Polarimetar je optički instrument kojim se mjeri kut zakretanja ravnine polarizacije za zraku linearno polarizirane svjetlosti koja prolazi kroz optički aktivnu tvar. Polarimetar se sastoji se od dviju prizama – polarizatora i analizatora.
Svjetlost koja se širi iz nekog izvora (obično je to natrijeva lampa) sastoji se od elektromagnetskih valova koji titraju u svim ravninama okomito na smjer širenja. Ako se takva svjetlost propusti kroz polarizator, valovi izlaznog svjetla titraju samo u jednoj ravnini, također okomitoj na smjer širenja zračenja. Takva je svjetlost linearno polarizirana.
U polarimetar između dviju prizama postavi se odgovarajuća kiveta s otopinom uzorka točno određene koncentracije. Kada monokromatsko svjetlo prođe kroz sloj molekula optički aktivnog spoja u kiveti, polarizacijska ravnina zakreće se te je na izlazu iz kivete zakrenuta za neki kut.
Ako analizator treba zakrenuti u smjeru kazaljke na satu da bi se dobio maksimum intenziteta svjetlosti, onda se kaže da je ta tvar desnozakrečuća i obratno.
Veličina kuta zakretanja, α, može se odrediti pomoću analizatora, a ovisi o valnoj duljini monokromatske svjetlosti, λ, koncentraciji molekula u uzorku, c, i duljini puta, l.
Specifično zakretanje, [α], stalna je fizička osobina određene vrste molekule. Specifično zakretanje obično se označava [α]D gdje D označava valnu duljinu od 589 nm, odnosno D-liniju natrijeve lampe koja se koristi u polarimetru. Prema konvenciji, u izražavanju specifičnog zakretanja, [α], ne koriste se jedinice.
Svjetlost koja se širi iz nekog izvora sastoji se od elektromagnetskih valova.
Ti valovi titraju u svim ravninama okomito na smjer širenja.
Ako se takva svjetlost propusti kroz polarizator,
valovi izlaznog svjetla titraju samo u jednoj ravnini, također okomitoj na smjer širenja zračenja.
Takva je svjetlost linearno polarizirana.
U polarimetar između dviju prizama postavi se odgovarajuća kiveta s otopinom uzorka točno određene koncentracije.
Kada monokromatsko svjetlo prođe kroz sloj molekula optički aktivnog spoja u kiveti,
polarizacijska ravnina zakreće se te je na izlazu iz kivete zakrenuta za neki kut.
Ako analizator treba zakrenuti u smjeru kazaljke na satu da bi se dobio maksimum intenziteta svjetlosti,
onda se kaže da je ta tvar desnozakrečuća i obratno.
Veličina kuta zakretanja, α, može se odrediti pomoću analizatora.
Veličina kuta zakretanja, α, ovisi o:
- valnoj duljini monokromatske svjetlosti, λ,
- koncentraciji molekula u uzorku, c,
- duljini puta, l.
Specifično zakretanje, [α], stalna je fizička osobina određene vrste molekule.
[latex]\lbrack \mathit{\alpha }\rbrack =\frac{\mathit{\alpha }}{\mathit{l}\cdot \mathit{γ}}[/latex]
[α] = specifično zakretanje
α = kut zakretanja (°)
(za odnos stupnjeva i radijanâ vrijedi:
360 ° = 2 Π rad)
γ = koncentracija (g/mL)
l = duljina kivete (dm)
Istražite na stručnim mrežnim stranicama što je Nicolova prizma i kako se koristi u polarimetru.