Uvod
Stručnjaci Arheološkoga muzeja Zagreb pojašnjavaju:
Arheolozi proučavaju sve ostatke koje su ljudi ostavili ili odbacili - od običnog smeća, pod morem sačuvanih brodova, do velikih gradova skrivenih pod zemljom. Britanski arheolog Stuart Piggott arheologiju je nazvao znanost o smeću, naglašavajući time da se arheologija bavi odbačenim ili napuštenim materijalima koje su ljudi oduvijek ostavljali iza sebe, kao što će u budućnosti proučavati nas kroz stvari koje smo mi ostavili ili odbacili.
Arheolozi istražuju kako su ljudi živjeli i izgledali, koje su alate koristili, što su jeli i pili, kakve su kuće gradili. Istraživanjem povijesti privrede, arhitekture, jezika, umjetnosti, religije, ratovanja, arheologija pomaže razumjeti tko smo i odakle dolazimo te što to znači biti čovjekom. To je istraživanje kulture kao zajedničkog načina života, a obuhvaća jezik, religiju, tehnologiju i vrijednosti.
Arheologija je kao slagalica u kojoj arheolozi sastavljaju sitne komadiće kako bi omogućili rekonstrukciju ljudskog života u prošlosti. To je detektivski posao kojim arheolozi različitim metodama sakupljaju podatke o ljudskoj prošlosti.
Podvodna arheologija.
Arheološke metode predstavljaju temelj svih arheoloških istraživanja. Iako se arheologija najčešće povezuje s iskopavanjem, arheolozi se koriste mnogim i raznovrsnim metodama kako bi našli nova arheološka nalazišta i prikupili što više podataka o prošlosti. Proučavanjem povijesnih izvora i pisane građe, geografskih značajki prostora, etnografskih podataka i sačuvanih predaja, arheolozi pokušavaju utvrditi položaje na kojima se u prošlosti odvijala ljudska aktivnost. Pri tome se koriste i mnogim specifičnim metodama koje je moguće okvirno smjestiti u tri kategorije: zračna snimanja, površinski pregledi i potpovršinska testiranja.
Arheolozi pri istraživanju koriste mnoge alate i različita pomagala, npr. letjelice za snimanja iz zraka ili geofizičke instrumente koji omogućuju uvid u ostatke ispod površine. Potraga za arheološkim nalazištima često zahtijeva pregled velikih područja pa je ponekad moguće vidjeti manje i veće grupe arheologa kako u pravilnim razmacima hodaju po obrađenim poljima. U šumama ili na livadama, gdje vidljivost nije dobra, izvode potpovršinska testiranja što znači da ručno ili uz pomoć strojeva kopaju rupe različitih veličina kako bi utvrdili položaj arheoloških ostataka. Neki arheolozi ne rade na kopnu, već istražuju mora, rijeke, jezera. Tada koriste potpuno drugačiju opremu - ronilačka odijela i podvodne instrumente, koji im omogućuju izvođenje arheoloških istraživanja u tom posebno zahtjevnom mediju.
Stručnjaci Arheološkoga muzeja Zagreb pojašnjavaju:
Arheolozi proučavaju sve ostatke koje su ljudi ostavili ili odbacili
- od običnog smeća
- pod morem sačuvanih brodova
- do velikih gradova skrivenih pod zemljom.
Britanski arheolog Stuart Piggott arheologiju je nazvao znanost o smeću.
Time naglašava da se arheologija bavi odbačenim ili napuštenim materijalima.
Te materijale su ljudi oduvijek ostavljali iza sebe.
U budućnosti će ljudi pručavati nas kroz stvari koje smo mi ostavili ili odbacili.
Arheolozi istražuju:
- kako su ljudi živjeli i izgledali
- koje su alate koristili
- što su ljudi jeli i pili
- kakve su kuće gradili.
Arheologija pomaže razumjeti tko smo i odakle dolazimo te što to znači biti čovjekom, istražujući: povijesti privrede, arhitekture, jezika, umjetnosti, religije, ratovanja.
Arheologija je istraživanje kulture kao zajedničkog načina života, a obuhvaća
- jezik
- religiju
- tehnologiju
- vrijednosti.
Arheologija je kao slagalica u kojoj arheolozi sastavljaju sitne komadiće.
- Sastavljanjem nađenih komadića žele rekonstruirati ljudski život u prošlosti.
- To je detektivski posao kojim arheolozi različitim metodama sakupljaju podatke o ljudskoj prošlosti.
Arheološke metode predstavljaju temelj svih arheoloških istraživanja.
Arheologija se najčešće povezuje s iskopavanjem.
