IR spektroskopija i efekt staklenika
Naša atmosfera u području IR zračenja baš i nije toliko prozirna kao u području vidljivog zračenja. Snimimo li njen IR spektar, uočit ćemo mnogobrojne linije i vrpce:
Sjetimo se sad da je IR zračenje ustvari ono koje isijavaju topla tijela. Toplina na Zemlju dolazi Sunčevim zračenjem. Kad ne bi bilo atmosfere ili kad u njoj ne bi bilo tvari koje apsoriraju IR zračenje, onda bi se sva toplina, osim one apsorbirane u tlu, reflektirala natrag u svemir. Međutim, naša atmosfera sadrži nekoliko tvari koje izuzetno jako apsorbiraju to zračenje.
Te sastojke atmosfere, koje jako apsorbiraju IR zračenje, nazivamo stakleničkim plinovima.
Pogledajmo sad IR spektar atmosfere. U njemu vidimo da najefikasnije IR zračenje upijaju voda (u obliku pare), ugljikov(IV) oksid i ozon. Uz njih treba dodati i metan. Iako je slabije zastupljen u atmosferi, on izuzetno jako apsorbira IR zračenje.
Iz prikazanog IR spektra atmosfere nam je jasno kako djeluju staklenički plinovi.
Iako danas efekt staklenika najčešće poistovjećujemo s globalnim zatopljenjem i klimatskim promjenama, treba reći da je efekt staklenika zapravo odigrao vrlo važnu ulogu u stvaranju za život povoljnih uvjeta na našem planetu. Naime, da u našoj atmosferi uopće nema CO2, prosječna temperatura Zemlje bi bila vrlo neugodna, svega -18 °C. Aktualna prosječna globalna temperatura od 15 °C, koju nam je osigurao efekt staklenika, omogućuje vodi da bude u tekućem stanju, zbog čega su i uvjeti za život vrlo povoljni.
Međutim, u našem svemirskom susjedstvu postoji i jedan drastičan primjer što ekstremni efekt staklenika može učiniti s planetom. Venerinu atmosferu čini 96,5% CO2. Uz još neke stakleničke plinove, to je na tom planetu omogućilo uvjete dostojne pakla: prosječna globalna temperatura je 467 °C!
Te sastojke atmosfere, koje jako apsorbiraju IR zračenje, nazivamo stakleničkim plinovima.
Pogledajmo sad IR spektar atmosfere.
U njemu vidimo da najefikasnije IR zračenje upijaju voda (u obliku pare),
ugljikov(IV) oksid i ozon.
Uz njih treba dodati i metan.
Iako je slabije zastupljen u atmosferi, on izuzetno jako apsorbira IR zračenje.
Iz prikazanog IR spektra atmosfere nam je jasno kako djeluju staklenički plinovi.
Danas efekt staklenika najčešće poistovjećujemo s
globalnim zatopljenjem i klimatskim promjenama.
Ipak, treba reći da je efekt staklenika zapravo odigrao vrlo važnu ulogu
u stvaranju za život povoljnih uvjeta na našem planetu.
Da u našoj atmosferi uopće nema CO2, prosječna temperatura Zemlje
bi bila vrlo neugodna, svega -18 °C.
Aktualnu prosječnu globalnu temperaturu od 15 °C nam je osigurao efekt staklenika.
Takva temperatura mogućuje da voda bude u tekućem stanju.
Zbog toga su i uvjeti za život vrlo povoljni.
U našem svemirskom susjedstvu postoji i jedan drastičan primjer
što ekstremni efekt staklenika može učiniti s planetom.
Venerinu atmosferu čini 96,5% CO2.
Uz još neke stakleničke plinove, to je na tom planetu omogućilo uvjete dostojne pakla:
prosječna globalna temperatura je 467 °C!