Rimski gradovi građeni su po uzoru na Rim, pri čemu se središte grada, forum, definira kao križanje dviju glavnih gradskih prometnica. Od sjevera prema jugu utvrđuje se cardo, a od zapada prema istoku decumanus. Mnogo naših gradova koje su osnovali Rimljani ima sačuvane ulice koje se sijeku pod pravim kutem i čine mrežu pravilnih gradskih blokova i četvrti.

Rimski su gradovi građeni po uzoru na Rim.

•    Središte grada je forum. Forum se definira kao križanje dviju glavnih gradskih prometnica.
•    Od sjevera prema jugu utvrđuje se cardo.
•    Od zapada prema istoku decumanus.

Mnogo naših gradova koje su osnovali Rimljani ima sačuvane ulice:

• ulice se sijeku pod pravim kutem
• čine mrežu pravilnih gradskih blokova i četvrti.

Međutim, kazalište je tijekom stoljeća više puta nadograđivano, a to je osnovna karakteristika cijelog grada. On se kroz vrijeme značajno mijenjao i dograđivao, a arheolozi mogu pratiti, kako promjene na samim građevinama, tako i promjene u tlocrtu grada. Od početka rimske vlasti pa do (pr)opadanja Salone u 7. st. gradsko se lice temeljito izmijenilo.

Kazalište je tijekom stoljeća više puta nadograđivano.

Nadogradnja je osnovna karakteristika cijelog grada.

Grad se kroz vrijeme značajno mijenjao i dograđivao.

Arheolozi mogu pratiti

• promjene na samim građevinama i
• promjene u tlocrtu grada.

Od početka rimske vlasti pa do (pr)opadanja Salone u 7. st. gradsko se lice temeljito izmijenilo.

Stanko Piplović: "Karakteristike i problemi urbanističkoga razvitka Salone"

Prije proširenja grada na ovom slobodnom prostoru postojale su neke kuće. Među njima ističe se prizemna zgrada razvedenoga tlocrta – vila nekoga uglednijeg građanina. Kasnije je zgrada preuređena u javno kupalište, danas poznato pod nazivom Velike terme. To su bile najveće terme u Saloni za koje se do sada zna. Ipak su bile dosta skromne; u mnogim rimskim gradovima terme su ogromni kompleksi s vrlo raznolikim sadržajima gdje su se brojni građani rekreirali, ali i čitali, raspravljali te se družili u slobodno vrijeme. U ovim salonitanskim termama istodobno je moglo boraviti samo nekoliko desetaka ljudi. Imale su tek mali plitki bazen s hladnom vodom, nekoliko kamenih kada s toplom vodom, male niše za znojenje i još neke prostorije. A to nije ni izdaleka bilo dovoljno za grad veličine Salone.

Stanko Piplović, Karakteristike i problemi urbanističkoga razvitka Salone 

Prije proširenja grada na ovom slobodnom prostoru postojale su neke kuće. Među njima ističe se prizemna zgrada razvedenoga tlocrta – vila nekoga uglednijeg građanina. Kasnije je zgrada preuređena u javno kupalište, danas poznato pod nazivom Velike terme. To su bile najveće terme u Saloni za koje se do sada zna. Ipak su bile dosta skromne; u mnogim rimskim gradovima terme su ogromni kompleksi s vrlo raznolikim sadržajima gdje su se brojni građani rekreirali, ali i čitali, raspravljali te se družili u slobodno vrijeme. U ovim salonitanskim termama istodobno je moglo boraviti samo nekoliko desetaka ljudi. Imale su tek mali plitki bazen s hladnom vodom, nekoliko kamenih kada s toplom vodom, male niše za znojenje i još neke prostorije. A to nije ni iz daleka bilo dovoljno za grad veličine Salone.

Čemu služe terme u rimskim gradovima? Ako je Salona (kada je bila najvećeg opsega) bila dom za 60 000 ljudi, smatraš li da je autor u pravu kada tvrdi da ove terme nisu dovoljne? Obrazloži odgovor.

1. Čemu služe terme u rimskim gradovima?

2. Pročitaj i odgovori na pitanje:

Salona je bila dom za 60 000 ljudi kada je bila najvećeg opsega.

• Smatraš li da je autor u pravu kada tvrdi da ove terme nisu dovoljne? Obrazloži odgovor.

Od dva kazališta sačuvani su dijelovi Malog, a Veliko danas više ne postoji. Za njega se zna da je bilo izgrađeno izvan grada te da je izgrađeno u 1. st. Moglo je primiti 10 000 ljudi, a povijesni izvori svjedoče da je postojalo još u 14. st. Zanimljivo je da su stupove Velikog rimskog kazališta Mlečani dali prenijeti u Veneciju te ih je moguće vidjeti u crkvi Gospe od Zdravlja i Nacionalnoj knjižnici sv. Marka.