Uz iskopavanje arheolozi koriste mnoge i raznovrsne metode kako bi
- našli nova arheološka nalazišta
- prikupili što više podataka o prošlosti.
Arheolozi pokušavaju utvrditi kako se u prošlosti odvijala ljudska aktivnost proučavanjem povijesnih izvora i pisane građe, geografskih značajki prostora, etnografskih podataka i sačuvanih predaja.
Pri tome se koriste i mnogim specifičnim metodama koje je moguće okvirno smjestiti u tri kategorije:
- zračna snimanja
- površinski pregledi
- potpovršinska testiranja.
Arheolozi pri istraživanju koriste mnoge alate i različita pomagala, npr. letjelice za snimanja iz zraka ili geofizičke instrumente koji omogućuju uvid u ostatke ispod površine.
Potraga za arheološkim nalazištima često zahtijeva pregled velikih područja Ponekad je moguće vidjeti manje i veće grupe arheologa kako u pravilnim razmacima hodaju po obrađenim poljima.
U šumama ili na livadama, gdje vidljivost nije dobra, izvode potpovršinska testiranja što znači da ručno ili uz pomoć strojeva kopaju rupe različitih veličina kako bi utvrdili položaj arheoloških ostataka.
Neki arheolozi ne rade na kopnu, već istražuju mora, rijeke, jezera. Tada koriste potpuno drugačiju opremu - ronilačka odijela i podvodne instrumente, koji im omogućuju izvođenje arheoloških istraživanja u tom posebno zahtjevnom mediju.
Epigrafika
Hrvatska enciklopedija:
Epigrafika ili epigrafija arheološka je disciplina kojoj je zadaća čitanje i tumačenje natpisa sačuvanih iz prošlosti, a ispisanih ili uklesanih u kamenu, kovini, staklu, pečenoj glini, drvu i drugim čvrstim materijalima.
Epigrafika se dijeli prema etničkim (npr. egipatska, grčka, rimska, etrurska epigrafika) i kronološkim kriterijima (npr. antička, srednjovjekovna, ranokršćanska epigrafika), odnosno prema skupinama pisama što ih proučava (hijeroglifi, klinovo pismo, rune itd.).
Razvoj antičke epigrafike započeo je u doba humanizma; jedan od prvih poznatih epigrafičara bio je Ciriaco d’Ancona (1391. – 1452.), koji je među ostalim skupljao grčke i rimske natpise i iz Dalmacije.
U XIX. st. objavljuju se zbirke antičkih natpisa; među njima prvo mjesto zauzimaju Zbirka grčkih natpisa i Zbirka latinskih natpisa . Mnogobrojna iskapanja i nalazi epigrafskih spomenika u XIX. i XX. st. dali su poticaj razvoju epigrafike i za područja izvan sfere grčko-rimske civilizacije.
Na području Hrvatske mnogobrojni su epigrafski spomenici iz staroga (grčki i rimski) i iz srednjeg vijeka (latinski, glagoljski te spomenici pisani bosančicom).
Hrvatski natpisi objavljeni su i u poznatim europskim zbirkama grčkih i latinskih natpisa iz XIX. st. Među prve hrvatske skupljače antičkih natpisa ide M. Marulić, koji je proučavao stare solinske natpise, dok je D. Papalić sastavio prvu arheološku zbirku. Povjesničar I. Lučić objavio je Natpise iz Dalmacije (Inscriptiones Dalmaticae, 1673.). Vrijedna su istraživanja P. Kandlera i P. M. Katančića. Ustrajnim radom F. Bulića i L. Maruna prikupljeni su mnogi starohrvatski spomenici na latinskom jeziku, važni za poznavanje hrvatske povijesti (nalazi s imenima Trpimira, Branimira, kraljice Jelene). Vrijedni su spomenici na hrvatskom jeziku (glagoljicom), od kojih posebno mjesto pripada Bašćanskoj ploči.
Epigrafika ili epigrafija arheološka je disciplina kojoj je zadaća čitanje i tumačenje natpisa sačuvanih iz prošlosti.
Natpisi iz prošlostimogu biti ispisani ili uklesani u kamenu, kovini, staklu, pečenoj glini, drvu i drugim čvrstim materijalima.
Epigrafika se dijeli prema
- etničkim kriterijima (npr. egipatska, grčka, rimska, etrurska epigrafika) i
- kronološkim kriterijima (npr. antička, srednjovjekovna, ranokršćanska epigrafika)
- prema skupinama pisama što ih proučava (hijeroglifi, klinovo pismo, rune itd.).
Razvoj antičke epigrafike započeo je u doba humanizma.
