1mL natrijeve lužine i dvije kapi fenolftaleina.
Korak 2.
U epruvetu s magnezijem ulijte oko 3 mL razrijeđene octene kiseline i pratite promjene. Zabilježite opažanja i vrijeme trajanja reakcije. Isto učinite s epruvetom u kojoj je kalcijev oksid.
Korak 3.
U epruvetu s natrijevom lužinom i fenolftaleinom, dodavat ćete postepeno octenu kiselinu kap po kap pomoću kapaljke. Nakon svake dodane kapi lagano protresite epruvetu. Izbrojite koliko je kapi octene kiseline bilo potrebno da nestane boja indikatora. Zabilježite opažanja i rezultat.
Zaključak
U vodenim otopinama, karboksilne kiseline slabo ioniziraju, tj. molekule kiseline daju ione. Miješanjem octene kiseline i vode nastaju oksonijevi ioni i kiselinski ostatak (etanoat ion, trivijalnog naziva acetatni ion). Oksonijevi ioni su razlog kiselosti otopine octene kiseline.
[latex]CH_3COOH\left(aq\right)\space +\space H_2O\left(l\right)\space \rightleftarrows \space CH_3COO^–\left(aq\right)\space +\space H_3O^+\left(aq\right)[/latex]
U reakciji octene kiseline i magnezija stvara se plin vodik i sol (magnezijev etanoat, trivijalnog naciva magnezijev acetat).
[latex]2CH_3COOH\left(aq\right)\space +\space Mg(s)\space \longrightarrow \space Mg(CH_3COO)_2\left(aq\right)\space +\space H_2\left(g\right)[/latex]
U reakciji octene kiseline i kalcijevog oksida nastaje sol(kalcijev etanoat) i voda.
[latex]2CH_3COOH\left(aq\right)+\space CaO\left(s\right)\space \longrightarrow \space Ca\left(CH_3COO\right)_2\left(aq\right)\space +\space H_2O\left(l\right)[/latex]
U reakciji octene kiseline i natrijeve lužine nastaje sol (natrijev etanoat) i voda.
[latex]CH_3COOH\left(aq\right)\space +\space NaOH\left(aq\right)\space \rightleftarrows \space CH_3COONa\left(aq\right)\space +\space H_2O\left(l\right)[/latex]