Zašto su Mlečani uzeli dijelove stare rimske građevine i izložili je u svome gradu?

Od dva kazališta sačuvani su dijelovi Malog, a Veliko danas više ne postoji.

Za veliko kazalište se zna da je bilo izgrađeno izvan grada te da je izgrađeno u 1. st.

• Moglo je primiti 10 000 ljudi, a povijesni izvori svjedoče da je postojalo još u 14. st.
• Zanimljivo je da su stupove Velikog rimskog kazališta Mlečani dali prenijeti u Veneciju.
• Moguće ih je vidjeti u crkvi Gospe od Zdravlja i Nacionalnoj knjižnici sv. Marka.

Zašto su Mlečani uzeli dijelove stare rimske građevine i izložili je u svome gradu?

Izgradnja amfiteatra govori o važnosti Pule u 1. st. Ove građevine elipsoidnog oblika bile su namijenjene gladijatorskim igrama i borbama divljih životinja. Građevine za ovakve oblike zabave trebale su primiti velik broj ljudi, što svjedoči o rastu broja stanovnika kolonije Pule. Započet u doba Augusta, amfiteatar se nastavlja graditi u vrijeme cara Klaudija te je dovršen u vrijeme Vespazijana.

Izgradnja amfiteatra govori o važnosti Pule u 1. st.

Ove građevine elipsoidnog oblika bile su namjenjene:

• gladijatorskim igrama i
• borbama divljih životinja.

Građevine za ovakve oblike zabave trebale su primiti velik broj ljudi.

To svjedoči o rastu broja stanovnika kolonije Pule.

Gradnja amfiteatra je započeta u doba Augusta.

• Nastavlja se graditi u vrijeme cara Klaudija.
• Dovršen je u vrijeme Vespazijana.

U amfiteatar se moglo ući kroz 15 ulaza. Arena je naziv za teren, odnosno borilište koje se nalazi u sredini amfiteatra. Taj središnji dio bio je posipan pijeskom. Širina arene je 67,90 m, a dužina je 41,60 m. Borilište je bilo udaljeno od gledališta 1,16 m. Između arene i gledališta nalazio se prolaz. Na rubnom dijelu arene nalazio se zid visine 3 m koji je imao nekoliko ulaza. Prvi dio gledališta činila je terasa gdje su sjedili ugledni ljudi. U donjem dijelu gledališta sa svake strane bili su prolazi gdje bi prolazila povorka i zvijeri prije nego bi krenule igre. Prvi i drugi dio gledališta bili su odvojeni prolazom i vertikalnim zidom. Drugi kat dosezao bi visinu drugog kata vanjskog masivnog zida. Iznad njega nalazila su se mjesta za stajanje. Gledalište se sastojalo od 30 redova kamenih sjedala. Do borilišta su vodili prolazi koji su zatvarali i dijelili sjedala i katove u posebne sektore. Na nekim su se sjedalima nalazili inicijali ili kratice građana, čime je bilo označeno da to sjedalo pripada njemu. (Antonac, M., Antička Pula, Pula 2018.)

U amfiteatar se moglo ući kroz 15 ulaza.

Arena je naziv za teren, odnosno borilište koje se nalazi u sredini amfiteatra.

Taj središnji dio bio je posipan pijeskom. Širina arene je 67,90 m, a dužina je 41,60 m. Borilište je bilo udaljeno od gledališta 1,16 m. Između arene i gledišta nalazio se prolaz.

Na rubnom dijelu arene nalazio se zid visine 3 m koji je imao nekoliko ulaza. Prvi dio gledališta činila je terasa gdje su sjedili ugledni ljudi. U donjem dijelu gledališta sa svake strane bili su prolazi gdje bi prolazila povorka i zvijeri prije nego bi krenule igre. Prvi i drugi dio gledališta bili su odvojeni prolazom i vertikalnim zidom.

Drugi kat dosezao bi visinu drugog kata vanjskog masivnog zida. Iznad njega nalazila su se mjesta za stajanje.

Gledalište se sastojalo od 30 redova kamenih sjedala.

Do borilišta su vodili prolazi koji su zatvarali i dijelili sjedala i katove u posebne sektore. Na nekim su se sjedalima nalazili inicijali ili kratice građana, čime je bilo označeno da to sjedalo pripada njemu. (Antonac, M., Antička Pula, Pula 2018.)