Jedan od prvih poznatih epigrafičara bio je Ciriaco d’Ancona (1391. – 1452.), koji je među ostalim skupljao grčke i rimske natpise i iz Dalmacije.
U XIX. st. objavljuju se zbirke antičkih natpisa.
Među antičkim natpisima prvo mjesto zauzimaju
- Zbirka grčkih natpisa
- Zbirka latinskih natpisa .
Mnogobrojna iskapanja i nalazi epigrafskih spomenika u XIX. i XX. st. dali su poticaj razvoju epigrafike i za područja izvan sfere grčko-rimske civilizacije.
Na području Hrvatske mnogobrojni su epigrafski spomenici
- iz staroga vijeka (grčki i rimski)
- iz srednjeg vijeka (latinski, glagoljski te spomenici pisani bosančicom).
Hrvatski natpisi objavljeni su i u poznatim europskim zbirkama grčkih i latinskih natpisa iz XIX. st.
Među prve hrvatske skupljače antičkih natpisa ide M. Marulić, koji je proučavao stare solinske natpise.
- D. Papalić sastavio prvu arheološku zbirku.
- Povjesničar I. Lučić objavio je Natpise iz Dalmacije (Inscriptiones Dalmaticae, 1673.).
- Vrijedna su istraživanja P. Kandlera i P. M. Katančića.
Ustrajnim radom F. Bulića i L. Maruna prikupljeni su mnogi starohrvatski spomenici na latinskom jeziku, važni za poznavanje hrvatske povijesti (nalazi s imenima Trpimira, Branimira, kraljice Jelene).
Vrijedni su spomenici na hrvatskom jeziku (glagoljicom).
Od spomenika na hrvatskom jeziku posebno mjesto pripada Bašćanskoj ploči.
Bioarheologija
Bioarheologija je znanstvena disciplina koja proučava ljudske skeletne ostatke iz arheološkog konteksta kako bi rekonstruirala uvjete i kvalitetu života prošlih populacija.
Pomoću bioarheologije, arheolozi i antropolozi najmodernijim metodama koje se danas koriste u analizi ljudske osteološke građe, s arheoloških nalazišta razlikuju ljudske od životinjskih ostataka, arheološke od forenzičnog materijala, određuju spol i doživljenu starost, istražuju populacijsku analizu, analizu spaljenog ljudskog osteološkog materijala i paleopatološku analizu.
Bioarheologija je znanstvena disciplina koja proučava ljudske skeletne ostatke iz arheološkog konteksta kako bi rekonstruirala uvijete i kvalitetu života prošlih populacija.
Pomoću bioarheologije, arheolozi i antropolozi najmodernijim metodama koje se danas koriste u analizi ljudske osteološke građe, s arheoloških nalazišta razlikuju:
- ljudske od životinjskih ostataka
- arheološki od forenzičnog materijala
- određuju spol i doživljenu starost
- istražuju populacijsku analizu
- analizu spaljenog ljudskog osteološkog materijala
- paleopatološku analizu.
Pompeji - arheološko blago antičkog svijeta
Pompeji su talijanski grad u blizini Napulja. Sadašnji moderni grad podignut je na mjestu gdje su Rimljani u vrijeme procvata svoje države također imali moderno naselje. Antički Pompeji nalazili su se uz obalu mora i oko 8 kilometara udaljeni od vulkana Vezuv. Grad je podignut na lavi i nije imao izvor vode. No, zbog dobrog položaja i luke u zaljevu bio je stalno naseljen od 8. st. pr. Kr.
Lokalitet stoljećima izaziva znatiželju kako arheologa amatera tako i brojnih istraživača. Prva zabilježena istraživanja započinju 1592. g. kada su prilikom iskapanja kanala pronađeni ostatci oslikanog zida. Prva sustavna istraživanja započinju za vrijeme Karla Napuljskog. O važnosti samog lokaliteta te bogatstvu nalaza govori i podatak kako istraživanja traju i dan danas.
Antički grad prostirao se na 66 hektara i okruživale su ga zidine duge 3 kilometra. Grad je forimiran od tri dijela: foruma u jugozapadnom dijelu grada, trokutastog foruma u središtu južnih gradskih zidina i amfiteatar s palestrom na istoku.
Lokalitet Pompeji, kao i većina antičkih gradova, sastoji se od foruma koji je sa svih strana okružen političkim, vjerskim i poslovnim ustanovama. Središnji dio foruma zauzeo je hram posvećen kapitolijskom trojstvu: Jupiteru, Junoni i Minervi. Nedaleko hrama nalazila se glavna gradska tržnica koju su krasile zgrade poput dvije mjenjačnice za novac, svetište bogova zaštitnika Lara, Vespazijanov hram, sjedište gradskih vijećnika, uredi sudaca, bazilika te hramovi boga Apolona i božice Venere, zaštitnice grada.
Nedaleko od foruma nalazio se najstariji hram u Pompejima – dorski hram, veliko kazalište, vježbalište i malo pokriveno kazalište.
Tijekom arheoloških istraživanja Pompeja, u istočnom dijelu lokaliteta, pronađen je anmfiteatar. Osim navedenog grad su krasile brojne javne kupelji.
Pompeji je grad smješten na obali mora u blizini rijeke Sarno, u Italiji.
Podignut je na vulkanskoj stijeni koja se uzdiže 30 metara iznad mora.
Kako je potpuno bez izvora vode, život je bio težak.
Grad je bio privlačna lokacija za mnoge narode zbog strateškog položaja koji je omogućavao
- kontrolu plodne nizine iza grada
- morskog zaljeva ispod grada.
Istraživanje Pompeja započinje 1592. g.
Te godine su pronađeni ostatci oslikanog zida pri iskapanju kanala.
Sustavna istraživanja započinju za vrijeme Karla Napuljskog, burbonskog kralja.
Istraživanja su intenzivirana 1860. g. kada je ravnateljem arheološke lokacije postao Giuseppe Fiorelli.
On je prvi primijenio sustav konzerviranja otkrića i strateški isplanirao iskapanja umjesto sustavne potrage za blagom.
Suvremena istraživanja su plodonosna, ali postoje problemi očuvanja arheološke lokacije.
Nakon erupcije Vezuva 79. g. Pompeji su ostali prekriveni vulkanskim naslagama.
Pod vulkanskim naslagama grad je ostao sačuvan u narednih sedamnaest stoljeća od vandala, pljačkaša i destruktivnog učinka vremenskih i klimatskih prilika.
Pompeji su neravnomjerno oblikovani jer su nastali na pretpovijesnom toku lave.
Zidine duge 3 kilometra okružuju grad površine 66 ha od kojih je iskopano 45 ha.
Javne zgrade su većinom grupirane u tri područja:
- na forumu u jugozapadnom dijelu grada
- uz manji trokutasti forum u središtu južnih gradskih zidina
- amfiteatar s palestrom na istoku.
Središnji gradski trg, forum, bio je sa svih strana okružen političkim, vjerskim i poslovnim ustanovama.
- Na forumu se ljepotom isticao hram posvećen kapitolijskom trojstvu: Jupiteru, Junoni i Minervi.
- Tu se nalazila i glavna gradska tržnica s dvije mjenjačnice za novce, sjedište proizvodnje vune, malo svetište bogova zaštitnika Lara, Vespazijanov hram, sjedište gradskih vijećnika, uredi sudaca, bazilika te hramovi boga Apolona i božice Venere, zaštitnice grada. U središtu zapadne strane trga stajala je tribina za govore.
Nedaleko od trokutastog foruma nalazio se najstariji hram u Pompejima – dorski hram, veliko kazalište, vježbalište i malo pokriveno kazalište. Nedaleko od toga bio je smješten hram Zeusa i Izide te najstarije samnitsko vježbalište.
U istočnom dijelu grada dominirao je amfiteatar.
Prema zapadu je dominiralo veliko vježbalište koje je zamijenilo staro samnitsko vježbalište.
U gradu su bile raštrkane javne kupelji. Pored javnih kupelji bogati stanovnici Pompeja imali su u svojim luksuznim domovima privatna kupališta.
Među muzejskim zbirkama arheološkog muzeja u Napulju posebno se ističe pokućstvo i drugi predmeti u domaćinstvima gradova vezuvskog područja. Primjerice, keramičko posuđe i pribor za jelo, srebrni predmeti, staklene vaze, brončane i dekorativne skulpture, oprema gladijatora, nakit i primjerci kovanog novca. Brojnim posjetiteljima osobito su zanimljivi raskošni mozaici iz Pompeja, poglavito iz Kuće fauna.
Među muzejskim zbirkama arheološkog muzeja u Napulju posebno se ističe:
- pokućstvo
- drugi predmeti u domaćinstvima gradova vezuvskog područja.
Predmete iz domaćinstava čini: keramičko posuđe i pribor za jelo, srebrni predmeti, staklene vaze, brončani i dekorativne skulpture, oprema gladijatora, nakit i primjerci kovanog novca.
Brojnim posjetiocima osobito su zanimljivi raskošni mozaici iz Pompeja, poglavito iz Kuće fauna.
Ponovno otkrivanje Pompeja